Otvori članak

Ovo je priča o pročelniku i KalmetInom štićeniku koji je tražio seks u zamjenu za bržu dodjelu socijalnog stana bolesnoj curi

Table of Contents

Kada sam krajem srpnja 2012. godine objavio članak kako jedna mlada Zadranka oboljela od teške bolesti nakon pune dvije godine čekanja napokon ulazi u gradski stan koji je njenoj majci i njoj puno ranije trebao dodijeliti jedan pročelnik čije ime u ovom tekstu neću spominjati, osjetio sam nekakav mir, olakšanje, osjećao sam se kao da sam ispunjen nekom toplom pozitivnom energijom i to stanje me držalo kad god bih se sjetio te djevojke i njene majke koja se i danas skrbi o njoj dok se ona još uvijek liječi od teške bolesti.

Tu teško bolesnu djevojku kao ni njenu majku do danas nisam fizički upoznao iako živimo u istom gradu. Da stvar bude zanimljivija, dok me kolegica Suzana Bandić iz Zadarskog lista nije informirala o cijeloj priči, uopće nisam znao za njihov problem. Kad sam doznao o čemu se radi, odlučio sam pokušati pomoći kako bi se problem što je moguće prije riješio tako što sam u Grad Zadar, tadašnjem gradonačelniku i pročelniku koji je i danas nadležan za ljude s posebnim potrebama slao upite i objavljivao članke na tu temu. Zapravo, zanimalo me kako je moguće da postoje gradski stanovi koji su prazni, a konkretno osoba koja je druga na listi za dodjelu gradskog stana, radno nije sposobna, liječi se, socijalni je slučaj, nepokretna je, ima skrbnika (majku) i još uvijek je u nemilosti pročelnika koji joj ne želi dodijeliti stan na koji prema svim zakonima.

Autor teksta: Hrvoje Bajlo / Glavni urednik portala ZADAR News

Telefonski poziv koji je promijenio sve

Desetak dan nakon što opet nisam dobio odgovor na upit koji sam službeno poslao tadašnjem gradonačelniku i njegovom pročelniku, znam da je bilo popodne, negdje oko 19 sati, taman sam se vratio s kupanja kada mi je zazvonio mobitel. Na zaslonu je pisalo ime majke gore spomenute djevojke koja je ujedno i skrbnica svoje kćerke. Javio sam se i s druge strane sam čuo plač koji se teško može prepričati. Gospođu sam pitao što se dogodilo, je li sve u redu i kako joj mogu pomoći, na što mi je ona rekla kako mi ima nešto za priznati. Sjeo sam i pustio je da priča.

– Dragi Hrvoje, hvala što se trudiš, ali ja više ne mogu. Radim popodnevne i noćne smjene kako bi moje bolesno dijete preživjelo, ovo je agonija kojoj ne vidim kraja. Ujedno, s druge strane od Grada i pročelnika doživljavam ponižavanje i seksualne ponude. Više ovako ne mogu – kazala mi je u jednom dahu.

Seksualno uznemiravanje

Kakve seksualne ponude, pitao sam. Odgovorila mi je kako je pročelnik već duže vrijeme seksualno uznemirava kad dođe kod njega u ured ili kad ga nazove na mobitel. Nisam mogao vjerovati, a onda je gospođa otvorila dušu.

– To traje i to je tako, meni je to neshvatljivo, ali on (pročelnik) je takav. To ti je s njim tako. Nisam jedina prema kojoj je bio tako vulgaran, ali to je tako – kazala mi je kroz suze i zamolila da o tome ne pišem.

Rekao sam joj da bi bilo dobro da javno istupi i da kaže sve što joj se događa i da će pročelnik morati odstupiti. Nije htjela.

Nakon šokantnog saznanja uputio sam sms poruku tadašnjem gradonačelniku s dodatnim upitom vezanim za slučaj spomenute obitelji i njihovog smještaja. Od gradonačelnika sam dobio nekoliko sms poruka u kojima me je vrijeđao, omalovažavao mene i moj novinarski rad, branio je pročelnika i bio je vrlo arogantan. O tome se kasnije pisalo u medijima, a reagiralo je i Hrvatsko novinarsko društvo, da bi mi se na kraju gradonačelnik, nakon što sam ga tužio – ispričao.

U redu, nisam bitan ja u ovoj priči. Bitna je teško bolesna djevojka koja sa svojom majkom skrbnicom, prema vlastitom priznanju trpi seksualno zlostavljanje od strane pročelnika koji im treba dodijeliti gradski stan. Užas.

Opet me zove gospođa, bilo je nekih 20 sati i opet mi je ispričala istu priču.

– On je (pročelnik) inzistirao da se vidimo navečer, da odemo negdje đir s njegovim autom kako bi izmijenili nježnost. Rekao mi je da tek nakon toga možemo dobiti stan i to po vlastitom izboru. Nisam znala što ću i rekla sam mu da ću mu se javiti – kazala mi je. U šoku sam, ne vjerujem što čujem i predlažem gospođi da sljedeći put snimi taj razgovor i da mi ga dostavi, ako je moguće.

