Zadar

DOSAD NEVIĐENO – CRKVA PRIJETI DELOŽACIJOM! Obitelj Mika: “Nemamo gdje, molimo da nas poštedite “; Nadbiskup Želimir Puljić i Nadbiskupija obitelji Mika: “Iselite iz našeg posjeda”

1
Pismo Donata Mika don Srećku Petrovu (kliknite za veću fotografiju)

Agonija stare zaratinske obitelji Mika, kojoj Zadarska Nadbiskupija prijeti izbacivanjem, policijom, sudom, a u konačnici i deložacijom, danas je dobila novu dimenziju pošto se o cijeloj priči za portal ZADAR News očitovala Zadarska Nadbiskupija i nadbiskup Želimir Puljić, koji iza istoga stoji. Iako su iz obitelji Mika godinama šutjeli o sporu sa Zadarskom Nadbiskupijom, Donat Mika odlučio je za naš portal progovoriti o onome što ga, kako kaže, izjeda i “ubija” više od 20 godina.

– Sve je započelo davne 1967. godine kada je moj otac Frane Mika, koji je od tadašnje Općine Zadar dobio na korištenje stan u ulici Don Ive Prodana 15. Otkako je moj otac umro, sve do danas, moja obitelj i ja prolazimo kroz pravu pravcatu pravu agoniju kada je u pitanju jedino ono što bismo željeli imati, a to je miran život.

– Nakon odlaska mog oca, moja majka, brat i ja ostali u tom stanu, a davne 1994. godine od Zadarske Nadbiskupije došlo nam je pismo u kojemu je pisalo da moja majka mora napustiti stan i da se moramo iseliti iz stana jer su oni postali njegovi vlasnici. Od tada počinju naše agonije. Stjecajem okolnosti, kako je stan počeo propadati i urušavati se, preselio sam se na kat iznad koji je bio u vlasništvu Radojke Vrcelj.

Uvidom u kupoprodajni ugovor iz 1994. između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije vidim da u dijelu ugovora piše kako Nadbiskupija polaže pravo na 1/4 stana, pa mi nije jasno kako i na koji način mene i moju obitelj, kao i moju majku mogu izbaciti iz druge tri četvrtine koje očito nisu u njihovom vlasništvu, premda je u zemljišnim knjigama Zadarska Nadbiskupija upisana kao vlasnik cijele zgrade.

Iako bi pravno mogao osporavati cijeli kupoprodajni ugovor, kao što sam već rekao, to mi nije cilj ni želja, već samo želim mirno živjeti u ovom stanu u kojemu živim već 50 godina sa svojom suprguom, majkom, sinom i kćerkom – govori Donat Mika.

1997. godine nadbiskup Prenđa rekao nam je da želi od nas kupiti stan u kojemu živimo

– Dodao bih i još jedan interesantan podatak, a taj je da su odvjetnik Miše Pavić, službeni odvjetnik Zadarske Nadbiskupije i pokojni monsinjor Prenđa 1997. došli kod mene u kuću i ponudili mi otkup stana. Točnije, monsinjor Prenđda rekao mi je da kažem iznos koji bih želio, a da Zadarska Nadbiskupija otkupi stan. Dakle, tri godine nakon što se Zadarska Nadbiskupija upisala kao vlasnik dvije etaže, meni je pokojni monsinjor rekao da od mene želi kupiti stan koji je u njihovom vlasništvu. Već tu mi je bilo nešto sumnjivo, a sumnjiv je i cijeli kupoprodajni ugovor između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije u kojemu jasno piše da ona Zadarskoj Nadbiskupiji predaje vlasništvo 1/4 “dijela na kući u Zadru u ulici Don Ive Prodana 15/II”, kako piše u ugovoru – riječi su Donata Mike.

Ugovor između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije
Ugovor između Radojke Vrcelj i Zadarske Nadbiskupije
Odgovor don Srećka Petrova (kliknite za veću sliku)
Odgovor don Srećka Petrova (kliknite za veću fotografiju)

Nadalje, Mika navodi kako su u više navrata pokušavali od ekonoma Zadarske Nadbiskupije, don Srećka Petrova doći do konkretnijih odgovora, međutim, njegov vokabular i ponašanje bilo je, prema riječima Mike, uličarsko.

