U zadarskoj 9. izbornoj jedinici Plenkijeve i Berine trupe predvodit će dva političara iz Šibenika Ivan Malenica i Franko Vidović. Kako će na tu činjenicu reagirati zadarski birači?
Izborni proces se zakotrljao, izbori se bliže. Iako naslov sugerira suprotno, nipošto mi nije namjera tjerati vodu na mlin zvan duopol. Dapače, čvrstog sam stava da je u iznimnom interesu našeg društva i države nam Hrvatske da u predstavničko tijelo RH uđe što više kvalitetnih ljudi kojih nesumljivo ima i u mnogim tzv. manjim strankama. Međutim, ako je vjerovati anketama, glavni konkurenti za prva dva mjesta po broju mandata u Saboru su HDZ-ova i Restart koalicija, a čelnici tih koalicija su, pogodili ste, Plenki i Bero. Stoga ćemo im danas i posvetiti poneku rečenicu.
Plenki, od Bere stariji deset godina, diplomatsku karijeru izgradio je kroz Ministarstvo vanjskih poslova od Zagreba, preko Bruxellesa, Pariza pa ponovno Bruxellesa i Zagreba. Magistrirao je pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Zanimljivost je, a vrijeme je to pokazalo, da je spomenuto Ministarstvo vanjskih poslova 90-ih godina bilo pravi inkubator današnjih viđenih političara. Tu generaciju sačinjavali su: Andrej Plenković, Zoran Milanović, Kolinda Grabar Kitarović. Gordan Jandroković, Miro Kovač, Joško Klisović, Davor Ivo Stier, Bianca Matković, Orsat Miljenić i dr.
No vratimo se mi Plenkiju koji u aktivnu politiku ulazi relativno kasno, u svojoj 42. godini života, činom učlanjenja u HDZ 2011. godine. Mnogi mu upravo tu činjenicu uzimaju kao argument da on zapravo i nije onaj iskonski HDZ-ovac ’90-ih godina prošlog stoljeća. Je li mu to plus ili minus? Zavisi tko promatra jer istina je, kažu, u oku promatrača. Mnogi koji se smatraju svjetonazorski desno ga ne simpatiziraju smatrajući ga osobom bliže centru što on vjerojatno i jest. Međutim, ono što mu „tvrđa“ desnica zamjera to mu umjereniji desni centar i centar honorira. Primjetno je da teško kontrolira vlastitu taštinu. Sklon je obraćati se s visoka, docirati sugovornicima, građanima. Ego mu teško prelazi preko unutarstranačkih i izvanstranačkih kritičara njegova lika i djela što se očituje u marginaliziranju stranačkih ljudi koji su ga se usudili javno kritizirati. Daju se naslutiti nastojanja da HDZ usmjeri na stazu nešto modernije europskije stranke, međutim često je sklon jalovosti kad treba donijeti neke očite odluke pa, ne želeći preuzeti odgovornost, pribjegava osnivanju bespotrebnih povjerenstava sklonih beskonačnom razglabanju o zapravo vrlo jasnim stvarima. Trudi nam se, docirajući, objasniti kako je „njegov“ HDZ raskrstio s korupcijom i s NDH nostalgijom ali uvijek je iznova prisiljen ugristi se za jezik jer ga članice i članovi te stranke, odnosno zajednice, uporno svojim (ne)djelima demantiraju.
Jedan od dokaza naše, još uvijek, nezrelosti kao demokratskog civiliziranog društva očituje se upravo u odnosu prema moralno-političkoj odgovornosti neodgovornih pojedinaca. Jednom takvom primjeru svjedočimo i ovih dana. Zanimljivo je pratiti kako se (samo) pred izbore odjednom postaje jako moralno odgovoran pa se promptno iz stranke izbacuju magupi u vlastitim redovima. Nema se milosti čim postane jasno da im njihovi manifetluci opasno ugrožavaju najsvetiji cilj koji se zove pobjeda na izborima. A kad izbori nisu na vidiku onda se stranačke drugarice i drugove brani i opravdava svim sredstvima do posljednjeg daha. Moralno-političke odgovornosti nigdje na vidiku. Šefovi stranaka uvjeravaju nas tad da treba pričekati institucije dok odrade svoj najčešće desetljetni posao do pravomoćne presude.
No, vratimo se mi našim glavnim junacima.
Bero, mlađi od Plenkija ali s puno više stranačkog staža. Diplomirao fiziku i magistrirao ekonomiju. Od 18-te godine u SDP-u. Svojom se upornošću uvijek uspješno uspinjao stranačkim škalinama. Od tajnika i predsjednika zagrebačkog pa do predsjednika državnog Foruma mladih SDP-a, pa zatim predsjednika SDP-a Zagreb i napokon do sadašnje pozicije predsjednika SDPH. Njegova upornost nije za zanemariti. Unatoć puno manjoj karizmi od konkurenta mu, unatoć javnom nastupu s uglavnom napamet naučenim frazama (zlobnici bi rekli floskulama) i s neprirodno namještenim smješkom on je očiti primjer da upornost nije zanemariva osobina. Bero, tko bi reći kad vidiš mu vanjsku vizuru, je majstor unutarpartijskih bitaka, da ne kažem, inženjeringa. Moguće da odrastanje uz tadašnjeg predsjednika zagrebačkog SDP-a Bandića objašnjava posjedovanje takvih sposobnosti. Svjestan je da čvrsto vladanje svojom strankom znači popriličnu moć u postojećem sustavu. Ta moć se ponajprije oslikava u najmoćnijem alatu kojeg predsjednik čvrsto drži u svojim rukama a on se zove slaganje izbornih lista. U praksi to izgleda tako da je, u većini stranaka, lojalnost predsjedniku osnovni preduvjet ulaska u predstavnička ili izvršna tijela.
Kako se bliže izbori tako nam Bero sve agilnije objašnjava da je sada sudbonosno i neodgodivo vrijeme ze promjene dok nam Plenki istovremeno tumači da nemamo vremena za eksperimente.
U zadarskoj 9. izbornoj jedinici Plenkijeve i Berine trupe predvodit će, kako sada stvari stoje, dva političara iz Šibenika Ivan Malenica i Franko Vidović. Kako će na tu činjenicu reagirati zadarski birači? Hoćemo li možda na ovim izborima svjedočiti iznenađujućoj promjeni promišljanja na način da će dobar dio birača odlučiti izaći iz utvrđenih rovova dviju najjačih stranaka i svoje povjerenje dati tzv. manjim opcijama u kojima nesporno ima vrlo kvalitetnih ljudi? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja otkrit će nam kasnovečernji sati prve srpanjske nedjelje.
