U životu svakodnevno moramo donositi važne odluke. Nailazimo na probleme s kojima se borimo kako znamo i umijemo. Učestalo ljudi prilikom donošenja odluka i rješavanja svojih životnih problema biraju liniju manjeg otpora jer im se to u tom trenu čini kao lakši put. Međutim, to što na prvu izgleda lakše u pravilu kasnije napravi znatno veće poteškoće. Problemi se gomilaju i uvećavaju što u konačnici nanosi štetu onom tko se odluči ići linijom manjeg otpora, kao i drugim osobama.
S vremenske distance nakon izbora pogrešnog puta gotovo je uvijek prisutno kajanje što se nije postupilo drugačije, hrabrije. Najsvježiji primjer za to je Damir Polančec bivši potpredsjednik Vlade RH, koji je u svom nedavnom intervju izrazio žaljenje što nije imao hrabrosti odgovoriti na Sanaderova tlačenja i maltretiranja onako kako spada, što je podvio rep umjesto da je časno otišao. Kako on to sam kaže: “bio sam budala trebao sam ih sve poslati k vragu.”
S urušavanjem jednog kriminalnog sustava u gradu Zadru sve je više onih koji shvaćaju da su odabrali pogrešan put. Sada kada je sve u raspadu, uključujući i medijsko carstvo, produženu ruku zadarskog kriminalnog miljea, odlaze jedan po jedan, i tako pokušavaju orkenuti novu stranicu u svom životu. Nakon godina provedenih pod pritiskom, obilježenih maltretiranjima, tjeranjima da rade protivno svojoj volji i savjesti, napokon se oslobađaju. Vjerojatno se danas i oni pitaju što im je uopće trebalo da za tuđi račun blate i šikaniraju nevine ljude, što im je trebalo da ih netko koristi kako bi se obračunavao sa svojim neprijateljima, ucjenjivao i reketario.
Neki ipak još ostaju u tom kriminalnom sustavu održavajući ga da preživljava na aparatima, ponašajući se kao hrčak koji trči u kolutu. Spontano, bez razmišljanja, valjanog razloga ne uzimajući u obzir promijenjene okolnosti i dalje savijaju kičmu pod pritiskom nastavljajući s maltretiranjem onih koji su mete osvete i ucjena njihovog gazde. Nemaju dovoljno odlučnosti da skinu okove već čekaju da se njihova kalvarija riješi sama od sebe. Dok oni mjesecima gladuju i ne primaju plaće, za najprljavije moguće poslove koje obavljaju, gazda im, kako bi se spasio od kaznenog progona zbog raznoraznih protuzakonitih makinacija, uplaćuje plaće i otpremnine radnicima u firmi koja nije njegova, a sve to novcem sumnjiva porijekla (hvala Bogu da se barem netko naplatio). Pri tome kao i mnogo puta do sad pred javnošću glumi dobrotvora, spasitelja malog čovjeka, kako on voli kazati.
Jasno je da je postepenim jačanjem pravne države i buđenjem svijesti građana grada Zadra nemoguć opstanak carstva koje se počelo rušiti. Ne očekuje valjda netko da nešto zasnovano na pljački vojničkih plaća, pljački srpske imovine iz napuštenih kuća, iznudi novca, nasilništvu, prijetnjama, reketu, ucjenama, malverzacijama sa zemljištima i namještanju utakmica preživi i revitalizira se. Za takvo što trebalo bi se nastaviti s kriminalom i lopovlukom širokih razmjera uz blagoslov institucija sistema jer jedino tako naš mecena zna „poslovati“, što naravno u novim uvjetima više nije moguće.
Zato su mnogi napustili brod koji tone, oslobodili se zla koji ih je okruživalo, zla koje su bili prisiljeni činiti drugim, njima nepoznatim ljudima. Oni malobrojni izgubljeni bez hrabrosti i samopouzdanja nesvjesni onoga što se događa oko njih nisu se u stanju istrgnuti iz zločinačkih ralja svoga gazde. Izvršavajući naloge čovjeka koji živi za osvetu, za njegov račun idu u posljednje osvetničke pohode prije konačnog sloma. Kao i dosad ne biraju sredstva i načine, meta su im članovi obitelji onih koji se otvoreno suprotstavljaju. Ovaj put za to koriste odluku Vlade Republike Hrvatske koja se odnosi na direktore-menadžere svih državnih poduzeća, lažući i izvrčući činjenice. Po običaju, dok drugi obavljaju za njega prljave poslove, skupljajući kaznene prijave i odštetne zahtjeve, naš dobrotvor, čovjek-kokoš – stoji dobro skriven iza ženskih skuta svoje novinarke. Od njega s obzirom na njegov karakter hijene i ponašanje u prošlosti sasvim je normalno očekivati napade prema ženi i djeci protivnika kao najslabijim točkama svakog normalnog čovjeka, naravno uvijek preko trećih osoba. Sve je očekivano, podlosti svake vrste jedino iznenađenje u cijeloj priči bilo bi da se suoči sa sebi ravnim protivnikom oči u oči, prsa u prsa. Da se sam potpisuje ispod tekstova u kojima se laže i vrijeđa, da sam prijeti i napada, da sam pali tuđe automobile i uništava tuđu imovinu, jer takvo što se dosad nije dogodilo, za to nema hrabrosti.
Stvari su se nepovratno promijenile, zločinački sustav je kolabirao. Vi, još malobrojni preostali za prljave poslove koje obavljate, nećete više dobivati ni plaću, ni zahvalu već samo odgovornost za počinjena djela. U ovoj igri vi ste samo pijuni kojima je namijenjena uloga žrtvene janjadi. Kao i mnogi do sada završiti ćete izdani i ostavljeni od strane Jude novigradskog. Nađite hrabrosti oslobodite se dok je još vrijeme.
-
-
-
-
