Table of Contents
Nakon lokalnih izbora, u Zadarskom HDZ-u ponovno se okreće kotač poznate priče – održavaju se unutarstranački izbori, ali promjena na vidiku nema. Iako je najavljena “nova paradigma”, izgleda da se u praksi sve svodi na staro društvo – Božidar Kalmeta ponovno ide po mandat na čelu Županijskog odbora HDZ-a, dok je u utrci za Gradski odbor ponovno Šime Erlić, aktualni ministar i dugogodišnji Kalmetin nasljednik po političkoj liniji.
Službeno, u HDZ-u poručuju da se “svatko mogao kandidirati”, no konačna lista kandidata otkriva sasvim drugačiju sliku – onu zatvorenog kruga u kojem se mijenjaju samo potpredsjednici, dok glavni igrači i dalje čuvaju svoje pozicije kao relikvije stranačke stabilnosti.
U Županijskom odboru tako se bira predsjednik i četiri potpredsjednika, u Gradskom odboru predsjednik i tri potpredsjednika, dok općinske organizacije biraju predsjednika i dva potpredsjednika. Lista objavljena na službenim stranicama HDZ-a Zadarske županije pokazuje koliko je “natjecanje” bilo živo – gotovo svaka organizacija već ima unaprijed poznate kandidate, i to mahom one iste koji godinama kruže po istim funkcijama.
Ironično, među kandidatima se nalaze i pojedinci pod USKOK-ovim optužnicama, što, čini se, nije prepreka za nastavak političkog angažmana u “najuspješnijoj hrvatskoj stranci”. Dok bi u svakoj normalnoj sredini takve optužnice bile razlog za barem moralnu pauzu, u zadarskom HDZ-u one su, sudeći po listi, samo dokaz “iskustva”.
Za županijskog predsjednika kandidira se Božidar Kalmeta, politički veteran s reputacijom koja seže sve do USKOK-ovih spisa i sudskih klupa, a za gradskog Šime Erlić, koji se u posljednje vrijeme voli predstavljati kao novo lice HDZ-a, iako političku karijeru duguje upravo Kalmetinom političkom krugu.
Na listama su i brojna poznata imena iz zadarske HDZ-ove scene: Josip Bilaver, Šime Mršić, Šime Sekula, Željko Šoša, te lokalni šefovi poput Ante Bašića na Viru, Davor Lončar u Poličniku i Nediljko Jović u Ražancu. Uglavnom – sve po starom, sve poznato, sve “po zasluzi”.
HDZ-ova retorika o “unutarstranačkoj demokraciji” i “otvorenim kandidaturama” tako opet djeluje kao dobro uvježbana predstava – demokracija na papiru, disciplina u praksi. Kad se prođu imena i prezimena, postaje jasno da zadarska organizacija i dalje funkcionira kao zatvoreni krug vjernika jedne političke škole, gdje se lojalnost nagrađuje, a svježe ideje ostaju vani, na propuhu.
Ako je ovo “nova paradigma” zadarskog HDZ-a, onda se ona – baš kao i Kalmetin politički stil – temelji na starom receptu: isti ljudi, iste priče, iste optužnice, samo nova godina.
