Zadarski autokoš

Na dan 27.08, KK Zadar ima tek nekolicinu igrača u rosteru za narednu sezonu, a trener je nakon trećeg pokušaja, zaposlen tek prije nekoliko dana. Tko je kriv za takvu situaciju teško je komentirati, ali u klupskim strukturama, odgovorna osoba za struku je sportski direktor, a tu funkciju u klubu obnaša zadarska igračka legenda, Branko Skroče.

No, bez obzira na sjajnu igračku karijeru i neizbrisiv trag koji je ostavio u zadarskoj košarci, zadarska javnost se sve više propitkuje da li je kvaliteta posla koji g. Skroče trenutno obavlja dovoljno dobra za klub i klupsku budućnost. Respektirajući činjenicu da je u klub došao u jako nezgodnom trenutku, ipak treba reći, da od trenutka njegova dolaska u klub (siječanj 2011.) nije napravljen pomak na bolje. Čak štoviše, klub je nastavio nalikovati kolodvoru u kojem se staž igrača i trenera koji zastupaju boje Zadra mjeri u danima (sjetimo se samo Jordana Burgasona protekle sezone). Financijske dubioze iz 2011. (14.553.414 kn gubitka) i 2012. (10.824.151 kn gubitka) godine ne idu isključivo na dušu sportskog direktora, međutim, prečeste promjene u igračkom i stručnom kadru sigurno nisu u tome pomogle.

Teško je oteti se dojmu da se odabir igrača i trenera za Zadar provodi nestudiozno, lišen ikakve vizije te samim time – ne suviše profesionalno. Taj segment jest isključiva odgovornost sportskog direktora i iz tog razloga zadarska javnost sve češće negoduje i traži odgovore na pitanja. U proteklih nekoliko godina svog djelovanja u Zadru, sportski direktor Zadra imao je dosta javnih istupa koji su novinarima i čitateljima ostavljali upitnik iznad glave. Iz tih izjava razvidno je da sportski direktor i nema baš potpunu kontrolu nad rosterom i scoutingom, te da ne vlada samim tržištem i odnosima između agenata i kluba.

Citirat ćemo neke od izjava, uz dužno poštovanje prema dotičnim igračima. “Iskreno, još uvijek ga ne poznajem dovoljno dobro, ali vjerujem ljudima koji su ga gledali i trenirali.” (O dovođenju Joze Brkića, za Zadarski list 1.8.2012.). Ova izjava daje naslutiti na koji način se u Zadar dovode igrači. “Vjerovanje ljudima” je dovelo do toga da je kroz roster KK Zadar u posljednje dvije sezone prošlo preko 30 igrača, a čak 13 (Filip Tončinić, Zoran Vrkić, Karlo Vragović, Ante Krapić, Abdulahi Kuso, Dewayne Reed, Gary Ervin, Ivan Mikulić, Chaisson Allen, Jordan Burgason, Vedran Morović, Jusuf Nurkić, Dwight Thorne) ih nije odradilo sezonu u cjelini. Od onih koji i jesu, dobar dio je izgledao kao strano tijelo u momčadi, uzevši u obzir njihovu minutažu i doprinos momčadi, bili oni opravdani ili ne (Ivica Radić, Jozo Brkić, Toni Brnas). Npr. Goran Vrbanc je dobio povjerenje (i bruto plaću u iznosu 67.000 kn mjesečno) ispred Zorana Vrkića, koje nije opravdao, te je ostao dojam da nije niti imao tretman kakav igrač tog cjenovnog ranga zaslužuje. Ove sezone Vrkić je potpisao ugovor sa Bilbaom, Vrbanc još nema klub.

Greške su sastavni dio svakog posla i ima ih u svim klubovima, ne samo u Zadru, međutim sustavnim i kvalitetnim radom, te adekvatnim scoutingom greške se mogu svesti na minimum. Zadar je nakon tolikog prometa, pred sezonu 2013/2014 ostao na tri igrača s važećim ugovorom, od kojih je jedan (Ivan Batur) uspješno ignoriran pune dvije sezone. Posebna priča je Miro Bilan i ugovor koji je potpisan na veliku štetu kluba i koji ga mora plaćati i za sezone u kojima ne igra za Zadar, pa tako plaću dobiva s dvije strane od Cedevite i Zadra. Ugovor s Bilanom datira od prije nego je Skroče došao u klub i on nema ništa s tim, ali treba spomenuti.

