KolumneZadarZADAR SportZadne-Izdvojeno

KOLUMNA Roko Jurlina: Doma je Amerika. Ili ipak ne?

Duke+Basketball

 

Živimo u globaliziranom svijetu gdje se danas informacije šire brzinom munje. Nešto se desi, a u roku od nekoliko sekundi ili minuta imamo vijest koju otvaraju ljudi duž cijele zemaljske kugle.
I na televiziji možemo vidjeti razne emisije i prijenose iz svih krajeva svijeta izravno u svome domu.

Tako vrtim programe i kako se u kući većinom gleda sport, a osobito košarka, naletim na ESPN koji prenosi utakmicu NCAA američke sveučilišne košarkaške lige. Gledam, puna dvorana, svi navijaju, svi u istim majicama. Stvarno lijep prizor, a onda razmislim i kažem sebi: ”Pa ti si vršnjak s njima.” I onda vidim tih  20 000 ljudi koji zdušno podržavaju jedno sveučilište. Ej, jedan fakultet, a ne klub. Da ne spominjem da se završnice igraju pred ispunjenim stadionima od 80 000 ili 100 000 ljudi. I onda shvatim da smo mi jedno veliko ništa za njih, a opet mislimo da smo najpametniji.

Krenimo redom. Školovanje u Americi, u ovom slučaju za sportaše se bitno razlikuje od našeg školovanja. Iznimno talentirani sportaši, a i ovi ostali dobijaju stipendiju te se priključuju jednom od sveučilišta koje traje 4 godine. Za to vrijeme žive u kampusu (kampusi su veličine nekih hrvatskih gradova) gdje im je sve organizirano. Od ustajanja, doručka, predavanja, ručka, trneinga, učenja, večere. Nema gubljenja vremena. Da bi mogli uopće trenirati, moraju polagati ispite, odnosno moraju imati određen prosjek ocjena. Ukoliko nekome treba pomoć, na raspologanju su im najbolji stručnjaci. Sportaši su na njihovim sveučilištima iznimno cijenjeni i fakulteti se ponose njima. Treniraju iz gušta, a do 23. godine su amateri, ali amateri koje prati jedan ESPN, sve su utakmice na prijenosima, dvorane su pune i to ne samo u košarci, nego i u ostalim sportovima.
Do 23. godine ne zarađuju kune, osim onog što im je potrebno za život u kampusu fakulteta. Sport i fakultet su povezani jer je to najnormalnija stvar.

Onda se iz tog lijepog i bajnog ozračja prebacimo u surovu realnost naše zemlje. Što mi tu imamo? Sve više mladih ljudi, još uvijek neafirmiranih sportaša odustaje od škole i to se sve ranije već početkom srednje škole puštaju na milost i nemilost života profesionalnih sportaša. I dok poneki sretnici uspiju zaraditi novca dovoljno za život, mnogi se razočaraju i ostaju na vjetrometini života gdje dolazi do frustriranosti svime i do u krajnjem slučaju teškog života, odnosno životarenja. U Hrvatskoj se škola zanemaruje, a momci se ostavljaju iste vrlo rano misleći da će zaraditi za svoj život. Često su to krivi i nadobudni roditelji koji im pune glavu i kojima u očima svijetle samo $$$$$. No, budimo realni, u Hrvatskoj je školstvo vrlo loše organizirano. Teško je uskladiti sportske obaveze sa fakultetskim. Ne dođeš na trening zbog fakulteta, ne igraš. Ne ideš na fakultet, nema te na predavanjima pa te onda i profesori, za razliku od onih ”preko bare” još više zafrkavaju jer zašto bi tebi pomogli. Sam si kriv što si tamo neki sportaš i nije ih briga za tebe jer uostalom zašto bi oni tebi pomogli i progledali ti negdje kroz prste, a drugima ne bi. Čast izuzecima naravno, ima ih. Dolazimo do zaključka kako je kod nas vrlo teško završiti školu i biti sportaš. Klubovi očekuju od tebe da dolaziš na treninge, daješ sve od sebe, a da ne primiš plaću mjesecima i da se slučajno ne buniš. Odma si ovakav ili onakav. I igraš često pred praznim tribinama, a znamo da se sport igra radi ljudi. No kako su kod nas ljudi frustrirani svakakvim stvarima, to im nije ni na pameti. Jer zašto bi oni išli gledati nekoga kad od tog nemaju nikakve koristi?

