Table of Contents
MMA borac, Zadranin Goran Reljić sezonu je završio spektakularnom pobjedom u Gdanjsku uzevši naslov KSW prvaka u poluteškoj kategoriji. Sportski svijet ga slavi, najavljuje se njegov povratak u UFC, no Goran, kojeg iduća borba čeka tek u listopadu, ne miruje. Kratko je boravio u rodnome gradu odakle je krenuo na proputovanje kroz Europu, gdje će, kaže, biti mjesta zafrkanciji, ali rad, treninzi i disciplina neće biti ostavljeni po strani.
*Sezonu si završio uspješno, svladao velikog borca Attilu Vegha, jesi li još pod dojmom?
-Bilo je to novo iskustvo, jer sam se prvi put borio s nekim s kim sam prije trenirao. To je prvi i zadnji put da sam to napravio. Užasno je glup osjećaj i razlikuje se od protivništva u drugim sportovima, jer tu je ipak potrebna jedna doza agresije koju usmjeravaš prema drugom čovjeku. Cijela mi je borba zbog toga djelovala kao jedan usporeni film, a po glavi mi se motalo što ja ovdje radim. Nikada više. Bez obzira na sve on je jedan vrhunski protivnik, moj najkvalitetniji do sada, s najboljim omjerom poraza i pobjeda, tako da je moja pobjeda velika.
*Zašto MMA u Hrvatskoj nije razvijen?
-Problem je što u ovom sportu u Hrvatskoj nitko ne vidi zaradu. Također, od dobre strane javnosti nije priznat kao sport. Dio neukih ljudi još uvijek ga smatra tučnjavom, divljaštvom, gladijatorstvom.
*U kojem trenutku života si odlučio baviti se MMA-om?
-S ovim sam se sportom upoznao u Zagrebu, na prvoj godini DIF-a. Upoznao sam tada neke velikane ovoga sporta, imao svoje uzore i želio sam doznati kakav je osjećaj biti u borbi. A kada sam probao, obuzele su me emocije koje je teško verbalno predočiti.
*Kako su reagirali najbliži?
-Roditelji su reagirali poprilično dobro. Nikakvih većih scena nije bilo.
*Kako je izgledao početak?
Počeo sam putovati u ranim dvadesetima. Spavao sam po vrećama i dvoranama diljem Europe i trenirao po čitave dane. Zadnji novac koji sam imao ulagao sam u to.
*Što nakon karijere?
-Do 40 nema šanse da prestanem. A mislim da mogu i više. Vijek se produljuje. Nakon toga se, barem zasada, ne mislim vratiti u Zadar. Primjerice, ne vidim se u ulozi trenera. Mislim da mi fali strpljenja. No, nećemo reći nikad. Imam nekih planova, ali o tome drugi put.
*Kako ćeš provesti ljeto?
-Sreo sam neke ljude nedavno koje sam po putu izgubio. Jedan dio ljeta provest ću po Europi, pa krećem za Ameriku. Bit će to jedna ozbiljna (radna) zafrkancija. Sljedeća je borba, pretpostavljam, London u mjesecu listopadu.
*Trpi li privatni život?
-I da i ne. Sa perspektive neke „normalne“ osobe rekli biste da da, ali ja sam shvatio da je ovo moj život i ja sam sretan. Ono što najviše volim i što me najviše čini sretnim je to. Otvorim oči ujutro i pomislim na sport.
*Već se govori o mogućem povratku u organizaciju UFC, što ti to znači?
-Znači veliku stvar za mene, jer nastup tamo je neki vrhunac. Radi se o svjetskom vrhu i naravno težim tomu da se ovdje i vratim. Kroz godinu dana ćemo znati hoće li se to i ostvariti.
