Table of Contents
Analiza koju je 2012. izradio Stanko Kovač pokazala je da se vrijednost plana gradnje 2009. – 2011. popela na 11,45 milijardi
Hrvatske autoceste od 2001. do 2015. potrošit će na investicije 40,88 milijardi kuna. Od toga će se 32,64 milijarde kuna namaknuti kreditima. Trošak kamata i naknada za njih iznosit će ukupno 37,5 milijardi kuna.
Dakle, ukupni tošak investicija bit će 78,3 milijarde!
Stoji to u opsežnoj financijskoj analizi HAC-a koju je početkom 2012. izradio tada predsjednik Nadzornog odbora i prvi predsjednik Uprave HAC-a Stanko Kovač. Analiza detaljno pokazuje zbog čega je HAC danas prezadužen i zašto se pokrenuo proces monetizacije s ciljem spašavanja državnog proračuna i financija ove zemlje.
Gradnja po svaku cijenu
Analiza otkriva frapantan podatak da se udio troškova kamata i naknada kredita u ukupnom trošku investicija sa 47 posto od 2001. do 2008. popeo na 185 posto u razdoblju od 2009. do 2011., a danas iznosi nevjerojatnih 310 posto!
Kovač otkriva kako je 2001. postavljen model financiranja gradnje autocesta u razdoblju od 2001. do 2010., u što se trebalo uložiti oko 29 milijardi kuna.
Od tih 29 milijardi kuna, 21 milijarda trebala se realizirati kreditima koje je HAC iz prihoda od cestarine i naknade iz benzina mogao redovito servisirati. Prema tom planu, s investicijama je trebalo stati 2010. i čekati dok se krediti ne otplate u dovoljnoj mjeri da se može krenuti u nove radove. No, umjesto 2010., razina investicija od 29 milijardi dosegnuta je već 2008. i tada je počeo HAC-ov finacijski kolaps jer tadašnja, HDZ-ova Vlada, umjesto da zaustavi gradnju, povećavala razinu investicija, a novac se namicao novim kreditima.
Premda je već tada ekonomska kriza bila jaka, Vlada je krenula u dodatne investicije na autocesti prema Pločama te od Đakova prema Belom Manastiru. Počeli su dizati nove kredite za premoštenje, što je rezultiralo troškom kamata i naknada od 185 posto.
Milijun eura za naknade
Tako je sljedeći plan gradnje, za razdoblje od 2009. do 2011., težak 6,18 milijardi kuna, u potpunosti financiran kreditima, a njegova se ukupna vrijednost, dakle s kamatama i naknadama, popela na 11,45 milijardi kuna! O kakvim je naknadama riječ, najbolji je pokazatelj podatak da su banke za povlačenje kredita od 100 milijuna eura naplaćivale 3 posto naknade. Dakle, HAC je samo za povlačenje novca plaćao milijune eura naknada.
Treba podsjetiti i da je plan građenja za razdoblje 2009. – 2011. donesen tek krajem 2009., a HAC je tijekom cijele te godine bez osiguranih sredstava i projektne dokumentacije na pritisak politike ugovorio radove za dionicu Dubrovnik – Doli, Podravski ipsilon, most Drava, Zagreb – Sisak.
Ukupno je te godine bez plana građenja, što je zakonom zabranjeno, ugovoreno 13,5 milijardi kuna investicija u cestogradnji. Iako su se u HAC-u tada protivili takvom načinu rada, HDZ-ova je Vlada u izbornoj godini nametnula sklapanje novih ugovora bez obzira na cijenu. Dio tih ugovora poslije se ipak uspio raskinuti.
Kako su se stari krediti refinancirali novima, rasli su i troškovi kamata i naknada. Prema Kovačevim riječima, to se događalo zato što kamate rastu progresivno, a ne linearno u odnosu na nedostatak vlastitih sredstava potrebnih za servisiranje dospjelih kredita. Iako su neki od njih bili i povoljni, trošak kamata i naknada narastao je na 310 posto u odnosu na glavnicu.
Neodrživ model
Primjerice, financiranje gradnje mosta Drava od 782 milijuna kuna kreditima razvojnih banaka uz refinanciranje donosi ukupnu kamatu i naknade od 2,4 milijarde kuna. HAC i država, koja je jamac za te kredite, više ne mogu servisirati te obveze.
