IzdvojenoZadar

NAKON 32 GODINE TRADICIJE Nadbiskup Želimir Puljić zabranio održavanje neokatekumenskog bdijenja u Zadru

Noć sa subote 16. na nedjelju 17. travnja 2017. godine, odnosno noć uskrsnog bdjenja ostat će za zadarske Neokatekumene upamćena kao prva noć u kojoj članovi ove Katoličke formacije koja je priznata od Pape i same Crkve nisu smjeli u svom gradu, nakon pune 32 godine dočekati Uskrs po neokatekumenskim običajima.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić odlučio je tako da Neokatekumeni neće moći održati bdjenje po svojim običajima koji se ne razlikuju u bitnome od običaja obične mise, pa su se tako zadarski neokatekumeni, mimo dogovora sa župnicima, svojevoljno uputili u Udbinu gdje su u Crkvi hrvatskih mučenika održali bdjenje koje je potrajalo do dugo u noć.
Inače, neokatekumensko bdjenje razlikuje se od obične mise po tome što duže traje, odnosno ima više čitanja, a pjesme koje se izvode, pisane su na Španjolskom jeziku (U Hrvatskoj se koriste prijevodi na našem jeziku, op.a.), a autor gotovo svih pjesama je Francisco José Gómez de Argüello, odnosno Kiko, osnivač neokatekumenskog puta.
Pjevanje hrvatskih katoličkih pjesama tipa “Krist na žalu”, “Dajemo ti slavu” i sl. nije dozvoljeno, već se moraju izvoditi isključivo pjesme španjolskog autora Kika. Još jedna bitna razlika između obične i neokatekumenske euharistije je u tome što na neokatekumenskoj euharistiji ili u ovom slučaju bdjenju, nakon određenih čitanja postoje “odjeci”, odnosno neokatekumeni nakon određenih čitanja, po želji i osobnom nahođenju ista komentiraju na glas, tj. govore “što im je određeno čitanje reklo za njihov život”.

Dva pokušaja zajedničkog bdjenja pa zabrana od strane nadbiskupa Želimira Puljića

Tako je prije dvije godine po prvi put na inzistiranje nadbiskupa Puljića na Belafuži umjesto standardnog neokatekumenskog bdjenja održano jedno, zajedničko bdjenje u samoj crkvi na kojemu su nazočili i članovi župe, kao i članovi neokatekumenske zajednice (inače, na neokatekumenskim bdjenjima u pravilu prisustvuju isključivo članovi neokatekumenske zajednice, ne i ostali župljani).

– Tada su se pjevale neokatekumenske pjesme i pjesme Zbora mladih Belafuža. I nakon tog zajedničkog bdjenja bilo je prigovora i s jedne i s druge strane, govori nam naš sugovornik, inače dugogodišnji član neokatekumenske zajednice u Zadru.

‘Nadbiskup Puljić radi sve da se ugasi neokatekumenski put u Zadru’

– Ostao je gorak okus u ustima nakon tog prvog eksperimentalnog bdjenja. Umjesto da su svi bili fokusirani na riječ Božju, kasnije su se po kavama komentirali neokatekumenski kantori (pjevači koji izvode neokatekumenske pjesme, op.a.) i naše pjesme, kao i Zbor mladih s Belafuže i standardne Katoličke pjesme. Potpuno nepotrebno i s jedne i s druge strane. Nekima nije bilo ugodno na bdjenju slušati odjeke (osobne i javne komentare Neokatekumena nakon određenih čitanja na ‘ono što nekome govori riječ iz određenog čitanja’) i sve skupa je ostalo na tim nepotrebnim prepucavanjima – kaže naš izvor s ‘Puta’ i dodaje: Nadbiskup Puljić radi sve da se ugasi neokatekumenski put u Zadru i našoj županiji, a hoće li u tome uspjeti, pokazat će vrijeme. Vi znate da se u Zadru u svega dvije crkve mogu održati neokatekumenske euharistije, što je sramotno ako uzmemo u obzir činjenicu da je neokatekumenski put priznat od strane svetog Pape Ivana Pavla drugog, kao i od cijele Katoličke crkve u cjelini. Dakle, Put je priznat kao takav, u cjelini, bez iznimaka i dodataka – onakav kakav je, a naš nadbiskup nama brani održavanje mise po neokatekumenskim, priznatim običajima od stranke najvišeg crkvenog poglavara i Crkve u cjelini – energično će naš izvor.

