Praksa Grada Zadra da zakupcima iznajmljuje prostore na Poluotoku u vlasništvu države višestruko će se “obiti o glavu” građanima koji ga financiraju. Osim što je država već zatražila naknadu štete od pola milijuna kuna za nepripadno iznajmljivanje prostora na Širokoj ulici, ili iselila zakupce koji su imali ugovor s Gradom za konobu u Ulici Ivana Tanzlingera Zanottija, sada su se javili i zakupci prostora koji su Gradu plaćali najam, piše 057info.
Trgovački sud jučer je presudio da Grad Zadar mora vratiti 1,5 milijun kuna uz priličan iznos kamata (od 2010. godine) tvrtki Tekstil Zadar d.o.o., uplaćenih za najam prostora na adresama Mihe Klaića 1, Braće Vranjanina 11, Zrinsko-Frankopanska 14, Ulica Madijevaca 3 i Plemića Borelli 2. Tesktil Zadar je, pokazalo se, bez zakonske osnove dobio prostore na korištenje, isplaćivao mjesečne tranše od tridesetak tisuća kuna, koje će mu sada doći kao dobra štednja, a račun će na kraju opet podmiriti – građani.
Priča počinje još 1998. godine, kada je Grad Zadar društvu Tekstil d.o.o. putem javnog natječaja dao u najam prostore na navedenim adresama. Jedanaest godina kasnije, u vrijeme kada je gradonačelnik bio Živko Kolega, Grad bez novog natječaja prenosi ugovor na Tekstil Zadar d.o.o. Ugovori su potpisani u veljači 2009. godine, a Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora tada je u čl. 6. jasno određivao da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba daje u zakup isključivo putem javnog natječaja.
Kako je Tekstil Zadar naveo u tužbi, ugovor o zakupu je bio ništavan jer je prostore dobio bez javnog natječaja. Prostori su naime, dani u zakup tvrtki Tekstil, a ovo društvo nije bilo njegov pravni sljednik. “Tužitelj nije bio sadašnji zakupnik koji u potpunosti izvršava obveze iz ugovora o zakupu, budući da je osnovan u studenom 2008. godine, pa nije niti mogao biti sadašnji zakupnik koji u potpunosti izvršava obveze iz ugovora o zakupu”, stajalo je u tužbi. Navedeni dug od 1.426.780,11 nastao je od 10. lipnja 2009. do 19. prosinca 2012. godine.
Iz Grada su se branili prigovorom zastare, drugom parnicom a i činjenicom da su tvrtki-predniku Tekstil d.o.o. prostori dani na temelju javnog natječaja iz 1998. godine. Nakon što je vlasnik Ivo Storelli dostavio potvrdu da je Tekstil zbog restrukturiranja svoju djelatnost prenio na novo društvo Tekstil Zadar, grad je zakup prenio na njega.
– Ugovori nisu osporavani nakon neposredne dodjele 2009., kada je ugovore član Uprave Ivo Storelli dragovoljno potpisao i solmenizirao, a 2013. je dodatno priznao postojanje duga s obzirom da je zatražio otpis dugovanja, naveo je zastupnik Grada Zadra.
Sud je utvrdio da su Ugovori ništetni jer nisu bili sklopljeni sukladno odredbi čl. 6. st. 1. odnosno čl. 6. a Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora. Grad je sklopio ugovore bez provođenja javnog natječaja, a kako su raniji ugovori o zakupu sklopljeni na temelju javnog natječaja iz 1998. između trgovačkog poduzeća Tekstil Zadar d.o.o. i stambenog poduzeća Zadar, koji nije pravni prednik tužitelja, oni su ništetni, persudila je sutkinja Ana Markač.