“…Zadovoljni smo što smo ga uspjeli dovesti, iako je imao mnogo bolje ponude. To trebamo prvenstveno zahvaliti našem prijatelju, menadžeru iz Slovenije i treneru Pipanu.” (o Zadniku, Zadarski list, 27.7.2011.) U trenutku kad je dotični igrač doveden, zadarski navijači su se obradovali da je Zadar doveo novog Benu Udriha za 30.000 kn neto, mjesečno. Nažalost, i u slučaju Uroša Zadnika se dogodilo da sportski direktor vjeruje prijateljima kluba na riječ a ne sustavnim analizama i svojoj scout službi, što je dovelo do još jednog prolaznika kojem Zadar vjerojatno i danas duguje određenu sumu novaca “…Godinama je tim agentima naš klub zlatna koka. Ugovori koje nam nude jednoj strani daju sve, drugoj ništa ili mrvice. Tako to više ne može.” (057info, 12.8.2013.). Ovakve riječi imaju težinu, poglavito ako dolaze od osobe koja stoji ispred kluba u pregovorima s agentima igrača. Nakon ovakve izjave nameće se logično pitanje: zašto su takvi ugovori sa strane kluba uopće potpisivani? Zašto nisu pregovarani povoljniji uvjeti za Klub? Da li je klub bio zlatna koka i “managerima prijateljima” koji su dovodili Zadnika, Tončinića i slične igrače koji nisu ostavili trag u Zadru?

Agenti prodaju , klub kupuje, klasična tržišna situacija u kojoj se stranke bore za što povoljnije uvjete. “…To je nužno i ne smijemo pogriješiti, pogotovo u odabiru organizatora igre. To moraju biti prava pojačanja i zato s tim nećemo žuriti” (o pojačanjima, Zadarski list 20.7.2012.) Narednih šest mjeseci na mjestu prvog organizatora igre izmjenilo se šest igrača. Imena su: Gary Ervin, Chaisson Allen, Vedran Morović, Dwight Thorne, Toni Prostran i Ivan Mikulić. Koliko je novca potrošeno na njih, prema dostupnim podatcima se ne može zaključiti. U ovom dijelu smo iznijeli samo probleme oko seniorske ekipe.

Omladinski pogon koji je isto pod ingerencijom sportskog direktora nismo detaljnije analizirali, ali činjenica je da Zadar iz svojih redova već godinama nije izbacio igrača, a da se u zadnje tri godine nisu mijenjala previše trenerska imena u omladinskom pogonu, niti su juniori izborili zapaženiji status u seniorskim ekipama; ne ulijeva nadu da se po tom segmentu nešto promijenilo na bolje. Iako je i sam g. Skroče nekoliko puta prilikom preuzimanja izjavio da stvari u omladinskom pogonu ne štimaju, od tad nije bilo nikakvih promjena a zadarska djeca i dalje igraju zonski pressing na svim utakmicama…

Uzimajući u obzir sve probleme s kojim se zadarski (posrnuli) ponos trenutno bori, od predstečajne nagodbe i financijskih kostura koji ispadaju iz ormara prošlosti, svaki dodatan uteg oko vrata u sadašnjosti može biti fatalan, i mišljenja smo da medijski istupi, selekcija igrača, odnos prema omladinskom pogonu, odnos prema sadašnjim i bivšim igračima, pa i navijačima u zadarskom klubu moraju biti na puno većoj razini nego što trenutno vodstvo kluba odrađuje. Vjerujemo da su to također pitanja s kojim će se nadzorni odbor morati pozabaviti u skoroj budućnosti jer će i dioničari kluba postavljati pitanja o odgovornosti za igračke i financijske promašaje na skorašnjoj Skupštini.

Tko je krivac? To se u Zadru nikad nezna, nitko ne preuzima odgovornost i uvijek se sve prebacuje na druge. Jedno je sigurno, za situaciju u kojoj se klub nalazi krivi su ljudi koji vode klub, sadašnja garnitura, bivša, svi oni koji su potpisivali onako štetne ugovore na račun kluba, svi oni koji su dovodili igrače bez da ih se prije dovede na probu. Zadar je sam sebi zabio auto koš(eve).