Tek potom je 40 tona teškim strojem Werner doslovno zdrobljen kamen, a onda specijalnim strojevima i dodatno usitnjen. Bio je to „skup sport“. Pretvaranje kamenjara u vinograde koštalo je 12 kuna za metar kvadratni, a za maslinik 7,5 kuna. I to bez sadnje, izgradnje sustava navodnjavanje i podizanje nasada. Zato danas nekadašnji krš izgleda poput kalifornijskih vinograda: na blago položenim južnim padinama posloženi su kilometri maslinika i vinograda, dovoljno razmaknutih za strojnu obradu i povezanih sustavom navodnjavanja.
Pokretači i vlasnici
Na plantaži je osnovana Poljoprivredna zadruga “Masline i vino” čiji su pokretači i vlasnici najvećih udjela Radoslav Bobanović, najviše poznat kao bivši načelnik Općine Polača koju je vodio u razdoblju intenzivne poratne obnove, i Željko Uzelac, ugledni gospodarstvenik, direktor LTH – Metalnog lijeva Benkovac, tvrtke koja već godinama izrađuje dijelove za europski autoklaster i vozila poput mercedesa, BMW-a ili audija.
Nakon sedam godina od pokretanja zahtjevnog i rizičnog posla koji je značio dobivanje šumskog zemljišta u zakup na 50 godina od države, ishođenje kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj kojim je, uz vlastite investicije, financiran projekt, nedavno su se osnivači plantaže vratili s ovogodišnjeg Noćnjaka sa šampionskom titulom – naslovom najboljeg ekstra djevičanskog ulja od sorte oblica. Početak je to povrata investicije nakon dugih godina neprestanih ulaganja u jedan od najvećih kapitalnih projekata u poljoprivredi ne samo u okvirima Zadarske županije već i Hrvatske, kojega opet ne bi bilo bez osiguranih kreditnih sredstava i sustava poticaja, premda puno nižeg u odnosu na europske zemlje.
– Unatoč tomu, odmah smo se u početku odlučili na skuplji pristup, a to je ekološkaproizvodnja koja jest zahtjevnija, ali u konačnici i puno vrednija, jer se na taj način može konkurirati i na europskom tržištu – kaže Bobanović. Željku Uzelcu projekt predstavlja investiciju u dodatni posao, pored osnovnog biznisa koji ima u Benkovcu. Ipak, to nije uobičajena investicija, priznaje, jer podizanje plantažne poljoprivredne proizvodnje znači nešto novo: uz rizik – izazov i zadovoljstvo.
 |
| Živjeli! – Radoslav Bobanović i Željko Uzelac u podrumu |
– Ovo je povratak prirodi, jednom zdravom načinu života. U mom osnovnom poslu postoji visoki perfekcionizam, jer se samo na taj način može doći do rezultata. Dio tog perfekcionizma nastojim unijeti i u ovaj posao. Tehnologija prerade, tehnološki sustavi, to je moja specijalnost, i u tome već imam neka vlastita rješenja koja su sada u fazi eksperimentiranja, a mogli bi značajno poboljšati proizvodnju. Plod koji daje ova priroda, zemlja, okruženje i sorte, sam je po sebi savršen, a na nama je da to savršenstvo pretvorimo u kvalitetno ulje i vino.
Veseli nas priznanje Noćnjaka i to je znak da smo na pravom putu s maslinovim uljem. S vinima također imamo velike planove, ona se sada školuju, oblikuju i dozrijevaju u podrumu, za što također primjenjujemo najsuvremenija, ekološka tehnološka rješenja – ističe Uzelac.
Ograničenja razvoja
– Postoje brojna ograničenja koja sputavaju brži razvoj. Naime, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, i sve njegove izmjene, niti jednim od svojih 110 članaka ne definiraju opožareno šumsko zemljište koje je prenamijenjeno u poljoprivredno za dugoročne nasade. Korisnici – investitori na tom zemljištu – ako žele bilo što posaditi ili u skladu s prostornim planom lokalne samouprave izgraditi, ne mogu ništa dati u hipoteku, odnosno ne mogu dobiti bankarski kredit po bilo kojoj osnovi jer se temeljem Ugovora o zakupu, uknjižuju u zemljišnu evidenciju kod sudova na služnost koja traje za masline 50 godina i 40 godina za vinograde ili voćnjake.
Međutim, u bankarskom smislu to ništa ne znači. Zbog toga smo predložili redefiniranje statusa toga tipa zemljišta, jer je vrlo teško osigurati nasade, a isto tako i ući u dodatna kreditna zaduženja zbog nemogućnosti dobivanja hipoteke, barem za gospodarski objekt koji se nalazi na plantaži, a predložili smo i još neke izmjene vezane uz poslovanje zadruge.
Država bi nam tu morala više izići ususret jer je poljoprivreda ionako rizičan posao, puno toga ovisi o „nebu“, a s dodatnim, uglavnom birokratskim preprekama ovaj se lijepi i unosni posao lako može pretvoriti u pravi pakao. Nadam se da će toga biti svjesni i odgovorni u Vladi RH i podržati nas na putu od kojega bi na kraju trebala imati koristi čitava zajednica – zaključuje Bobanović.
Puna rodnost stabala
– Mi još nemamo dovoljne količine ulja i vina za izlazak na velika tržišta, ali ćemo dostizanjem pune rodnosti nasada za koju godinu biti u punoj snazi. Iako imamo 45 tisuća trsova, 11 tisuća maslina i 1,5 tisuća smokava, ne želimo ovdje imati masovnu, „konfekcijsku“ proizvodnju, već kvalitetnu, prepoznatljivu i ekološku. U ono što radimo unosimo dio sebe. Naši proizvodi moraju imati dušu, spoj tradicije i novih saznanja u tehnologiji i proizvodnji, s svim odlikama jedinstvene prirode na ovom području.
Zbog toga kontroliramo čitavi proizvodni ciklus, od nasada, tretiranja ekološkim sredstvima, branja do prerade i čuvanja u vlastitim kapacitetima – ističe Bobanović, koji ne skriva kako u tom projektu vidi nastavak procesa obnove toga kraja, i razvoj kroz turističku valorizaciju, ali i primjer ostalima na koji način organizirati poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj na način da bude konkurentna.
Vinski podrumi
Posjet vinskom podrumu predstavlja poseban užitak za svakog ljubitelja dobrih vina, čak i za amaterskog poznavatelja. Tamo se čuvaju vina u paleti od autohtonih do introduciranih sorti: muškat, cabernet sauvignon, syrah, crljenak, plavina, merlot, maraština, chardonnay…
I svako od njih ima svoju priču. Baš kao i maslinovo ulje koja se čuvaju u posebnom dijelu podruma, na posebnoj temperaturi, a u spremnike stiže izravno s kata poviše gdje se prerađuje odmah nakon branja kako bi se sačuvali svi vrijedni sastojci.
-
-
-
-