Mnogi ljudi nakon srednje škole dolaze na jako bitno raskrižje života gdje moraju birati između škole i sporta. Rijetki guraju oboje. Na kraju dolazi do toga da se ne uspije zaraditi dovoljno novca, a opet nema škole da se nastaviš baviti s onim što si završio ili diplomirao. Dolaze djeca i obitelj, a ti se boriš. I još ti ne isplate plaću. Al opet smo mi najpametniji za sve. Jer što će ti glupi Amerikanci nama govoriti? Mi smo ipak tu daleko najbolji. I najlakše je reći ne može se ništa učiniti.  Kao sportaš i student u isto vrijeme znam što to sve znači. Zato nemojte biti nepametni kao ja i propustiti šansu za odlazak tamo ako ju imate. Ukoliko i ne uspijete u sportu, bar imate školu. I bavite se sportom daleko od političkih utjecaja i priča da igra ovaj ili onaj jer mu je stari dobar s trenerom ili jer mu je trener nešto u rodu. Tamo opstaju samo najbolji, ali u najboljim uvjetima.

Onda… Doma je Amerika. Ili ipak ne?

Komentari

komentari

Pratite TVViet

Related Articles

Komentari

  1. Inasta kolumn , vanligen konkret pa fragan om unga basketspelare att ga , eller inte ga till Amerika!

  2. E Roko, Roko !
    Ajde napiši ako znaš ko je iz Amerike došao kao neki stručnjak i kod nas se dobro zaposlio – jer je tamo sve bolje organizirano i sl.
    Ko je od sportaša tamo naučio dobro igrati košarku i sad vlada ABA ili Euroligom ?
    Znaš li koga? Možda ima neki pojedinac, ali koliko ih studira na USA koleđima – malo ili ništa.
    Tamo je studij besplatan ako si dobio sportsku stipendiju ?
    Da ali i kod nas je ako imaš malo bolje ocjene u srednjoj
    školi. Pa ručak ti je na X-icu 7-10 kn. Studom ti je 300, 400 kn.
    I da rezimiram: Nekoliko sveučilišta u USA je vrhunsko i vlada svjetom (u znanju)
    , ali večina je ispod naših.
    I još jedna stvar, koliko god je Amerika Amerika ovdje si kući, a nigdje nema kruva iznad pogače !!

  3. Oprosti Borise, ali Rokouglavnom ima pravo.
    Tko je dosao iz USA kao strucnjak? Kreso Cosic i Slavko Trninic. Od nasih.
    Tko je od sportasa tamo naucio igrati kosarku? Pogledaj NBA, a ne ABA ligu.
    Roko je u pravu; i skola i sport. Sigurno USA nije idealna, ali je i bolje organizirana i perspektivnija.
    A da mi imamo potencijal za biti cak i bolji od njih- to stoji. Niti smo gluplji, niti smo nesprteniji. Ali nepotizam, nacionalizam i jos po koji -izam vise vlada nasom svakodnevicom, tako da sposobnost i umijece ne dolaze do izrazaja.
    Men sana in corpore sano… malo smo zaboravili.

  4. E moj Boris,
    Nisu shvatio poantu kolumne.
    1) Tko će blesav iz Amerike ako postane stručnjak dolaziti zarađivati u HR kad tamo može zaraditi nemjerljivo više, bez potkupljivanja, korupcije i sl. Tamo cijene sposobne jer od njih društvo ima koristi, itd. itd. Vidiš da se ponovo događa egzodus stručnjaka iz HR. Npr. doktora koji još i pristojno zarađuju ali ni približno nemaju materijalnu satisfakciju kao na Zapadu ili Sjeveru…
    2) A zašto mi iz Amerike uzimamo njihove drugorazredne ili trećerazredne košarkaše kad ti isti po tebi ne mogu tamo naučiti igrati košarku?! I sad jednog imaš u ZD, jednog u Ciboni, pa čak i po A1 ligi. I Zmago ti je doveo bio neafirmirane Plaisteda, Downsa, a fala bogu po ABA ligi ih imaš koliko hoćeš.
    3) Ako vridiš uspjet ćeš.
    4) Sportsku stipendiju mogu dobiti uspješni sportaši i dobri učenici, što znači da sustav stimulira uspješne sportaše i uz to dobre učenike. Ako nisi dobar učenik možeš plaćati studij.
    Ali da ne dužim, ja sam shvatio poantu kolumne ali ti očito nisi. Poanta je da uspješni učenici nisu u mogućnosti uspješno pratiti studij i naporno trenirati jer naša sveučilišta nije briga za vrhunske sportaše, talentirane sportaše a isto tako i obrnuto, sportski klubovi se ne mogu prilagoditi studentskim ambicijama uspješnih sportaša.
    Npr. Stojko Vranković je cijelu obitelj preselio u USA radi košarkaške budućnosti sina. Zar misliš da on manje zna o organizaciji života u USA, načinu treniranja, ili da možda manje voli Hrvatsku od tebe ili mene.
    Svi mi želimo biti kući i tu nešto napraviti, ali zar ti vidiš svjetlo na kraju tunela. Ja vidim svjetlo na kraju tunela, ali mislim da je to svjetlo reflektora vlaka koji dolazi. Shvaćaš li sada?!

