Otvori članak

Fra Andrija Bilokapić obilježio pola stoljeća svećeništva – život ispisan riječju, vjerom i križem

Table of Contents

U crkvi sv. Frane u Zadru u ponedjeljak, 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, fra Andrija Bilokapić, član Franjevačke kustodije sv. Jeronima, proslavio je svoj veliki jubilej – pedeset godina svećeničkog života. Svečano misno slavlje predvodio je sam slavljenik, a propovijedao je fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova, u kojoj fra Andrija danas djeluje kao župni vikar.

Fra Bojan je na početku otkrio kako fra Andrija, poznat po jednostavnosti, poniznosti i pomalo osebujnom karakteru, zapravo nije želio proslavu. „Čudesan u mnogim riječima i djelovanju, a ponekad i čudan“, našalio se Rizvan, dodajući da su subraća samu proslavu pripremila bez njegova znanja – kao izraz zahvalnosti za sve godine njegova služenja.

Svećenik oblikovan poniznošću i križem

Propovjednik je naglasio kako je čitav fra Andrijin put obilježen biblijskim „Evo me!“ – raspoloživošću za služenje, čak i kada je to značilo hodanje putem nerazumijevanja, odricanja i križa. Podsjetio je kako se u svećeniku ponavlja isti dinamizam Božjeg djelovanja koji se očitovao u Bezgrešnom začeću: Božja inicijativa, Božja milost i ljudski odgovor poniznosti.

„Nitko od nas nije svojom zaslugom postao kršćanin, franjevac ni svećenik. Sve je to dar, i to dar koji je započeo u srcu Boga“, rekao je Rizvan, ističući da i u životu fra Andrije postoji jasna nit Božje providnosti – od majčine molitve, preko životnih križeva, do današnjeg pastoralnog rada.

Majčina zavjetna molitva – početak poziva

U emotivnom dijelu propovijedi, fra Bojan je pročitao ulomak iz Bilokapićeve knjige Majčina riječ. U toj ispovjednoj priči fra Andrija opisuje trenutak kada mu je majka, dva dana nakon mlade mise, otkrila kako je, moleći pred Gospom u Širokom Brijegu, Bogu prikazala svoje nerođeno dijete i zavjetovala da postane fratar.

Ta intimna majčina molitva i zavjet postali su ključ razumijevanja poziva koji je fra Andriji dugo bio „zagonetan“, kako je sam napisao. U toj priči sabrani su i patnja i milost, i križ i zahvalnost – elementi koji su obilježili njegov svećenički put.

Pola stoljeća služenja Crkvi i ljudima

Fra Andrija Bilokapić rođen je 1949. u udovičićima kod Otoka kao sedmo od devetero djece. Nakon ulaska u franjevačko sjemenište, novicijata na Košljunu i studija teologije u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu, svečane zavjete položio je 1975., iste godine kada je i zaređen.

U dugoj franjevačkoj i pastoralnoj službi bio je gvardijan, definitor, tajnik Provincije, pa i provincijal. Vodio je župe, ispovijedao, propovijedao i držao duhovne vježbe. Suosnivao je udrugu „Pro Vita“, kroz koju je spašeno oko dvije tisuće nerođene djece. Autor je više knjiga, čest gost u medijima u tumačenju Božje riječi, i dobitnik Nagrade za životno djelo Zadarske županije 2024.

Povijesni kontekst proslave – stoljetna marijanska baština sv. Frane

Proslava je održana uz izloženu originalnu zlatnu krunu s kipa Bezgrešnog začeća iz 13. stoljeća, dar pape Nikole IV. – franjevca koji je dio života proveo u Zadru. Upravo zbog te povijesne povezanosti, blagdan Bezgrešnog začeća stoljećima se posebno štuje u crkvi sv. Frane.

„Moj kamenčić u božansko-ljudskom mozaiku“

Na kraju misnog slavlja fra Andrija se zahvalio svim subratima i vjernicima koji su ga pratili kroz godine služenja.

„Bez Boga smo slabi. S Bogom smo sinovi i kćeri Božji“, poručio je, naglasivši da je zahvalan što i njegov „kamenčić“ ima mjesto u velikom mozaiku Crkve.

Njegova poruka, baš kao i njegov pedesetogodišnji put, ostaje jednostavna, franjevačka i duboko evanđeoska: služiti Bogu i ljudima ondje gdje si poslan – s poniznim „Evo me!“.

FOTO: Ines GRBIĆ

Komentari

Posljednje