Table of Contents
Sjećate li se gradonačelnika Šime Erlića kako s oltara transparentnosti propovijeda o novoj paradigmi zapošljavanja u Gradu Zadru? Kako patetično obećava da će promatrači biti "oči i uši građana u najesencijalnijem dijelu svakog javnog natječaja"? Pa, zaboravite. Jer u praksi, ta revolucionarna transparentnost izgleda ovako: testiranja se odvijaju, kandidati dolaze, povjerenstva zasjedaju, ali imena onih koji bi navodno trebali sve to nadzirati – nigdje.
Doslovno. Nigdje.
U ponedjeljak je u zgradi gradske uprave obavljeno prvo testiranje za četiri natječaja, jučer drugo, a još dva predstoje 25. i 26. studenoga. I dok Grad pedantno objavljuje termine, lokacije i detalje postupka,一 mali detalj poput imena promatrača jednostavno... nedostaje. Zaboravili? Ili namjerno zataškavaju dok se postupak ne završi?
Transparentnost po HDZ-ovoj mjeri
Jer, vidite, kada provjerite evidenciju promatrača koju je Grad s tolikom pompom sastavio, tamo možete pronaći bliske rodbine gradskih dužnosnika, djelatnike gradskih i županijskih firmi, te - iznenađenje, iznenađenje! - brojne članove i simpatizere HDZ-a, redovite posjetitelje stranačkih skupova. Dakle, upravo onu "nezavisnu" ekipu koja će "objektivno" nadzirati transparentnost postupka.
I onda se čovjek zapita: je li možda razlog što imena promatrača nisu objavljena upravo to što bi građani odmah prepoznali tko su ti "nadzornici"? Je li to možda zato što bi javnost postavila neugodna pitanja o tome kako netko tko je viđen na HDZ-ovim skupovima može biti neutralan promatrač na natječaju koji raspisuje HDZ-ova gradska vlast?
Grad Zadar, naravno, ima odgovor spreman: "Objavit ćemo ih s Rješenjem o prijemu." Dakle, kada sve bude gotovo. Kada se kandidat zaposli. Kada više ništa neće biti moguće promijeniti. Savršeno.
Jurišić case study: Kad cijeli grad zna prije natječaja
A transparentnost Erlićeve "nove paradigme" najbolje ilustrira slučaj Sanje Jurišić, Šibenčanke i bivše novinarke Nove TV, koja je - kako doznajemo - ovim periodičnim transferom šokirala i svoje nekadašnje kolege i poslodavce. Cijeli Zadar već mjesecima šapuće da je gradonačelnikova bliska prijateljica destinirana za fotelju pročelnice Ureda gradonačelnika. Natječaj? Formalnost. Testiranje? Procedura. Rezultat? Unaprijed poznat.
To je, dragi građani, Erlićeva nova paradigma u praksi. To je ona obećana transparentnost. Svi znaju ishod prije početka, ali hajde da odglumimo demokratski proces, napravimo natječaj, pozovemo kandidate, nek povjerenstvo zasjedne, stavimo promatrača (čije ime ćemo tajiti dok ne bude gotovo), i onda - oh, čudo! - zaposli se točno ona osoba za koju smo i znali.
"Oči i uši građana" - ali bez imena
Vratimo se gradonačelnikovim patetičnim obećanjima od 18. rujna:
"Promatrači neće moći donositi odluke, ali će biti oči i uši građana u onom najesencijalnijem dijelu svakog javnog natječaja za zapošljavanje, zajedno s povjerenstvom, koji će imati mogućnosti postavljati pitanja, potpisati se na zapisnik i referirati se o tome što misle."
Lijepe riječi. Gotovo dirljive. Ali kada dođe do realizacije - imena nema. Građani nemaju pojma tko su te "oči i uši" koje ih navodno zastupaju. Mogu li uopće vjerovati da je proces pošten kada ne znaju tko ga nadzire? A što će biti kada konačno saznaju - nakon što se odluka donese - da je promatrač bio, recimo, brat od tetke nekog vijećnika? Ili dugogodišnji član mjesnog HDZ-ovog ogranka?
Četiri natječaja, ista šutnja
Ovih dana odvija se testiranje za četiri pozicije: višeg stručnog suradnika u Upravnom odjelu za socijalnu skrb i zdravstvo, referenta-komunalnog redara u Upravnom odjelu za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, višeg savjetnika za javnu nabavu u Upravnom odjelu za financije, te referenta za računovodstvo također u financijama. Sve pozicije na neodređeno. Sve pozicije pod budnim okom "transparentnosti".
Ali dok kandidati sjede na testovima, dok povjerenstva ocjenjuju, promatrači - oni koji bi trebali garantirati poštenje postupka - ostaju anonimni. Jer zašto bi građani trebali znati tko ih predstavlja? Zašto bi trebali moći procijenjivati nepristranost nadzornika? To bi bilo previše transparentnosti, čak i za "novu paradigmu".
Paradigma stara kao i HDZ
Ironija je u tome što Erlićeva administracija savršeno nastavlja onu najstariju hrvatsku tradiciju: transparentnost do trenutka kada postane neugodna. Javnost može znati sve - osim onoga što je zapravo važno. Možete znati kada je testiranje, gdje je testiranje, čak i koje će pitanja biti. Ali tko će nadzirati da sve to bude pošteno? Saznajte - poslije.
Jer u HDZ-ovoj matematici, transparentnost ne znači pokazati sve kartice prije nego se igra. Transparentnost znači reći vam što ste dobili - nakon što je partija gotova. Nova paradigma, dakle, izgleda sumnjivo slično onoj staroj: mi ćemo odlučiti, vi ćete kasnije saznati, i molimo bez neugodnih pitanja.
Građani Zadra voljeli bi vjerovati da se stvari mijenjaju. Voljeli bi vjerovati u tu novu paradigmu. Ali kada svaki natječaj izgledа kao predstava s unaprijed poznatim krajem, kada "promatrači" ostaju skriveni dok ne postanu irelevantni, kada cijeli grad zna tko će biti zaposlen prije nego natječaj i izađe - teško je ne biti ciničan.
Možda bi najbolje bilo da Grad jednostavno prizna realnost: zaboravite transparentnost, zaboravite promatrače, zaboravite novu paradigmu. Ovo je stara, dobra praksa, samo sa novim naslovom. HDZ bira svoje ljude, natječaj je formalnost, a vi, dragi građani, samo gledajte i šutite.
Ah da, i imena promatrača ćete dobiti - s Rješenjem o prijemu. Naravno.
