Table of Contents
Idilična slika hrvatskih otoka, koju većina Hrvata ima preko turizma, vidljivo izgubi sjaj kad razgovor krene o svakodnevnom ili gospodarskom životu tog drugog po veličini sredozemnog arhipelaga.
“Još nekoliko tjedana turističke sezone pa nam slijedi ‘klasika’: otoci će se zaboraviti do sljedećeg ljeta”, tako je najkraće ocijenio položaj otoka u hrvatskoj javnosti predsjednik Otočnog sabora Denis Barić iz Velog Iža.
Iako otoci čine svega 5,8 posto površine hrvatskog teritorija, određuju ukupno 37 posto područja Hrvatske.
Barić napominje da se prava razvijenost otoka vidi po broju liječnika i učitelja, a ne po indeksu razvijenosti koji koristi država.
“Ministarstvo i danas daje projekte priobalnim županijama, ali ne pita nas lokalne zajednice niti sluša one koje to boli”.
Stoga je Otočni sabor objavio proglas Vladi u kome kaže da otočani ne žele da se od hrvatskih otoka rade rezervati i da se otočanima uskraćuje mogućnost odlučivanja.
Unatoč razmjerno velikim ulaganjima, često se ne vide njihovi efekti. Barić upozorava da je život na otocima skuplji 20-30 posto od onoga na kopnu.
Doprema vode vodonoscima ograničena je na prvih 40 kubičnih metara po prikladnoj cijeni, nakon čega košta oko 150 kuna po kubiku. Otočko gospodarstvo i dalje je u neravnopravnom položaju. Prijevoz robe proizvedene na otocima ponekad stoji kao i njezina proizvodnja, kaže predsjednik Otočnog sabora i dodaje da se proizvodnja na otocima stimulira uglavnom simbolično.
Najistaknutija otočka grana, turizam, također je u neravnopravnom položaju. Smještajni kapaciteti gube konkurentnost jer za neke otoke mjesec i pol dana ranije morate rezervirati prijevoz trajektom. Uza sve to, opskrba vodom ovisi o onima na kopnu, što je ljetos teško iskusio Hvar, kad mu je Makarska usred sezone isključila vodu, dodaje Barić.
