Table of Contents
Redakcija ZADAR Newsa u posjedu je dokumentacije koja potvrđuje da je Boris Artić, dugogodišnji HDZ-ovac još 2011. godine uzimao mjesečno 300 kuna iz proračuna Grada Zadra za "putne troškove".
Pokušao ublažiti pisanje istine o "putnim troškovima"
A koji su to putni troškovi Borisa Artića bili kada se zgrada u kojoj je Artić radio i u kojoj i danas radi nalazi svega 60 metara od njegovoga tadašnjega doma, nije jasno.
O svemu možda ponajviše svjedoči tekst objavljen na blogu Arijane Barabe, višestruko pravomoćno osuđivane klevetnice u kojemu na, među ostalima tvrdi kako ju je Artić pokušao privatno kontaktirati nakon što je Gradu Zadru poslan upit o Artićevim "putnim troškovima".
Aferu o Artićevim "putnim troškovima" otkrila je višestruko osuđivana klevetnica, notorna Arijana Baraba
Tadašnji gradonačelnik Grada Zadra Zvonimir Vrančić blogu Arijane Barabe izjavio je kako ne vidi ništa sporno što Artić za vrijeme radnog vremena vrijeme provodi na press konferencijama HDZ-a.
- Pročelnik Boris Artić u obavljanju svojih poslova u pojedinim segmentima može se ponekad doticati i mojih političkih aktivnosti. Vrančić je istaknuo i kako za to Artić ne prima nikakav dodatni honorar, ali je, eto, zaboravio reći kako su se pressice odvijale za vrijeme Artićevog radnog vremena.
Artić je uzimao novac za "putne troškove" iako je živio svega 60-ak metara od svoga radnog mjesta
A kako je sama Baraba pisala 2011. o pozivu Borisa Artića možda je najbolje pročitati u Barabinom tekstu kojega prenosimo u integralnom obliku:
S bivšim kolegom Borisom Artićem nisam se čula više mjeseci, uključuje to i Božić i Novu godinu i pokoji rođendan. Mogli bismo reći, dakle, da se gradski pročelnik i moja malenkost – ne čujemo. Nismo proveli zajedničko djetinjstvo, premda smo dijelili često istu adresu, štoviše, nismo išli u iste škole, a mimoilazili smo se i radeći isti posao. Mogli bismo zaključiti, dakle, da nismo niti zrno više od znanaca.
Ipak, gradski pročelnik Boris Artić nazvao je ovoga četvrtka redakciju Z NET-a i tražio “privatni razgovor” sa mnom. Moj prvi suradnik, kojega je ovaj dobio na telefon, poručio mu je jedino moguće – da on i ja nemamo privatnih tema, a za sve ostale može se obratiti bilo kojem članu redakcije. Činjenica da to nije učinio pomalo ohrabruje. Nagovještava, naime, makar malo poniznosti u onih koji misle da ih rad od i na javnim jaslama ovlašćuje za javno ugnjetavanje, a što očito iznova valja demantirati. Ovo je pokušaj.
Privatnom pozivu Borisa Artića, naime, prethodio je službeni dopis novinara naše redakcije kojim se traži da nam se dostave podaci o mjesečnim primanjima ovoga pročelnika, ali ne samo temeljem plaće, već i dnevnica, troškova puta i mase sličnoga. Ništa posebno, dakle. S pozicije poreznih obveznika, k tome i medija, izbjegli smo pitati ovoga puta koga sve korisnici javnog mobitela i automobila nazivaju i kome putuju, koliko skup papir za wc kupuju i kod kojeg dobavljača – a što imamo pravo znati, i odabrali smo pitati notorno – kolika je kome plaća. No, i to je zasmetalo.
Paradoks je zapravo u tome što čvrsto vjerujemo da Artić ima plaću koja ga pripada i malo je sumnjivo tek to da prima 300 kuna za troškove puta od kuće do posla, jer znamo da mu je kuća iznad Jadrinog kafića na Kalelargi, a posao iza kantuna, no sve je to u granicama očekivanog. Zašto Artić svejedno intervenira i riskira blamažu pozivajući se na nepostojeći element privatnoga? Paradoks je u pretpostavljenom odgovoru – jer je opuštenim gradskim prvacima još jednom predugo prepušteno da rade što hoće i polažu račune isključivo jedni drugima, pa je svako zadiranje opterećujuće.
Što je već njihov problem, dakako. Policija još uvijek češlja materijale zadarske gradske uprave, a koji moguće inkriminiraju i otprije nervoznog doktora Vrančića i najnovije iznerviranog Artića, i nama je to dovoljno da se zainteresiramo i sami. Pitanje o plaći bilo je uvodno i, i imamo već prvi faul. Koliko će ih biti do kraja nepoznato je. Izvjesno je tek od nedavna da kraj postoji. Kako aroganciji onih koji bi trebali biti ponizni, tako i svemu ostalome… Predviđamo da neki neće izdržati do kraja tempo utakmice koji su sami odredili?
Do Artića smo pokušali doći prije objave ovoga članka, ali nam se isti nije javljao na mobitel.