Lani posljednje zajedničko bdjenje

– Zadnje bdjenje koje smo održali u Zadru bilo je lani, opet nije bila dozvoljeno održavanje neokatekumenskog bdjenja, nego se inzistiralo na tome da se bdjenje održi u crkvi zajedno sa župljanima i to je bilo ok. Međutim, župniku don Dariju Tičiću su, koliko znam, stigle primjedbe župljana i on je o tome izvijestio nadbiskupa Puljića koji je ove godine zabranio taj miks i inzistirao je na čistoj klasičnoj misi bez ikakvih neokatekumenskih dodataka kao što su naše pjesme, odjeci na čitanja i slično – za kraj će naš Neokatekumen koji je želio ostati anoniman kako ne bi dobio ‘jezikovu juhu’ od svojih katehista (inače, katehisti su osobe koje održavaju Kateheze u župama, a nakon što se formira zajednica, oni, uglavnom laici, automatizmom postaju osobe kojima odgovaraju izabrani odgovorni tek formirane zajednice, a ispod odgovornih (za koje se u velikom broju slučajeva odabere jedan bračni par iz zajednice), hijerarhijski, nalaze suodgovorni zajednice, ostijarij (osoba koja se brine o posudama, cvijeću i ostalim predmetima za održavanje euharistije po neokatekumenskim običajima) i glavni kantor (pjevač op.a.).

Don Dario Tičić: Trebalo bi uvesti malo reda oko zbivanja u mojoj župi

Don Dario Tičić, župnik na Belafuži kazao je u razgovoru za ZADAR News kako njemu nitko od Neokatekumena nije rekao da će se neokatekumensko bdjenje održati u Udbini. Štoviše, kazao nam je kako se njemu kao župniku određene stvari uopće ne govore od strane katehista, pa radi toga dolazi u određene neugodne situacije.

– Kada je bilo zaređivanje jednog svećenika, ja o tome uopće kao župnik nisam bio obaviješten od strane katehista s Neokatekumenskog puta iz naše Župe, dosta toga ovdje se odvija pomalo stihijski i mislim da treba uvesti određenog reda. Do kad ću ja imati strpljenja trpjeti određene stvari, pokazat će vrijeme. Što se tiče bdjenja za Uskrs, mi smo od nadbiskupa dobili naputak kako će se misa održati po Misalu (Misal jedna je od bogoslužnih knjiga Katoličke Crkve) i to smo poštovali. Sveta misa održana je po običajima Katoličke crkve i tu ne vidim nikakav problem.

Nakon 32 godine Neokatekumeni su morali ‘odraditi’ bdjenje van Zadra, jeste li o tome bili upoznati?

– Ne, prije sam vam rekao da se ovdje neke stvari odvijaju stihijski i to je jedna od tih stvari. Meni nitko nije rekao da će oni otići u Udbinu i to je bilo prešućeno od strane njih. Ja sam tek kasnije doznao da su oni, nakon što su bili na bdjenju kod nas u župi, usred mise otišli u Udbinu. Znači usred euharistijskog slavlja nekolicina njih se pokupila i otišla. Što sam mogao, odradio sam misu do kraja, da bi tek naknadno doznao da su otišli u Udbinu. Vi morate znati da sam ja župnik svih župljana Belafuže, a ne samo Neokatekumena. Ne želim slušati o tome kako se netko favorizira, a netko ne. Dosta je bilo podjela i mislim da je nadbiskup ovaj put bio u pravu i da je donio pravu odluku koju su svi svećenici ispoštovali. Misa je održana po Katoličkim pravilima i to je to – za kraj će don Dario Tičić.

‘Nadbiskupija: Odakle vam informacije, recite nam tko su vam izvori, pa ćemo ovam odgovoriti na pitanja’

U međuvremenu, u podužoj pripremi ovog članka, pokušali smo doći do određenih odgovora i od strane samog nadbiskupa Puljića, koji je zabranio održavanje neokatekumenskog bdjenja u Zadru nakon 32 godine, međutim, Nadbiskupija je htjela znati tko su bili naši sugovornici i o čemu smo s njima pričali, koji su naši izvori informacija s kojima raspolažemo i odakle nam pojedini odgovori. Kako nismo htjeli odavati svoje izvore, odgovor od strane Nadbiskupije je izostao.

