Table of Contents
Dok se grad priprema za adventsko blještavilo, Trg Petra Zoranića i dalje je živi spomenik urbanističkog promašaja. Dvanaest godina kasnije, pitanja su ista: gdje su odvlaživači? Gdje je vidljivost antike? Gdje je, dovraga, odgovornost?
Dva tjedna prije nego će se službeno otvoriti manifestacija Advent u Zadru, na Trgu pet bunara ponovno će zablještati kućice, zakloniti krune bunara i pretvoriti povijesni prostor u privremenu pozornicu ugostiteljske ponude. Program će se, kao i uvijek, odvijati na pozornici podignutoj na susjednom Trgu Petra Zoranića. Hoće li scenografija biti ista ili drugačija, tek ćemo vidjeti. Ali jedno je sigurno: stari problemi ostaju.
Staklena laž: Dvanaest godina čekanja na odvlaživače koji nikada nisu došli
Vratimo se u svibanj 2013. godine. Trg Petra Zoranića svečano je otvoren – iako bez tehničkog pregleda i uporabne dozvole. Stakleni pokrovi za dva arheološka lokaliteta stavljeni su par dana prije službenog otvaranja, metalna ograda uz kapitel jutro uoči proslave. Grad se pohvalio projektom vrijednim 9,5 milijuna kuna, nagrađenim radom arhitektonskog ureda Krebel-Kostrenčić. Porezni obveznici platili su.Turisti i građani dobili su... sklizište.
Već prvi dan po otvaranju bilo je jasno: stakla su klizava, opasna, nepraktična. Nakon svake kiše, Trg je postajao pravi "izazov" – nebrojeni turisti i domaći ljudi padali su na ostakljenim površinama. Djelatnici "Nasada" i "Čistoće" postali su najčešći posjetitelji, postavljajući trake upozorenja, ograđujući stakla, peru ih svakodnevno. Građani su se osjećali kao u dnevnom boravku – jer je netko stalno morao prati to prokleto staklo.
Grad je svu odgovornost prebacio na projektante koji su, navodno, tražili rješenje "po uzoru na jedan muzej u Ateni". Dali su im rok do 1. lipnja 2013. da problem riješe o svom trošku. Problem, naravno, nikada nije riješen.
Šampionske najave, birokratsko iščezavanje
Ali evo pravi bombon: samo godinu kasnije, 2014., iz Grada Zadra lagali su kako su naručili odvlaživače koji su trebali biti ugrađeni ispod staklenih površina. Odvlaživači koji bi trebali spriječiti kondenzaciju i rast korova po povijesnim znamenitostima – onima koje bi trebale biti vidljive domaćima i turistima. Najavljivao ih je tadašnji pročelnik Matko Segarić, danas zamjenik pročelnika za graditeljstvo i prostorno uređenje Darka Kasapa.
Gdje su ti odvlaživači? Jesu li pro forma naručeni, pa nestali u bespućima gradske administracije? Ne znamo. Ali svakako znamo da nisu ugrađeni. Dvanaest godina kasnije, kroz protuklizne točkice, kondenzaciju, korov i šporko staklo, malo je toga moguće vidjeti. Gotovo ništa.
Dječja znatiželja: "Vidim malo. Tu su neki zid i trava."
Nedavno su, kao i mnogo puta prije, znatiželjna dječica pokušala vidjeti što se nalazi ispod stakla. "Vidim malo. Tu su neki zid i trava", otkrio je jedan od njih priljubljen nosom uz šporko staklo dodatno zamućeno protukliznim točkicama i kondenzacijom. Stariji bi možda i pročitali da imaju gdje – da postoji oznaka, objašnjenje, bilo što – i saznali što je ispod staklenih ploha koje su trebale sačuvati vidljivost antičkog ulaza u tadašnji grad.
Jedna od staklenih ploha već je dobila ogradu jer je staklo "malo ugruvano" – ili je to preventivno, tko će ga znati. Za taj nagrađeni arhitektonski projekt davno se zaključilo kako nije uspio, kao ni izvedba. Osobito kamenih ploča koje su loše postavljene, a još slabije i djelomično sanirane.
Adventski kotači preko povijesnog tijela
I sada dolazi najbolji dio: čemu sve to – kada će tu opet doći novi teret na kotačima pri dopremanju i montiranju zadarskog adventa? Kućice, pozornice, teška oprema – sve će ponovno proći preko tih nesretnih ploča, preko nedovršenog projekta, preko gradskog ponosa koji je postao gradska sramota.
Ove godine nova lokacija bit će i na pijaci. Tamo je gradilište uređenja platoa koji je trebao imati posve drugu namjenu prema davno provedenom arhitektonskom natječaju. Konzervatori su ovaj put blagoslovili zahvat u prostoru Gradske tržnice. Zanimljivo.
Pješačka zona s automobilima: Zaštićena lista s dostavljačima
I na pijaci su automobili ušli u pješačku zonu. Tu i tamo se pojavi policija koja će ispisati kaznu, ali taj problem neće riješiti. Kao što gradske vlasti nikada nisu regulirale dostavu – ona je i dalje štetna pojava u zaštićenoj kulturno-povijesnoj jezgri, tzv. pješačkoj zoni koja je zaštićena zidinama s liste UNESCO-a.
Ali čemu briga o zidinama s UNESCO liste kada ne možemo zaštititi niti antički ulaz ispod stakla od kondenzacije?
9,5 milijuna kuna, dvanaest godina, nula odgovora
Dvanaest godina kasnije, priča o 9,5 milijuna kuna vrijednom projektu još uvijek nije gotova. Propusti se gomilaju, odgovori izostaju, odvlaživači su mit, a vidljivost antike... pa, zamislite je kroz maglu, korov i šporko staklo.
Grad se priprema za adventsko blještavilo. Kućice će sjati, toplina vina će grijati, glazba će svirati. A ispod svega – doslovno ispod stakla – leži ono što smo trebali čuvati: povijest koju više ne vidimo, obećanja koja nikada nisu ispunjena, i 9,5 milijuna kuna proreznih obveznika koje su se pretvore u najskuplju protukliznu farsu u hrvatskoj urbanističkoj povijesti.
Pitanja ostaju: Gdje su odvlaživači? Gdje je odgovornost? Gdje je, uopće, sramota?
Ili je i ona, kao i vidljivost antike, zamagljena kondenzacijom i birokratskim korovima?
Foto: Vanja Mirčeta