  5. Pa ova Zadarska sredina u “zlatno doba” je uspjela iz grada potjerati jednog Krešu Ćosića. Dosege i zasluge jednog Pina Gjergje nezna cijeniti ni 5%, Slavko Trninić ne može raditi u HR košarci jer previše zna, Emilio KOvačić je dobar Amerima i od njih zarađuje a nama ne valja, a mogao bi do sutra nabrajati primjere negativne selekcije. Što to Boris vidi svjetloga u HR košarci i školstvu?! Glavno je udriti kontru bilo kakvoj pametnoj inicijativi, prijedlogu, savjetu, mišljenju, …. To je današnja Hrvatska. Nažalost!

  6. Ajmo odgovoriti!
    O košarci. Trenutno sportsku stipendiju ima 30-tak
    (inf. preko foruma) košarkaša, koji studiraju u USA.
    Po toj statistici svake godine ih se 5 vrati iz Amerike doma.
    Gdje igraju ? Osim Sutona neznam ni jednoga, ali ne samo u Hrvatskoj, neznam ni u Bosni, Srbiji niti Sloveniji.
    Koliko naših NCAA igrača igra ili NBA, a koliko odgojenih
    ovdje. Kažeš škola i sport! E ne može. Ili jedno ili drugo.
    To je činjenica, jer je sport danas prezahtjevan i uz jedno ne ide i drugo.
    Evo Ančić tek sada kad ne može igrati tenis završava škole.
    Govoriš – izama ima koliko oćeš. Pa ne ćemo ga iskorjeniti bježući vani za šaku riže? Mijenjajmo to, a ne podliježući propagandi sadašnjih globalističkih poslušnika koji su na vlasti,
    odlaziti vani.
    Imamo idealne uvjete za život, bar mi u Zadru.
    Je Stojko je otišao u Ameriku. dali je pogriješio vidjeti će mo.
    Za to vrijeme njegovi vršnjaci Arapović, Mazalin igraju Euroligu. Stojkov sin je otišao u drugu sredinu, druga kultura,
    drugi prijatelji – gdje igra?
    O svjetlu na kraju tunela? Vlak je tu samo treba uskočiti u njega.
    Jazine su po cijelo popodne prazne, U parku trče veterani,
    na koševima u Ravnicama niko ne igra.
    I ovo zadnje: Dali je pametna (dobra) incijativa da nam mladi odlaze vani, da odlaze na “besplatni” studij, da oni izaberu najbolje, i oni ostaju u USA, a ostali kući.
    Mladi ostajte kući, borite se, stvarajte obitelji, igrajte košarku, nogomet, plivajte na bazenu, boriku.
    Doma je najbolje i gotovo.
    (Roko dobro da si otvorio ovu temu)

    1. Dobro je Borise, u principu imas pravo.
      Izgleda da si jos mlad i da Ti fali jos malo iskustva, ali nema veze. Iskustvo dodje samo po sebi.
      Imas pravo da mladi i perspektivni ljudi moraju ostati kuci.
      Ali kuca se vec godinama rusi.
      I sve dok zakoni civilizacije ne pocnu funkcionirati, mladi koji bilo sto znaju, morat ce van. Nazalost. Moraju, jer im ovdje znanje ne znaci nista. Ni u kosarci, ni u znanosti, ni u svakodnevici.
      A kada se budu vracali, trebat ce im dati sansu, a ne ih opet tjerati, jar ovdje vladaju neki drugi zakoni.
      Ziv Ti meni bio, dragi Borise i u svako doba stao u obranu svojih ideala!