Don Piotr Maj: Nemojte pisati članak o ovoj temi

Do komentara kako komentira činjenicu da Neokatekumeni nisu uspjeli održati euharistijsko bdjenje pokušali smo doći i do don Piotra Maja, vodećeg katehista Neokatekumena za područje bivše Jugoslavije, no od njega smo dobili samo neugodne sms poruke i molbe da se ‘o ovoj temi ne bi trebalo pisati’. Baš suprotno, mislimo da se o ovoj temi treba i mora pisati, pa samo jednu od niza poruka koje smo primili od Maja – prenosimo:

– Što se tiče puta, ne morate pisati nikakav članak, nama to uopće ne treba. Molimo vas da se pozabavite nekom drugom temom.

ČINJENICE U BROJKAMA: Dolaskom nadbiskupa Puljića u Zadar, neokatekumenske euharistije mogu se održati u svega dvije župe

Bilo kako bilo, činjenica je da je jedna Katolička formacija koja je priznata od Pape i same Katoličke crkve od dolaska nadbiskupa Puljića u Zadar gotovo pa ugašena. Euharistije koje su se do njegovog dolaska mogle neometano održavati u svim zadarskim župama, svedene su na to da se iste mogu održavati jedino i isključivo u crkvi Svete Stošije na poluotoku i na Belafuži. Župa u kojoj je krenuo neokatekumenski put davne 1985. godine također je zatvorila vrata održavanjima euharistije zadarskim neokatekumenima i to krajem prošle godine kada je zaiskrilo između određenih katehista i župnika don Martina Jadreška. Do kada će se neokatekumenske euharistije moći održavati u Zadru, pitanje je na koje odgovor zna jedino i isključivo nadbiskup zadarski, Želimir Puljić.

O NEOKATEKUMENSKOM PUTU

  • Neokatekumenski put je nastao pod utjecajem II. vatikanskog sabora kojega je Crkva potaknula kao odgovor na društvene promjene u 19. i 20. stoljeću na poseban način sekularizaciju. Inicijatori Neokatekumenskog puta jesu španjolski slikar Kiko Argüello i Carmen Hernández, diplomirana kemičarka koji su se susreli u siromašnoj četvrti Palomeras Altas, u predgrađu Madrida. Tu se nakon nekoliko godina oblikovala kerigmatsko-katehetska sinteza, koja će postati temelj Neokatekumenskog puta.
  • Godine 1974. zahvaljujući nadbiskupu Annibale Bugniniu Kongregacija za Bogoštovlje i sakramente objavila je u svojem službenom listu kratku bilješku gdje je po prvi puta odano priznanje Neokatekumenskom putu.[4]
  • Neokatekumenski put je stigao u Hrvatsku zahvaljujući katehistima itinerantima vlč. Giacomu Raineriu, Luciji Toso i Giorgiu Carnelosu.
  • Godine 1990. Neokatekumenski put je priznao papa Ivan Pavao II. kao itinerarij katoličke formacije valjane za društvo i za današnja vremena[5]
  • Prvo odobrenje Statuta Neokatekumenskog puta ad experimentum dogodilo se u lipnju 2002. dok je konačno odobrenje stiglo u lipnju 2008.
  • 26. lipnja 2003. preko Tiskovnog ureda Svete Stolice Vijeće za laike u priopćenju pojašnjava da se radi o “događaju od znatne crkvene važnosti jer se Neokatekumenski put, koji se pojavio u Španjolskoj 1964., sad već proširio u više od sto zemalja svijeta, od kojih su neke na misijskim područjima… Put se stavlja u službu dijecezanskim biskupima i župnicima kao način ponovnoga otkrivanja sakramenta krštenja i trajnoga odgoja u vjeri… Neokatekumenski put je, osim toga, sredstvo kršćanske inicijacije odraslih koji se pripremaju primiti krštenje.[2]
  • Dne 26. prosinca 2010. odobren je “Katehetski direktorij Neokatekumenskog puta”. [6]
  • Dekretom od 8. siječnja 2012. Vijeće za laike, nakon što je Kongregacija za bogoštovlje i sakramente dala svoje pozitivno mišljenje, odobrilo ona slavlja itinerarija Neokatekumenskog puta koja su sadržana u Katehetskom direktoriju Neokatekumenskog puta,[2] koja zbog svoje naravi nisu propisane normama crkvenih liturgijskih knjiga.[7] Primjerice, dopušteno im je nedjeljnu euharistiju slaviti u malim skupinama subotom navečer, s time da to slavlje mora biti otvoreno svim vjernicima. [2] Namjera je ne izdvajati članove Neokatekumenskog puta iz župne zajednice.[2]

(Izvor: Wikipedija)

Foto: Novi list





Related Articles

Back to top button