Table of Contents
Na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća vijećnica SDP-a Irena Dragić postavila je niz neugodnih pitanja o sudbini jedne od najvrjednijih zgrada na zadarskom Poluotoku - Doma županije. Ono što je uslijedilo bila je demonstracija tipičnog HDZ-ovskog manevra: izbjegavanje odgovornosti, minimiziranje problema i prebacivanje krivnje na okolnosti.
"Netko je obmanuo javnost"
"Nakon odlaska županijskih ureda u nove prostore država je to htjela dati Nadbiskupiji. Imali smo prosvjede i rekli da ta vrijedna nekretnina treba biti u javnom interesu i pripasti građanima", podsjetila je Dragić na događaje koji su uzburkali gradsku javnost. "U grad su došli bivši ministar Goran Marić i premijer s ugovorima da zgrada ostaje Zadru, kako bi umirili javnost."
Vijećnica je istaknula da Gradsko vijeće ima zaključak iz 2022. godine upućen Vladi u kojem se predlaže da država daruje nekretninu Gradu Zadru. "Gdje smo danas?" pitala je Dragić. "U katastru je vlasnik država, župan kaže da ništa ne zna, da nema niti jedan ugovor, a to podrazumijeva valjda da je Županija i dalje u posjedu. Gdje je tu Grad Zadar, što je s našim zahtjevom, pričate li sa županom Bilaverom i tko ovdje štiti interes građana?"
Ključno pitanje koje je Dragić postavila glasilo je: "Gdje su ugovori koje smo vidjeli da se potpisuju, a danas nitko ne zna gdje su oni?"
Erlićevo izvlačenje iz odgovornosti
Gradonačelnik Šime Erlić odgovorio je na način koji je postao prepoznatljiv za HDZ-ove dužnosnike kada se suoče s neugodnim pitanjima - priznao je vrijednost nekretnine, ali odmah ograničio vlastitu ulogu i odgovornost.
"Sjećam se inicijative i vodit ću računa o toj inicijativi i interesu grada", rekao je Erlić dodajući ključnu opasku: "Stvar je u tome da ja nemam polugu kao gradonačelnik, s obzirom na to da je u vlasništvu države i da je u njoj Zadarska županija."
Gradonačelnik je dalje nastavio minimizirati problem: "Znam iz razgovora sa županom da oni ne planiraju izlaziti iz zgrade Doma županije, oni ostaju tu, a treba razriješiti pitanje s državom. Nije to ništa alarmantno s obzirom na to da je zgrada u državnom vlasništvu; stvar je samo u uređivanju odnosa nas svih kasnije."
"Svi smo javno gledali..."
Dragić nije odustala od ključnog pitanja: "Gdje su ugovori? Svi smo javno gledali da se ta vrijedna nekretnina daruje Zadru, a sad tih ugovora nema? Netko je ovdje obmanuo javnost, negdje moraju postojati ugovori kad smo gledali da se to potpisuje."
Erlićev odgovor bio je još jedan pokušaj preusmjeravanja odgovornosti: "Nije istina da je ugovor s Gradom Zadrom potpisan. Grad nije bio u postupku, ugovore su potpisivali država i županija. Možemo zatražiti informaciju, stvar je takva kakva jest i ne vidim nikakav problem."
Pozadina afere: od prosvjeda do nestanka ugovora
Kada je država pokušala vrijednu nekretninu ustupiti Nadbiskupiji, građani su organizirali prosvjede zahtijevajući da zgrada ostane u javnom vlasništvu. Tada su u Zadar stigli visoki dužnosnici Vlade - tada ministar državne imovine Goran Marić i premijer - s velikim najavama i potpisivanjem ugovora pred medijima. Cilj je bio jasan: smiriti uznemirenu javnost.
No tri godine nakon što je Gradsko vijeće uputilo zahtjev Vladi, situacija je nejasna. Zgrada je formalno u državnom vlasništvu, Županija je i dalje u posjedu, župan tvrdi da ništa ne zna o ugovorima, a Grad Zadar stoji po strani.
Dodatna ironija cijele situacije leži u činjenici da je razlog preseljenja županijskih ureda navodno bio nedostatak prostora. Zgrada je postala tijesna zbog sve većeg broja zaposlenih - političkih imenovanja i uhljeba koji su godinama neprestano dolazili. Rješenje je pronađeno u preseljenju u pola kompleksa bivše vojarne Stjepana Radića, gdje će za njih 400 biti izgrađeno i parkiralište.
Pitanja bez odgovora
Ostaju ključna pitanja na koja građani Zadra zaslužuju odgovore: Što se dogodilo s ugovorima koje je javnost vidjela kako se potpisuju? Zašto župan Bilaveru tvrdi da ne zna ništa o njima? Zašto gradonačelnik Erlić pokazuje toliku pasivnost u zaštiti gradskih interesa? I najvažnije - tko je ovdje obmanuo javnost?
Dok Erlić tvrdi da "ne vidi nikakav problem", građani bi se mogli zapitati je li upravo u tome problem - u gradonačelniku koji probleme ne vidi ili ne želi vidjeti. Manipulativna retorika o "nedostatku poluge" i "uređivanju odnosa kasnije" teško da će uvjeriti one koji su vidjeli kako se predstava s potpisivanjem ugovora odvijala pred kamerama.
Gradsko vijeće zatražilo je odgovore, ali hoće li ih ikada dobiti ostaje otvoreno pitanje u gradu gdje HDZ-ova mašinerija kontrolira sve ključne poluge vlasti - od Grada, preko Županije, do Vlade u Zagrebu.