  7. Odlican tekst Roko, pogodjeno u sridu. Lijepo je danas u nasim takvim uvjetima pronaci i procitati te razumjeti ga. Neprocjenivo, svaka cast. Boris Solomun

  8. Boris023, cijenim lokalpatriotizam, domoljublje, i sam sam zaljubljen u Zadar i Hrvatsku, ali teško je mladim i nadprosječno sposobnim ljudima ostvariti ambicije u ovakvoj zemlji. Neznam koliko si star, ali vjeruj ja iskustva imam, a prije nego nešto napišeš moraš biti siguran da je to istina. Npr. znaš li gdje se nalazi naše najbolje sveučilište na rang listi najboljih svjetskih?! Evo reći ću ti. Nema ga na listi među prvih 500. Dalje od toga se ni ne radi rang lista.
    Rang listu najboljih predvode američka sveučilišta.
    1)Harvard USA
    2) Stanford USA
    3) MIT USA
    4)Sveučilište u Kaliforniji USA
    5) Cambridge GB
    6) Princeton USA
    7) CalTech USA
    8) Columbia USA
    9) Sveučilište u Chicagu USA
    10) Oxford GB

    Adekvatno tome je i broj onih “manje kvalitetnih” u USA ali ponovo kvalitetom daleko iznad naših sveučilišta. To je i logično jer kvaliteta znanosti proporcionalna je sa novcem koji se u znanost ulaže. Adekvatno tome je i sport.
    Boris023, ako si kvalitetan uspjeti ćeš dobiti i kvalitetno sveučilište. Uvjet ti je prosjek ocjena iz škole (što bolji prosjek ocjena – bolje sveučilište, bolja stipendija), a što se sporta tiče u najbolje ekipe možeš dospjeti samo ako si reprezentativac, imaš rezultate u mlađim kategorijama, imaš reference i preporuke, i zamisli, samo pod uvjetom da nisi imao potpisan profesionalni ugovor ( poštuje se amaterizam ). I pod stipendijom se ne podrazumijeva novac već samo plaćeno školovanje. A o uvjetima i kvaliteti treniranja neću ni govoriti, to je valjda svima jasno.
    Boris023, kad netko ovako mlad napiše ovakvu kolumnu onda mu treba skinuti kapu, a ne udriti bezuvjetnu kontru bez argumenata. Krivi ti je stav da nemože i sport i škola. Treba se boriti za obrnuto tj. mora ići i sport i škola. Sustav mora to omogućiti jer obrnuto nije dobro za društvo općenito.

  9. hipotetsko pitanje da je Roko sad u prvoj momčadi Zadra i da ima 25.000 kuna na misec bili napisa ovu kolmunu?Jebajga propa u košarci pa sad soli pamet naknadno

  10. E moj Ujko. Nije ovo tvoj nivo. Tebi se ne može soliti pamet jer je očito ni nemaš. Uostalom uzmi papir i olovku ili sjedni za tipkovnicu pa napiši nešto pametno, neki osvrt, kolumnu, nešto što će ti nahraniti ego, nešto s čime ćeš pomoći drugima, dati svoje viđenje, pokreniti diskusiju, … Ne vidim s čim bi ova kolumna mogla izazvati negativni komentar kod bilo koga. Nikoga ne dira po ni jednoj osnovi. Ili si bolesno zavidan, ili imaš ozbiljnih problema sa sobom, …?!
    HIPOTETSKO PITANJE ZA UJKA. DA SI DOVOLJNO KULTURAN I INTELIGENTAN, DA LI BI NAPISAO OVAKAV KOMENTAR?!

  11. Sve to stoji ali morate znati da 4 godine imate gratis školovanje ali 1 godinu učite jezik da bi mogli pratiti predavanja pa tako zadnju godinu plačaju roditelji što nije nimalo mali iznos.Ti ameri su kao i njihovi fakulteti prenapuhani tj činjenica je da su profesori bolje plačeni pa samim time i motiviraniji da drže predavanja dok naši često štrajkaju …Naš glavni problem u sportu je toliko spomenuti nepotizam i veze i vezice i ulizice a ne sposobni na najodgovornijim mjestima.Vratimo se unatrag 30 godina i vrijeme kad je bivša država imala jaku ligu košarke još stručniji rad s mladim ekipama prestrogi zakon koi nije do 27 godine dozvoljavao odlazak vani ali s druge strane imali ste bosnu cibonu naš zadar koji je dolazio do polufinala lige prvaka i na kraju partizan a zaboravih i 3 titule splita i gle čuda kad smo dobili toliko željenu samostalnu državu u kojoj su vam podobni a ne sposobni nemožemo ni primirisati u vrh evrope-znaći vratimo se školovanju naše djece pa opet dokažimo da nije amerika nedostupna već naši čobani koji su obukli odjela i misle da su pametni…nepodcjenjujem čobane ali gledajte ko vam je u vtrhu političkom tako je u svakom našem gradu pa pojedinačno postižu sportaši dobre rezultete dok osim rukometa nemožemo godinama ništa značajno napraviti

Leave a Reply to Pomgrad Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Close
Close