Prijeti nam da postanemo ogorčeno i netolerantno društvo na periferiji Europe
Kukasti križ na stadionu u Splitu otvorio je pitanje koje je zabrinulo cijelu naciju, ono moguće sankcije koju bi UEFA mogla primijeniti na hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
U javnom prostoru rasprava o kazni i narušavanju ugleda u svijetu nametnula se kao najveći problem nacije, dok se diskurs o mnogo važnijoj temi – buđenju radikalnog nacionalizma – spretno gurnuo pod tepih.
Nakon nekoliko dana ili tjedana prikazivanja slike svastike na Poljudu i konačne presude rukovodećeg nogometnog organa, susjedi Europljani brzo zaboraviti „incident“ u maloj zemlji Hrvatskoj, ali mi, njezini žitelji, ostajemo živjeti u zabrinjavajućoj atmosferi fašizacije društva.
Šovinistički ispadi, posebno oni sa ustaškom tematikom, klicanje fašističkih pozdrava, isticanje njihovih znamenja opasno se počinju izjednačavati s domoljubljem, iako „vrijednosti“ koje stoje iza njih nisu ništa drugo doli netrpeljivost prema ljudima drugih vjera i nacija, manjinama, neistomišljenicima…
Potpuna inertnost državnih institucija kada je u pitanju sprječavanje i kažnjavanje nedemokratskih društvenih pojava, Hrvatsku gura u nove oblike fašizma i daje potvrdu onima koji pod krinkom domoljublja grade društvo mržnje i podjela.
Sociolog dr. Krešimir Krolo kazuje nam kako živimo u društvu u kojemu se koketiranje sa ustaštvom ne problematizira, gdje je pojam domoljublja stavljen u vrlo uske okvire, a mladež, konzervativna i zatvorena ne daje nadu u gradnju i razvoj društva tolerancije i dijaloga.
„Incidenti kojima svjedočimo u zadnjih nekoliko dana i tjedana mogu se razumjeti jedino kao kulminacija višegodišnjeg procesa institucionalizacije kulture isključivosti i netolerancije, a koju dodatno potpiruje i kontinuirana recesija i manjak gospodarskog oporavka te još uvijek vitalni sustav korupcije i klijentelizma. I dok se svastika na Poljudu može s jedne strane tumačiti kao coup de grace borbe protiv autokratskog i netransparentnog sustava Hrvatskog nogometnog saveza (ukoliko se prihvati teorija da su autori tog čina nezadovoljnici odnosima moći i nepravdom u hrvatskom nogometu), s druge strane riječ je o materijalizaciji višegodišnjeg toleriranja i normaliziranja simbola i vrijednosti društvenih i kulturnih obrazaca povezanih uz NDH. Problem tim veći jer se opozicijske struje iracionalnim automatizmom pokušavaju diskvalificirati kao nastojanje “revizije komunizma i jugoslavije”, iako je riječ i civilizacijskim i modernizacijskim praksama uobičajenim u zapadnim i uređenim društvima. Drugim riječima, svaki drugi oblik “hrvatstva” koje ne ulazi u iznimno uske kulturne kategorije, a koju prati i breme isključivosti i netolerancije, znatno sužava socijalizacijske mehanizme koje bi ovo društvo privele ono čemu navodno težimo – paneuropskim tekovinama i vrijednostima. Pridodamo li posljednjim događajima i otkaze novinarima koji su se kritički osvrtali na moćne pojedince i sustav koji generira maloprije spomenutu netoleranciju i isključivost, kao i nemali broj socioloških istraživanja koja govore kako nam je mladež među najzatvorenijima i najkonzervativnijima u Europi – skora budućnost ne obećava da ćemo svjedočiti trendovima koji bi potencijalno mogli okrenuti sve navedene negativnosti. Problem tim veći jer se u predizbornoj godini inzistira na ideološkim polarizacijima (bez mehanizama njihovog razrješavanja) iako su gorući problemi države i društva vezani za gospodarske teme, kao i odnos funkcionalnosti javnog i privatnog sektora i njihove društvene odgovornosti. Sve navedeno opasno prijeti da dokrajči zadnje oblike zrelog funkcioniranja ove države i da nas dugoročno pretvori u ogorčeno i netolerantno društvo koje neće imati mehanizme i institucije da se odupre transformaciji u europsku periferiju i koloniju“ – kaže Krolo.
