Opet nisko, opet najniže i opet ministar Zdravko Marić puca na onaj sloj društva koji nema, koji jedva krpa kraj s krajem, koji jedva podmiruje nove, skuplje račune za struju, koji jedva liva gorivo u automobile. Nakon što mu nije prošla priča s porezom na nekretnine, Marić opet, bez iti malo stida i srama ‘puca’ na najugroženiji sloj hrvatskog društva. I opet onima najsiromašnijima želi iščupati i onu posljednju, najtanje odrezanu fetu kruha koju pokušavaju nekako zagristi. Nakon što je Marić, ne tako davno tvrdio kako porez na nekretnine nije novi namet (?!?!), danas je bivši Agrokorov direktor opet išao kontra građana iste one države koji ga financiraju i koji mu omogućuju lagodan život uz sigurnu i jako visoku plaću.
Prije samo nekoliko dana izbrisan je Zakon o porezu na nekretnine i on u obliku u kojemu je bio izglasan u Hrvatskom Saboru nije i neće biti primijenjen. Zakon o porezu na nekretnine nije prošao jer je glas građana ove zemlje bio toliko jak da premijeru nije preostalo ništa drugo nego da povuče sporni zakon. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Živi zid spremao referendum o porezu na nekretnine i da bi zasigurno prikupili 400 tisuća glasova, koliko je dovoljno da se pokrene referendum, premijer Plenkoviću nije imao izbora i odustao je. Logično.
Zamjensko rješenje za porez na nekretnine, bitno je nekako uzeti građanima novac i pokrpati proračunske rupe
Međutim, u sjeni događaja vezanih uz porez na nekretnine, odrađeno je nešto novo što će opet biti na štetu svih građana Hrvatske koji voze starije automobile. Jer, sve ovo sve što je danas ministar Marić prezentirano javnosti, čini se kao nekakva zamjena porez na nekretnine koji nije prošao, samo se ovaj put radi o “drugoj stvari” u drugom obliku, formi, drugoga imena. Ali, zapravo, sve je ostalo suštinski isto – narodu će se oteti i ono malo što ima. Našao se modalitet, našao se način da nam se, unatoč tome što plaćamo najveće poreze i prireze u Europi, otme još malo teškom mukom zarađenog novca. Ministar Marić novim nametom zapravo potiče siromašne građane da kupe nove automobile? Tko je tu lud? Jasno je kao dan da se ovim izmjenama Zakona zapravo želi pokrpati sve veće proračunske rupe.
– Prosječna starost automobila u Hrvatskoj je 12 i pol godina. Rezultat je to poglavito recesije, vozni park je zastario. Tri četvrtine vlasnika automobila ne plaćaju porez na cestovna motorna vozila, što znači da su im automobili stariji od 10 godina. I to želimo promijeniti. Za sada nije predviđen tzv. zeleni porez, ali moramo početi voditi račune o tome jer pojedinci su postali relevantni na domaćim i svjetskim tržištima – kazao je Ministar Marić danas u emisiji Poslovni tjedan HRT-a.
Po logici ministra Marića, hrvatski građani koji voze automobile starije od deset godina su imućni, imaju (po)dosta ušteđevine i on ih s ovom mjerom, odnosno, novim nametom i novom otimačinom novca zapravo potiče na kupnju novih, boljih, modernijih i kvalitetnijih automobila.
‘Ministar Marić ne osjeća bilo ovoga naroda, nikad nije bio gladan i ne zna što znači ne imati’
Mnogi se danas pitaju je li u pitanju neka vrsta šale i je li današnji javni istup ministra Marića zapravo objava prenesena sa satiričnog portala News-bar ili se uistinu radi o stvarnoj izjavi živoga čovjeka koji živi među građanima Republike Hrvatske? Danas su se tako, nakon istupa ministra Marića otvorile neke nove teme. Tako se građani pitaju je li ministar Marić poslan da kažnjava ili spašava građane ove zemlje. Po svom djelovanju, čini se ono prvo. S pravom se javnost pita i zašto Marić misli da će oni koji nemaju i koji voze starije automobile mogu pratiti “moderne trendove”, a plaćaju najveći porez u Europi? Odgovor se možda nameće u izjavi jednog Zadranina koji je, prelistavajući portale danas na Kalelargi, u jednoj diskusiji sa svojim kolegom kazao sljedeće: “Ministar Marić sve ovo radi jer ne osjeća bilo svoga naroda, nikad nije bio gladan i ne zna što znači ne imati.”
Što će se dogoditi kad građani više ne budu mogli izdvajati za namete državi?
Osjeća li ministar Marić bilo hrvatskog naroda ili ne, lako je zaključiti. U nizu pitanja na koje nitko ne zna odgovor, postavlja se i ono ključno: zašto sve ovo ministar Marić radi kada je itekako svjestan činjenice da je Hrvatska jedna od najsiromašnijih zemalja Europske unije s najvećim porezima, prirezima i ostalim popratnim nametima? Zar ne bi bilo logično bilo da se građani Hrvatske rasterete od pustih nameta i da ih se tako potakne na potrošnju? I za kraj, pitanje koje se nameće samo po sebi: što će se dogoditi kad građani ove zemlje izgube strpljenje, kada dođe do kulminacije i kada više ne bude sredstava za Vaše namete, ministre Mariću? Što ćete onda s nama napraviti? Hoćete li nas ovršiti i deportirati na Mars?
