Ove godine osjećam se mlađe nego ikad, ma skroz sam ti luda i mlada, i imam taman toliko godina da ti napišem jedno (ne)ozbiljno pismo.
Zauzela sam borbeni položaj, ali umjesto puške u rukama držim električni mikser, haljinicu od satena nadobudno sam zamijenila pregačom i zasukala rukave. Izvadila sam staru babinu vagu ( jer ti novu nikad nisi donio) i hrabro krenula u kuhinjski maraton. Uhvatila sam se kuhače, jaja su u plastičnoj zdjeli, a ja u brašnu do grla, mikser na srednjoj brzini, druga teća na pari. I to bi uz puno dobre volje, moje ‘dvi live’ ruke, mrvicu mudrosti, i ponešto (ne)znanja o kolačima trebalo ispasti čudo, i to ni više ni manje nego ‘čudo od jednog jaja’. Kao što vidiš ove godine sam se pobrinula da sve bude u skladu sa vidno nezavidnom situacijom u kojoj se svi skupa (s)nalazimo.
Znam da si ovih dana u gadnoj gužvi, sigurno umoran od gledanja zgodnih teta mrazica i obilazaka dalekih kuća, ali prijeđimo na stvar:
Ja sam ti još uvijek samo jedno veliko tvrdoglavo dijete koje odbija odrasti, jedna od onih rijetkih naivnih budala koje vjeruju da postojiš, bez obzira što si me da prostiš puno puta ‘zajeba’, još uvijek vjerujem! Uostalom uvijek je dobro vjerovati u nešto, i ako već postoji ‘čudo od jednog jaja’ (ne)logično da i ti postojiš, zar ne?
Djeluješ mi kao ful zabavan tip pa te neću zamarati politikom, jer da budem iskrena i ja tu plivam, tj. više se koprcam kao divlja svinja u blatu! Ok, glupa mi je ova metafora, ali isto nebi bilo loše ako možeš da doneseš u dućane cijene bez pdv-a, svima koji imaju kredit, a kredit je kao ‘must have’ i nema ko ga nema – plati barem jednu ratu.
Ne smatram se modernom verzijom Majke Terezije, ali mislim da uopće nebi bilo loše da odneseš nepravdu sa ovoga svijeta, i učiniš da svi zajedno postanemo barem malo bolji ljudi, da usporimo, udahnemo, da vjerujemo u sebe, i u ljude oko sebe – zapravo da ne kompliciram, možda da jednostavno malo više pazimo jedni na druge?!
I daj poguraj taj naš ulazak u Europsku uniju samo da završimo i tu agoniju, i sredi nekako da se plasiramo na svjetsko prvenstvo u Brazilu. Teti Ani plati zadnje dvi rate za struju, jer ako ne bude imala kako gledati Ružu vjetrova, nisam Seve ali nekako predosjećam da bi moglo doći do gadne uzbune koja onoj od Seve neće biti ni do kolina. Umjesto poklona svima donesi dječji osmjeh na lica, a meni? Meni pod hitno zabrani ulazak u dućane sa cipelama! Moja mama će ti vjerojatno doživotno biti jako zahvalna na tome.
Što se tiče drugih stvari… Pa mislim da sve drugo imam, dvije ruke, dvije noge i jedno srce – po mojim slobodnim računicama to bi uz još pokoje ‘čudo’ trebalo biti sasvim dovoljno za sreću? I donesi mi par kila živaca, žličicu sreće, a može i dvije, i jedan veliki oblak veselja, ne tražim valjda puno? I lance za auto, znam da znaš da nemam auto, ali da ti sad ne objašnjavam razloge, jer to bi moglo potrajati, a znam da su ljudi lijeni čitati duge tekstove, pa moram skratiti, uglavno samo ti njih donesi.
Eto djedice, želje mi i nisu neke, al su od srca, ja sam svoje ‘čudo’ ispekla, a vama ću otkriti jednu slatku tajnu jer neke se stvari ipak ne mogu kupiti novcem:
Recept za bolji život:
1kg ljubavi,
15žlica mudrosti,
10dkg zajedništva,
10dkg iskrenosti,
25dkg poštenja,
Sve lagano miješati uz puno strpljenja, stavite peći u prethodno dobro namašćen lim i pazite da ne zagori. Poslužiti posuto s osmjehom!
I na kraju, neću Vam čestitati ništa, jednostavno ću nam svima odati priznanje što smo još uvijek živi, zaželjeti Vam puno zdravlja i sreću sa porezom na nekretnine, i nek Vam Božić bude svaki dan, ali baš svaki – jer dobri ljudi i oni zli ko nekom tajnom niti vezani smo svi!
