Table of Contents

70-ih godina prošlog stoljeća Škabrnjani su tvornici Maraska prodavali 300 vagona višnje maraške. Zadnjih godina ta se količina srozala na 30-ak vagona po cijeni od oko 4 kune, što je bilo dostatno tek preživljavanja.
Vijest da je nakon skoro pola stoljeća zauvijek gotova suradnja Maraske i tradicionalnih ravnokotarskih uzgajivača dočekana je tragično, osobito kod Škabrnjana koji čitav svoj identitet grade na ovoj autohtonoj voćki.

No, iako se poljoprivrednici trenutačno nalaze u neizvjesnosti; ne znajući perspektivu svoga posla, danju količinu otkupa, niti njegovu cijenu, ova informacija nužno ne mijenja njihovu svijetlu budućnost. Tvrdi to Gordana Dragun, rukovoditeljica Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu – Odsjeka Zadarske županije.
-Nije sve tako crno kako se čini. Ima jako puno modela prodaje kojima se Škabrnjani mogu pozabaviti. Ne moraju se oslanjati samo na kooperante kako su navikli. Osnovno je da stvore jednu čvrstu zadrugu koju će kroz svoje modele financiranja država rado pomoći. Put njihove budućnosti je put zajedničkog nastupa na tržištu. Tada će se točno znati koliko stabala ima, koliki je ukupan godišnji prinos, kolika se cijena može postići. No, za tako što treba i malo odricanja, na što generalno naši ljudi nisu još navikli – kaže Dragun.
Nažalost, zajedništvo i zadrugarstvo koje podrazumijeva i ravnopravnu podjelu dobiti, velik broj ljudi još uvijek veže za neka prošla vremena i drugačiji političko-ekonomski sustav. No, tvrdi struka, u krivu su. Udruženi nastup na tržištu budućnost je poljoprivrede cijele Europe, osobito u uzgajivača specifičnih sorti kao što je i sama višnja maraška.
„Ako uzgajate više kultura onda možda i možete opstati sami. Imate prodaju na kućnom pragu, unajmite štandić na tržnici. Škabrnjani moraju znati da je poslovanje s kooperantima prošlo, svršeno vrijeme i da trebaju pronaći nove modele, a njih je jako mnogo. Kupaca za ovako kvalitetan proizvod kao što je maraška će uvijek biti. Tu nema straha. Evo i sama sam ove godine sudjelovala u njihovoj berbi i uvjerila se odličnom urodu i vrhunskoj kvaliteti ploda“ – kaže Dragun.

Već dugih 7 godina proizvođači maraske vode bitku sa zadarskom tvornicom oko otkupne cijene, dostatne tek preživljavanja, zbog čega su, sjetimo, u znak protesta posjekli 1.200 starih stabala. Na prvu tragična vijest zapravo bi trebala značiti kraj jedne mučne epohe i ulazak u nove profitabilne poslove.