Table of Contents
U Zadru je u ponedjeljak 8. Prosimca 2025. odigran još jedan nastavak serije "Kako ušutkati medije – priručnik za male autokrate".
Glavni urednik i vlasnik ZADAR Newsa, Hrvoje Bajlo, četvrti put – i treći put zaredom – nije smio kročiti na javnu sjednicu Gradskog vijeća, i to ne zato što je zaboravio akreditaciju ili došao bez kravate, nego zato što je gradonačelniku Šimi Erliću palo na pamet da bi bilo zgodno odlučivati tko ima pravo raditi svoj posao.
Da, dobro ste pročitali: gradonačelnik Zadra – čovjek koji bi trebao biti simbol demokratičnosti i transparentnosti – osobno naređuje fizičko sprječavanje ulaska novinaru na javnu sjednicu tijela koje predstavlja sve građane.
Ako postoji definicija političkog primitivizma, ovo je sasvim solidan primjerak.
Policija odlazi u svlačionicu – kad je najvažnije da izađe na teren
Kada je postao jasan novi pokušaj sprječavanja ulaska na javnu sjednicu, novinar Hrvoje Bajlo nazvao je policiju i prijavio da ga zaštitari ne puštaju na javnu sjednicu Gradskog vijeća koja je otvorena za javnost.
Policajci su mu telefonom odgovorili da će poslati nekoga do Narodnog trga kako bi se ustanovilo što se događa.
No, nešto kasnije – u trenutku kada je njihova intervencija bila najpotrebnija – Bajlo je ponovno dobio poziv iz policije. Ovaj put s drugačijom porukom: da ipak neće doći i da, ako ima što prijaviti, dođe osobno u policijsku postaju. Bajlo je inzistirao da policija izađe na teren, jer mu se krše Ustavom i zakonom zajamčena prava na pristup javnoj sjednici Gradskog vijeća.
Bezuspješno.
Dok se jedna demokratska institucija (Gradsko vijeće) zatvorila pred novinarom, druga demokratska institucija (policija) odlučila je – ne reagirati.
Pitanje je jednostavno: Što policija čeka? Pisani nalog od koga?
Prijava USKOK-u: Erlić javno priznao kazneno djelo
Situacija postaje još apsurdnija kada se sjetimo što je Šime Erlić izjavio na jednoj od prethodnih sjednica Gradskog vijeća.
Erlić je javno rekao da je on donio zabranu Hrvojem Bajlu da uđe na Gradsko vijeće – iako to nije u njegovoj ingerenciji.
Zbog te izjave, Hrvoje Bajlo podnio je prijavu Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) protiv Šime Erlića za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.
Jer kada gradonačelnik javno tvrdi da on osobno zabranjuje pristup novinaru javnoj sjednici – bez pravne osnove, bez ovlasti, bez ikakve proceduralne osnove – to nije samo politički promašaj. To je zlouporaba ovlasti.
I još jednom: Erlić to nije rekao u privatnom razgovoru. Nije to bio komentar u šali. Rekao je to javno, pred svima, na sjednici Gradskog vijeća.
Samim time, priznao je kazneno djelo.
Maltretiranje zbog kritičkog pisanja – metoda zastrašivanja
Ono što se događa Hrvoju Bajlu nije slučajnost. Nije greška. Nije loša komunikacija. To je sistemsko maltretiranje novinara zbog njegovog kritičkog pisanja o vladajućima.
Bajlo se ne sprječava jer je prekršio neki zakon. Sprječava se jer postavlja neugodna pitanja i izvještava o onome o čemu drugi ne izvještavaju. Problem ne zato što Bajlo objavljuje ono što vlast ne želi da javnost sazna. Jer ne šuti.
A u Zadru 2025. godine, šutnja je jedino što se od novinara očekuje – ako žele mirno raditi svoj posao.
Zbog nepostupanja policije, Bajlo će se žaliti Unutarnjoj kontroli MUP-a, jer očito postoji problem u razumijevanju što znači "kršenje ustavnih prava građanina u tijeku".
Osim toga, nadopunit će prijavu USKOK-u protiv Šime Erlića – jer ova situacija, nakon što gradonačelnik javno prizna da je on taj koji zabranjuje pristup novinaru, postaje još ozbiljnija. Pozabavit će se Bajlo i s Mediteran Securityem koji očito također krši zakon.
Prava novinara – utemeljena na Ustavu, ne na volji gradonačelnika
Pravo novinara na pristup javnim sjednicama nije nikakva privilegija. To nije gesta dobre volje lokalnih vladara.
