Dugih petnaest godina radim na Glazbenom odjelu zadarske gradske knjižnice. Mladi mi umjetnici, najčešće glazbenici, ne prestaju dolaziti, najčešće po savjete kreativne prirode i po utjehu. Neki su požurili ostarjeti, neki su davno otišli preko granice, neki su se razboljeli, a neki su jednostavno od svega odustali; i rijetki još vjeruju da se može uspjeti isključivo talentom i trudom.
Dužan sam im primjer; i uspijem li, lanac dobrog utjecaja je nesaglediv. Zbog čega se svi ti silni ljudi uporno dolaze nikad me zapravo ne napuštajući? To što mi toliki ljudi ukazuju povjerenje ne tražeći ništa zauzvrat ne dopušta mi posrnuti kao čovjek. Nikad ne djelujem iz nemira. Gorčina nikad nikog prema naprijed povukla nije; nije ni inat, čak ni posve opravdani gnjev spram nepravde; ni želja za dokazivanjem nikoga naprijed povukla nije; sve su to silnice kojima je tako lako robovati; varljivu moć izazivaju unatoč životnim lekcijama koje nam obilato pruža neumoljivi teror svakodnevice.
Više od svega čovjeka određuju njegove želje. Posrćem ni manje ni više od ostalih trenirajući se na svoju temeljnu želju usredotočiti – želju da svima i svemu zauvijek bude dobro i da se svi probude kao milosrdni divovi. Uvijek se iznova podsjećam kako vrijedim onoliko koliko vrijedi ono za što se zalažem. Meni glazba i riječi dolaze iz čistog izvora. Ovoga sam puta iz istog izvora zatražio mudrost. Ona me je upravila starome prijatelju Eniu Meštroviću. Hrvatska ga javnost poznaje kao Ričarda. Davno je on prihvatio kako baš sve, svaka misao i gesta prije ili poslije dođe na naplatu; a računica, zvali je mi Božjim sudom ili karmom, ne može biti jednostavnija: dobro se dobrim vraća, loše lošim.
Proširili smo glasinu kako se Ričard odista prijavio na Doru. O tome smo proširili glas čak i preko granica Lijepe naše. Kao dodatna potvrda, video Ričard ide na Doru? danas ide vani; vjerujemo da će podići gledanost Dore i osnažiti priču oko nje. Već me godinama Dora proganja poput vizije. Vezana je za Eurosong koji prate milijuni gledatelja diljem kugle zemaljske i bolje prilike za prezentaciju širokoj publici jednostavno nema. Što se skladbi tiče, Only love nam je odškrinula vrata inozemnog tržišta, dok je lani završila kao četvrta rezerva na Dori.
U bunkeru smo je strateški zadržali i opet ćemo je prijaviti s timom Argitula. S timom Z/11 & Ričard prijavit ćemo modernu i klasičnu verziju skladbe Green field, a s timom Enio & Morikones prijavit ćemo skladbu A song for a tree. Timove sam regrutirao među mladim korisnicima gradske knjižnice… osobama koje sam procijenio dostojnima i kao osobama i kao umjetnicima. Poanta je da stari poguraju mlade. Vrijedi shvatiti i prihvatiti da nije dovoljno pokucati na sto vrata postoje li na svijetu i ona sto i prva. Branimir Čakić
