Kolumna Marka Pupića Bakrača: Put ka sreći

Gotovo sve stranke u Hrvatskoj, a posebno one vodeće, funkcioniraju na isti način. U okviru političkih stranaka nema zdrave konkurencije, političkih debata, sukoba mišljenja, kao ni polemika. Unutrašnja struktura stranaka je totalitarna, podređena je jednom vođi i njegovim odanim suradnicima  čiji je cilj i zadatak da ne birajući sredstva dođu na vlast. Kada se vlast osvoji, ona se koristi se za promicanje interesa onih koji su je osvojili, a ne na dobrobit društva kao cjeline.

Naravno da političari ne mogu  narodu predočiti svoje stvarne namjere i ciljeve. Zato se u svom pohodu na vlast – u predizbornim kampanjama, kao i u obnašanju vlasti, koriste manipulacijama i lažima, sve kako bi široke mase držali u zabludi i pokornosti. Sjetimo se samo predizbornih kampanja u kojima su nam se dijelile jamstvene kartice sa potpisom Ive Sanadera, a koje su se kasnije  pokazale samim lažima. Ili plana 21 u kojem se nigdje ne spominje povećanje poreza, cijena energenata, pada životnog standarda…

Sve se čini kako bi se ljudima odvratila pozornost od stvarnih problema, kako bi ih se međusobno podijelilo, zavadilo, i na taj način njima lakše manipuliralo. Stalno se prežvakavaju teme o ustašama i partizanima jer gotovo svi imaju nekog pretka koji je bio na ovoj ili onoj strani. Time se kod ljudi nastoji probuditi jake emocije, što blokira bilo kakvo racionalno razmišljanje. Posljedica toga je da se ljudi opredjeljuju za jednu od strana na osnovi nečega što je bilo aktualno 1940 g., a za današnje prilike i okolnosti  je sasvim nebitno. Plaši ih se nekakvim komunjarama i UDBA-šima, iako su oni već odavno stvar prošlosti. Najviše ih u retorici prizivaju članovi HDZ-a, iako u njihovim redovima, pa i u samom vodstvu stranke, ima daleko najviše bivših članova SKJ (preko 100 000), a među kojima nisu rijetki ni suradnici bivše UDBE. Popularno je i manipuliranje sa vjerskim opredjeljenjem, te se ljude dijeli na vjernike i bezbožnike. Primjer je nedavni istup kandidata za predsjednika HDZ-a Milana Kujunđića, u kojem je u nevjernike svrstao čak i agnostike. Po njemu je valjda svatko tko po rođenju nije katolik nepodoban za obnašanje bilo kakvih funkcija. Za njega i njemu slične nebitno što je njegova propaganda u direktnoj koliziji sa temeljnim načelima evanđelja, koje se zalaže za jednakost među ljudima, istinu, poštenje, a nadasve ljubav. Nikako za podjele, posebno ne na vjerskoj osnovi. Plod ovih manipulacija je da danas u Hrvatskoj imamo „naše“ i „one druge“, tj. raznorazne podjele zasnovane na imaginarnim i irelevantnim osnovama.

Kada pak ovakvi političari-manipulatori (čija su etička načela i sposobnost upravljanja obrnuto proporcionalna njihovim sposobnostima manipulacije) sve unište, stvar se pokušava spasiti žrtvovanjem pojedinaca, te novim podvalama i lažima. Tako je nakon raspada sistema  izazvanog vladavinom HDZ-a žrtvovan Ivo Sanader, a naslijedila ga je njegova desna ruka Jadranka Kosor, koja naravno kao ni ostali bliski suradnici, nije imala pojma što je i kako on radio. Novi predsjednik HDZ-a u prodavanju magle je još originalniji, pa je pored svih članova koji su pokrali i uništili Hrvatsku, on iz središnjice odlučio izbaciti fotelju u kojoj je sjedila Jadranka Kosor!? To je objavljeno u svim informativnim emisijama kao udarna vijest i naznaka promjena u HDZ-u. U cijeloj priči nije mi jasno koja je to epohalna promjena započeta izbacivanjem ove fotelje. Osim ukoliko i ta fotelja nije kupljena iz crnog fonda, pa se time pokušava poslati poruka o obračunu sa korupcijom u vlastitim redovima. Samo ne znam baš koliko je ta ideja sa foteljom pametna, jer ako Karamarkovi sljedbenici krenu njegovim stopama (što je inače pravilo u HDZ-u da se slijepo slijedi voljenog vođu, do trenutka kada treba poslužiti kao žrtveno janje) gdje će se deponirati sve te puste fotelje ? Meni je osobno nebitno, kao vjerujem i vama da li Karamarko sjedi u fotelji ili na sjedalici. Međutim, Karamarko i njegovi spin doktori, koristeći medije kao sredstvo manipulacije, pokušavaju nam predočiti da je upravo to od ključne važnosti za budućnost Hrvatske.

Da bi pronašli pravi put, put ka sreći, za sve nas i naše potomke, moramo se probuditi, prestati biti podložni manipulacijama i lažima. One koji nas varaju i lažu, koji nas žele okrenuti jedne protiv drugih umjetno stvarajući razmirice na nebitnim pitanjima, a time skrećući pozornost sa svoje nesposobnosti i kriminala, moramo prezreti i izolirati. Moramo cijeniti ljude po njihovim djelima, a ne riječima, birati one najbolje među nama, u svim sferama društva. To je put do prosperiteta i blagostanja, a blokade za njegovu realizaciju su usađene u našim glavama. Raznorazne komunjare, crveni, crni, partizani, ustaše, bezbožnici… Uklonimo ih, napokon!