Table of Contents
U Zadru je jutros odigran još jedan nastavak serije “Kako ušutkati medije – priručnik za male autokrate”.
Glavni urednik i vlasnik Zadar Newsa, Hrvoje Bajlo, četvrti put – i treći put zaredom – nije smio kročiti na javnu sjednicu Gradskog vijeća, i to ne zato što je zaboravio akreditaciju ili došao bez kravate, nego zato što je gradonačelniku Šimi Erliću palo na pamet da bi bilo zgodno odlučivati tko ima pravo raditi svoj posao.
Da, dobro ste pročitali: gradonačelnik Zadra – čovjek koji bi trebao biti simbol demokratičnosti i transparentnosti – osobno naređuje fizičko sprječavanje ulaska novinaru na javnu sjednicu tijela koje predstavlja sve građane.
Ako postoji definicija političkog primitivizma, ovo je sasvim solidan primjerak.
Mediteran security opet u glavnoj ulozi: sada bez izgovora
U prethodnim epizodama ove farsične predstave zaštitari su pokušavali prebaciti odgovornost na druge – čas na Dolores Grdović Kalmetu, čas na Marijanu Gabre.
Ali danas? Danas su “kao jaganjci” – tiho, pokorno, bez pogovora – utihnuli i proveli nalog samog Šime Erlića.
Jer kada gradonačelnik kaže “nitko ne ulazi”, onda nitko ne ulazi.
U Zadru, očito, ne vrijede ni zakoni, ni propisi, ni logika. Vrijedi samo – Šime.
Gradonačelnik koji se boji pitanja
Postavlja se jednostavno pitanje:
Čega se točno Šime Erlić boji?
Pitanja? Snimanja? Javnosti?
Istine?
Možda ga podsjećanje na vlastite odluke uznemiri. Možda mu smeta činjenica da netko tko nije pod kontrolom HDZ-ove medijske kuhinje javno piše ono što gradska vlast ne želi čuti.
Ako je Bajlo problem, onda je problem to što čovjek radi svoj posao. Ako je problem Zadar News – onda je problem to što nije pod HDZ-ovom palicom.
Ali ono što je najveći problem – jest da gradonačelnik jedne hrvatske općine misli da može osobno određivati tko smije, a tko ne smije prisustvovati javnoj sjednici Gradskog vijeća.
To nije samo sramotno.
To je opasno.
HDZ-ova “transparentnost”: samo ako šutiš i klimaš glavom
HDZ u Zadru voli govoriti o “otvorenosti”, “suradnji s javnošću”, “transparentnosti” i ostalim floskulama koje lijepo zvuče u priopćenjima.
Ali kad treba pustiti neovisnog novinara da uđe u zgradu – odjednom se sve te riječi pretvaraju u prah.
Možda bi bilo poštenije da na ulaz Gradskog vijeća stave natpis:
“SAMO ZA POSLUŠNE, PRILAGOĐENE I POLITIČKI KORISNE. OSTALI – VAN.”
Sramota? Preblaga riječ.
Sprječavanje ulaska akreditiranom novinaru na javnu sjednicu Gradskog vijeća nije samo sramota.
To je čin koji pripada režimima, ne demokracijama.
Čin gradonačelnika koji pokazuje da je izgubio kompas – i da ga je zamijenio čistim političkim strahom.
Jer vlast koja se ne boji – ne skriva se iza zaštitara.
Ne zabranjuje pitanja.
Ne bira novinare po kriteriju podobnosti.
To rade samo vlasti koje pucaju po šavovima.
I još nešto
Djelatnici Mediteran securityja danas su bili mirni kao jaganjci.
Ali pitanje je – tko je pravi vuk?
Odgovor zna cijeli Zadar.
