Table of Contents
HDZ-ova transparentnost, ta magična riječ koju vlast koristi kao čarobni štit, u Zadru je ovih dana poprimila sasvim novo značenje. Naime, kako je duhovito primijetio bivši predsjednik Gradskog vijeća Marko Vučetić, natječaj za pročelnicu Ureda gradonačelnika bio je „najtransparentniji u povijesti“ – jer je, citiramo, “čitav grad, mjesecima prije raspisanog natječaja, znao da će Sanja Jurišić postati pročelnica. I postala je.” Drugim riječima – što više svi unaprijed znaju tko će dobiti posao, to je natječaj transparentniji. Genijalna logika koja bi, po svemu sudeći, trebala ući u HDZ-ov priručnik za kadrovske akrobacije. Vučetić je još ironičnije dodao da je javnost “to znala i pratila, pa samim time riječ je o transparentnosti”. Dakle, po toj definiciji, Zadrani ne žive u sustavu političke korupcije, nego u laboratoriju čistog prosvjetljenja – svi znaju sve, samo se nitko ne čudi. Jer, kao što znamo, u HDZ-ovom Zadru natječaji se ne raspisuju da bi nekoga zaposlili – nego da bi se ispunila forma, dok “pročelnici u pripremi” mjesecima unaprijed zagrijavaju stolice uoči imenovanja. A Jurišićkina biografija? Pa tko će još o detaljima kad se zna da je “radila i za nacionalnu televiziju i za HDZ-ovu kampanju”. Upravo to, čini se, u današnjoj političkoj paradigmi postaje novi kriterij stručnosti. Vučetićev sarkazam pogodio je u sridu: “A to što je, baš kao i u Beroševom slučaju, radno mjesto posljedica nečeg drugog – e, to su već nijanse.” Nijanse koje se u Zadru, zahvaljujući Erliću i njegovom “nadzorno-pročelničkom trojcu” s Ćurkovićem i Jurišićkom, pretvaraju u sistem. Jer u gradu gdje se posao dobiva po liniji “vjernosti, vidljivosti i poslušnosti”, transparentnost više ne znači poštenje – nego to da svi unaprijed znaju tko će biti nagrađen za svoju lojalnost. I zato, dragi građani, opustite se: sve je u Zadru transparentno. Samo što kroz tu transparentnost sve češće vidimo – prazne natječaje, pune fotelje i grad koji se, polako ali sigurno, pretvara u privatno vlasništvo stranke.
