Kolumna Marka Pupića Bakrača: Šampioni propusta i gluposti

Od malih sam nogu, kao i gotovo cijela moja generacija, išao u crkvu i pohađao vjeronauk. Tamo smo se družili, igrali, učili. Svećenici i časne sestre prepričavali su nam prispodobe iz Biblije, govorili nam o dobru i zlu , podučavali nas kako živjeti u duhu vjere. Jedna od najčešće spominjanih tema bili su i grijesi. Doznali smo da postoji sedam smrtnih grijeha, a uz njih i još mnoštvo drugih.

Najmističniji od svih grijeha oduvijek mi je bio grijeh propusta. Moje poimanje grijeha je bilo da moraš raditi nešto loše kako bi zgriješio. Međutim, u slučaju grijeha propusta ne radiš ništa, a opet griješiš . Uvijek sam se pitao kako je moguće ne učiniti ništa, a zgriješiti. O tome smo vodili rasprave i u vrijeme naših studentskih dana. Moj kum tada je zastupao tezu da je grijeh propusta kada ne zavedeš svaku curu koju možeš i ne odeš u krevet sa svakom kojom možeš. On se tada nije baš obazirao na to, da li će pritom napraviti koji drugi grijeh, ali je zato strogo pazio da mu se ne dogodi grijeh propusta. Ta njegova misija rezultirala je kojekakvim smiješnim situacijama i zgodama koje prepričavamo i dan danas. Ipak, meni to njegovo tumačenje grijeha propusta i nije baš leglo. Naime, u to sam vrijeme već polako počeo shvaćati da su žene duboko emocionalna bića koja uvijek slijede glas svoga srca, te da su u globalu puno iskrenije, bolje, poštenije, moglo bi se čak reći i hrabrije od muškaraca . Stoga sam se prema njima odnosim sa dužnim poštovanjem.

Ono što mi nisu uspjeli rasvijetliti svećenici i časne, a bogme ni moj kum, svojevremeno mi je rasvijetlila jedna dokumentarna emisija o nacističkim logorima za vrijeme drugog svjetskog rata. Poznato je da su tim logorima stradali milijuni ljudi, ali malo ljudi zna da je delegacija međunarodnog crvenog križa na čelu sa švicarskim doktorom Mauriceom Rosselom posjetila nacistički logor u Terezinu (Češka) 1944. godine, a da je  dr. Rossel 1943. posjetio i najzloglasniji nacistički logor Auschwitz. Pri tome je uloga dr. Rosselan (kao predstavnika međunarodnog crvenog križa) bila da utvrdi da li se u tim logorima stvarno događaju mučenja, masovna ubijanja, i da li se krše međunarodne konvencije. Vrli je doktor svoj posao obavio na zapanjujući način. Ne samo da nije utvrdio ono što bi valjda i slijepac vidio, već je njegovo izvješće bilo pozitivno intonirano u odnosu na naciste koji su upravljali tim logorima. U svom izvješću decidirano je tvrdio da se u tim logorima ne krše ženevske konvencije. U nacističkim logorima smrti njemu nije bilo ništa sumnjivo ni sporno!?  Koliko li je samo ljudi glavom platilo njegove propuste.

Novu poduku iz lekcije grijeha propusta, dobio sam nakon odlaska dr. Ive Sanadera sa čela Vlade. Tada su počele na vidjelo izlaziti zapanjujuće činjenice o pljački i kriminalu epskih razmjera, o cijelom jednom paralelnom sustavu unutar sustava, kojemu je jedini cilj bio servisiranje stranačkog aparata, zadovoljavanja osobnih potreba i ambicija aktera tih kriminalnih rabota. Listom svi visokopozicionirani članovi Vlade i stranke, kleli su se da ništa nisu primijetili. Oni su na Vladi dizali ruke za pojedine štetne odluke jer im je Sanader tako rekao. Nisu imali pojma ni odakle dolaze novci koji su se koristili u predizbornim kampanjama i za druge stranačke potrebe. Iako bi s obzirom na razmjere pljačke i Zdene Kuman da je sjedio s njima vjerovatno shvatio da nešto nije u redu pa bi se počeo ljutiti i psovati na svoj karakterističan način kao i svaki put kad bi osjetio da mu netko pakira neku psinu, oni nisu ništa osjetili ni znali.

Danas u Zadru svi znaju i svima je jasno, da su pojedine institucije sistema  potpuno blokirane u borbi protiv kriminala, te da se kriminal infiltrirao u te institucije. Iako u policiji većinu čine dobri i pošteni policajci, ima onih kojih svojim radom i ponašanjem bacaju ljagu na sve njih. Mala je razlika u izričaju između riječi kriminalista i kriminalac, ali je velika razlika u značenju između te dvije riječi. Ta dvojica bi se zajedno mogli i trebali naći jedino za stolom u dvorani za ispitivanje a nikako za švedskim stolom na domjencima koje pripremaju raznorazni kriminalci u čast veličanja svoga lika i djela.

Na sudu je stanje puno lošije. Tamošnje sudce bi mogli podijeliti u tri supine: korumpirane, ucijenjene i one u strahu. Posljedično, imamo potpunu paralizu sudstva u odnosu na organizirani kriminal.  Takvo što nedopustivo je i neodrživo, a ujedno krši Ustavno pravo na jednakost pred zakonom ( čl.14 stavak 2. Ustava RH ). Postoje građani kojima se može suditi i sudi po važećim zakonskim propisima, ali i oni nad kojima se provođenje propisa i zakona, iz ovih ili onih razloga, namjerno i sustavno sabotira, na raznorazne perfidne načine.

Pojedini suci i odvjetnici upozorili su me da je problem i u Državnom odvjetništvu, koje pojedine predmete drži u ladicama, a često šlampavo sastavlja optužnice u važnim predmetima .
Svi oni kojima je dužnost  rješavanje ovog stanja unutar institucija sistema (u prvom redu političari), moraju  prestati zabijati glavu u pijesak. Moraju napokon početi djelovati! Osim ako se ne žele pridružiti klubu gore spomenutih šampiona propusta i gluposti – ljudi koji ništa ne znaju, nemaju pojma ni o čemu, a čija je inertnost i stupidnost rezultirala nesagledivim posljedicama.