– Moj Sin Toni pisao je Zadarskoj Nadbiskupiji kako bi u svom vlastitom trošku obnovio dio kuće koji je ruševan i opasan po život. Molio je i za sastanak, međutim, odgovor ekonoma Zadarske Nadbiskupije, don Srećka Petrova bio je u najmanju ruku nekorektan, a i kroz drugi način komunikacije uličarski i nedostojan svećenika. Oni su odbili dati bilo kakvu suglasnost, a prema kojoj bi mi renovirali dio stana, te su nam napisali da iselimo iz stana, nadalje, u zadnjoj rečenici don Srećko Petrov piše: “Čudi nas da, radi dotrajalosti i neadekvatnog prostora za življenje, vež niste potražili bolji i adekvatniji smještaj”. Dakle, mi bi svojim novcima renovirali prostor Zadarske Nadbiskupije u kojemu živimo, a o uvjetima u kojima živimo možete vidjeti na fotografijama.

 

Prijetnja deložacijom "u fino" od strane Miše Papića u ime Zadarske Nadbiskupije - kliknite za veću sliku
Prijetnja deložacijom “u fino” od strane Miše Papića u ime Zadarske Nadbiskupije – kliknite za veću sliku

Prijetnja deložacijom

Za kraj, Zadarska Nadbiskupija uputila je obitelji Mika još jedno pismo, i to datirano 11. srpnja 2016. godine. To pismo, kao sva do sad, više ne potpisuje don Srećko Petrov, već “Odvjetnik Miše Papić” koji se obitelji Mika obraća kao “opunomoćenik Zadarske Nadbiskupije”. Pa u pismu, na njegovom samom kraju navodi:

“Ukoliko ne postupite kao što je naprijed navedeno i to u roku od 8 (osam) dana, bit ćemo prisiljeni:

– sudskim putem ostvariti svoja prava – vlasničkom tužbom za predaju u posjed stvari, u kom slučaju će nastati i značajni materijalni troškovi koji će u konačnici pasti na Vaš teret, a što vjerujemo da nikako ne bi željeli, imajući u vidu materijalnu situaciju u kojoj se nalazite

– obavijestiti nadležnu policijsku upravu o izvođenju radova na predmetnoj nekretnini budući da ista predstavja kulturno dobro te se bez prethodnog odobrenja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru, ne smiju izvoditi nikakvi radovi, u kom slučaju će se i pokrenuti prekršajni postupak protiv Vas, što također vjrujemo ne bi željeli.

Zadarska Nadbiskupija po generalnom punomoćniku Miše Papić”

Don Srećko Petrov: “Hoćemo li čekati da Mike izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed?”

Kako bi čuli i priču s druge strane, nazvali smo prvo don Srećka Petrova koji nam je, malo slobodnijim riječnikom kazao svoje viđenje stvari.

– Mi smo vlasnici te nekretnine, obitelj Mika nije. Oni godinama žive u našem objektu i oni moraju od tamo iseliti. Gdje, ne znam, to nije problem Zadarske Nadbiskupije. Pa što bi smo mi trebali čekati sve dok Mike ne izumru tisuću godina pa da uđemo u svoj posjed? Ja se čudim što oni stanuju tamo u toj ruševini. Zašto ne iznajme stan? Mi smo njima odbili to dati na korištenje kroz koncesiju ili bilo koji drugi oblik jer nam taj prostor treba za pastoralni rad. Oni znaju da to nije njihovo. Ako oni od tamo ne isele, dat ćemo ih na sud, vjerojatno. Ako neće milom, onda ćemo morati tako.

ZADAR News: Je li biskup Želimr Puljić osobno upoznat sa slučajem obitelj Mika?

– Jeste, bio je na sjednici kada smo odbili dati suglasnos obitelji Mika da u svom trošku renoviraju stan. Biskup zna sve i u Nadbiskupiji se ništa ne radi bez njega – za kraj će Petrov.

Nadbiskupija za ZADAR News: Ne prijetimo deložacijom, ali ćemo svoja prava potražiti pravnim putem (što u konačnici i jest deložacija, op.p.)