To je pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Člankom 38. Ustava RH zajamčena je sloboda misli i izražavanja misli, a člankom 39. jamči se sloboda tiska i drugih oblika komunikacije. Zakon o medijima osigurava novinarima pravo na pristup informacijama od javnog interesa – uključujući sjednice tijela predstavničke vlasti koja su otvorena za javnost.
Članak 96. Poslovnika o radu Gradskog vijeća također je jasan - novinari smiju bez najave prisustvovati sjednicama Gradskog vijeća ako su one otvorene za javnost, a sve su dosad bile.
Gradsko vijeće nije privatna stranka. Nije Erlićeva ni osobna soba Ivice Žuvele. To je tijelo predstavničke demokracije koje financiraju građani i čiji rad mora biti transparentan.
I nitko – pa ni gradonačelnik – nema pravo birati tko će o tome izvještavati.
Totalitaristi uvijek prvo ušutkaju medije
Povijest nas uči jednu jednostavnu lekciju: prvi korak autoritarnih režima uvijek je ušutkavanje onih koji kritički pišu o vlasti. Ne treba se vraćati daleko – dovoljno je pogledati sadašnje primjere diljem Europe i svijeta.
Kada vlast počinje birati tko smije biti prisutan na javnim sjednicama, kada gradonačelnik osobno određuje tko ima pravo izvještavati, kada policija ne reagira na kršenje ustavnih prava – to nisu detalji.
To su simptomi.
Simptomi političkog sustava koji tone u lokalnu autokraciju.
Totalitarizam ne dolazi odjednom. Dolazi postepeno – zabrana po zabrana, pravdanje po pravdanje, ignoriranje po ignoriranje.
A građani? Građani to često primjećuju tek kad je prekasno.
Mediteran Security opet u glavnoj ulozi: sada bez izgovora
U prethodnim epizodama ove farsične predstave zaštitari su pokušavali prebaciti odgovornost na druge – čas na Dolores Grdović Kalmetu, čas na Marijanu Gabre.
Ali danas? Danas su "kao jaganjci" – tiho, pokorno, bez pogovora – utihnuli i proveli nalog samog Šime Erlića.
Jer kada gradonačelnik kaže "nitko ne ulazi", onda nitko ne ulazi.
U Zadru, očito, ne vrijede ni zakoni, ni propisi, ni Poalovnici, ali ni logika. Vrijedi samo – Šime i pravomoćno osuđena zločinačka organizacija zvana HDZ.
Gradonačelnik koji se boji medija i novinara
Postavlja se jednostavno pitanje: Čega se točno Šime Erlić boji?
Pitanja? Snimanja? Javnosti? Istine?
Možda ga podsjećanje na vlastite odluke uznemiri. Možda mu smeta činjenica da netko tko nije pod kontrolom HDZ-ove medijske kuhinje javno piše ono što gradska vlast ne želi čuti.
Ako je Bajlo problem, onda je problem to što čovjek radi svoj posao. Ako je problem ZADAR News – onda je problem to što nije pod HDZ-ovom palicom.
Ali ono što je najveći problem – jest da gradonačelnik jednog hrvatskog grada misli da može osobno određivati tko smije, a tko ne smije prisustvovati javnoj sjednici Gradskog vijeća.
To nije samo sramotno. To je opasno.
HDZ-ova "transparentnost": samo ako šutiš i klimaš glavom
HDZ u Zadru voli govoriti o "otvorenosti", "suradnji s javnošću", "transparentnosti" i ostalim floskulama koje lijepo zvuče u priopćenjima.
Ali kad treba pustiti neovisnog novinara da uđe u zgradu, na javnu sjednicu na koju po svim zakonima može doći– odjednom se sve te riječi pretvaraju u prah.
Ovo što HDZ i Šime Erlić, po nalogu zadarskog vožda Božidara Kalmete radi je sramotno.
Sramota? Preblaga riječ
Sprječavanje ulaska akreditiranom novinaru na javnu sjednicu Gradskog vijeća nije samo sramota.
To je čin koji pripada režimima, ne demokracijama.
Čin gradonačelnika koji pokazuje da je izgubio kompas – i da ga je zamijenio čistim političkim strahom.
Jer vlast koja se ne boji – ne skriva se iza zaštitara. Ne zabranjuje pitanja. Ne bira novinare po kriteriju podobnosti. To rade samo vlasti koje pucaju po šavovima.
Mali autorkati
Djelatnici Mediteran Securityja 8. prosinca su bili mirni kao janjad.
Ali pitanje je – tko je pravi vuk?
Odgovor zna cijeli Zadar.
ZADAR News nastavlja izvještavati – jer to je pravo i dužnost. Bez obzira na zaštitare, bez obzira na zabranu, bez obzira na strah malih autokrata.