Službeni odgovor Zadarske Nadbiskupije i potvrda kako će se nad obitelji Mika, konačno, ukoliko do toga dođe, poslala nam je Ines Grbić, koja nam je kazala kako iza teksta koji nam dostavljaju stoji i nadbiskup Želimir Puljić:

“Osnovna informacija, i što je netočno formulirano u Vašem pitanju, jest činjenica da obitelj Mika nikad nije bila vlasnik stana na spomenutoj čestici. To jasno potvrđuje i kopija kupoprodajnog ugovora o spomenutoj nekretnini koju Vam šaljemo.

– Zadarska nadbiskupija je 1994. g. od gospođe Radojke Vrcelj kupila stan u zgradi na drugom katu u ulici don Ive Prodana 15/II, te su shodno tome plaćene i sve obveze.


Na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnine, čiju kopiju prilažemo, te je godine izvršena i uknjižba tog stana na Zadarsku nadbiskupiju kao vlasnika.


Potvrda s kojom raspolažemo pokazuje da obitelj Mika na toj adresi ne živi 50 godina.


Naime, prema podatku iz socijalne iskaznice od 1997. g., Službe socijalne skrbi Zadar, Broj 4409/97 – 07/9, adresa stanovanja gospodina Donata Mike glasi, Ferde Šišića 10/A, Zadar. U toj se iskaznici, pod stambenim statusom podstanar, kao članovi kućanstva navode također i supruga i sin gospodina Mike.


Obitelj Mika je bespravno ušla u taj stan, bez znanja i suglasnosti vlasnika, Zadarske nadbiskupije i ne dopuštaju da vlasnik stana uđe u svoj posjed. Uostalom, obitelj Mika je od Zadarske nadbiskupije kao vlasnika stana, u pismenoj korespondenciji, tražila suglasnost da urede taj stan. Ali, taj stan treba Nadbiskupiji za pastoralne potrebe i Nadbiskupija ga nema namjeru dati nekome u koncesiju.


Zadarska nadbiskupija ne prijeti obitelji Mika deložacijom. To je krajnji stupanj kojeg utvrđuje sud. Nadbiskupija ne tuži obitelj Mika, nego ih samo obavještava da napuste stan čiji nisu vlasnici. Ukoliko ga ne napuste, Nadbiskupija će svoja prava potražiti pravnim putem.

Nadbiskupija je kao vlasnik stana zamolila obitelj Mika da napusti tu nekretninu, da izvrše njenu adaptaciju. Dok obitelj Mika ne izađe, to se ne može učiniti. Ukoliko obitelj Mika ne udovolji toj molbi, Zadarskoj nadbiskupiji preostaje ostvariti svoja prava jedino pravnim putem.
Zadarska nadbiskupija”

Donato Mika ispred zgrade u kojoj živi s majkom i ostatkom svojom obitelji
Donato Mika ispred zgrade u kojoj živi s majkom i ostatkom svojom obitelji

Do deložacije u korist Zadarske Nadbiskupije ipak će doći ukoliko obitelj Mika izgubi sudski spor

Iako Zadarska Nadbiskupija jasno i eksplicitno navodi kako se nad obitelji Mika neće provesti deložacija, u konačnici, to nije točno. Naime, ukoliko sudski postupak završi pravomoćnom presudom protiv obitelji Mika i u koliko članovi obitelji Mika ne budu svojevoljno željeli iseliti iz stana u ulici Don Ive Prodana 15, nad njima će se u korist Zadarske Nadbiskupije, uz asistenciju policije – izvršiti deložacija.
Za kraj, Donat Mika još jednom apelira:

– Molim da me se ne izbacuje na ulicu, ni mene ni moju obitelj jer mi nemamo gdje ići. Molim Zadarsku Nadbiskupiju i biskupa Želimira Puljića da još jednom razmotri cijeli slučaj i da nam se dopusti da ostanemo tu gdje smo oduvjek. Mi nemamo gdje, a Zadarska Nadbiskupija ima toliko objekata, stanova, apartmana, kuća i zemljišta u svom posjedu. Mi da gdje imamo, otišli bi – za kraj će najstariji član obitelji Mika.

5 6 7





Related Articles

Back to top button