Pročelnik je došao na sastanak blijed kao krpa i molio da se snimka ne objavi

Prošlo je dva dana od našeg zadnjeg poziva, opet zvoni telefon i opet gospođa s istom, skoro pa identičnom pričom. Pročelnik inzistira na susretu i tek onda nudi gradski stan, naravno, ako dođe do noćnog susreta.

Pročelnik je na zabavi u Zemuniku, naziva me lešinarom, ali kad doznaje za snimku odmah dolazi u grad i moli da se nađemo

Zovem pročelnika i pitam ga može li pričati. Bahato mi kaže da ne priča s novinarima lešinarima i da je na nekoj zabavi u Zemuniku donjem. Govorim mu da navodno postoji audio snimka na kojoj se čuje kako izvjesnoj gospođi kojoj treba dodijeliti stan nudi taj isti stan, ali da se prvo mora s njim naći u večernjim satima, napraviti đir autom i razmijeniti malo nježnosti. S druge strane muk od nekih desetak sekundi. Govorim “halo, jeste li na liniji”, a on mi odgovara da je.

– Da, možemo li se vidjeti sad odmah u Zadru, ti odaberi gdje hoćeš, evo reci gdje želiš i dolazim motorom za 20 minuta. Ti odaberi lokaciju, ali molim te nemoj ništa objavljivati dok se ne vidimo – u jednom dahu će odjednom pristojni pročelnik.

Pitam ga kako sad odjednom ima vremena nalaziti se s novinarskim lešinarom, nakon čega čujem nešto što mi je zvučalo na miks između jecanja i cviljenja.

Još jednom me s takvim glasom pita možemo li se hitno vidjeti. Rekao sam mu da dođe na Put Petrića u caffe bar Diana za pola sata. Otišao sam do kafića, gospođu izvijestio o svemu i zamolio je da se pročelniku, ako je bude zvao, ne javlja na telefon dok ja ne obavim s njim razgovor. Rekla je “u redu”. Tako je i bilo.

Došao sam u Dianu za nekih desetak minuta, taman sam naručio piće. Pet minuta kasnije ispred kafića se parkirao nekakav poveći motor. Pročelnik je s glave skinuo kacigu, prišao mom stolu i sjeo. Pa se onda ustao, zbunjeno mi pružio ruku i opet sjeo.

– Što tražiš da ne objaviš tu snimku? Pitao me, onako blijed kao krpa, vidno zbunjen i van sebe.

– Zašto više od dvije godine terorizirate tu obitelj i seksualno uznemiravate gospođu čije je dijete nepokretno i teško bolesno. Zašto ste takva nula – pitao sam ga.

– Molim te da ne objaviš tu snimku, evo kao Boga te molim, kao Isusa, ja znam da si i ti vjernik. Molim te – kazao je, prekrižio se i još jednom me zamolio da ništa ne objavljujem i da kažem što želim za uzvrat.

– Volio bih kada bi ta obitelj ušla u gradski stan do kraja ovog tjedna. Znam da to možete, a vjerujem da bi i one željele napokon ući u stan s kojim ih reketarite više od dvije godine – kazao sam mu, na što mi je on obećao kako će se to i dogoditi. Tada sam se digao sa sjedalice i otišao iz kafića. On je ostao sjediti, gledao je u pod i bio je vidno uznemiren.

Dobile su stan na korištenje za samo nekoliko dana

Nakon toga sam nazvao gospođu i rekao joj da bi kroz par dana trebala sa svojom kćerkom konačno ući u gradski stan. Žena se rasplakala i nije znala kojim riječima bi se zahvalila. Rekao samo joj da mi se ne treba zahvaljivati i da joj želim puno sreće u nastavku borbe koju njena kćerka vodi s opakom bolesti.

Sutradan me gospođa opet nazvala i rekla mi kako za dva dana ulaze u stan i da me poziva na ručak na kojemu će biti još nekoliko uzvanika. Na ručku se nisam pojavio. Kao što sam rekao u uvodnom tekstu, gospođu i njenu kćerku nikad nisam upoznao, zaželio sam im sve najbolje i od tada se do danas nismo čuli. Moja misija je završila s happy endom ?

Kalmetin je frend, ima nekoliko presuda, prima ogromne novčane naknade, ali vladajućem HDZ-u ni to nije problem

A pročelnik? On je i dalje pročelnik i kućni prijatelj Božidara Kalmete koji ga štiti (ne znamo zašto, ali postoje nekakve indicije čiji tragovi bi mogli doći do odgovora na ovo pitanja), često se poziva na njega, s njim redovno igra nogomet u dvorani Mocire (utorkom u 19 sati), privatno se druže i unatoč tome što iza sebe ima nekoliko presuda radi vrijeđanja, omalovažavanja i premlaćivanja vlastitog nećaka, Kalmeta ga i dalje “čuva”.

Nedavno je pročelnik jednoj samohranoj majci četvero djece koja je došla tražiti socijalnu pomoć rekao je da se podveže i da ne rađa kao kuja i da od njega ne prosi socijalu. Mediji su o tome ekstenzivno izvještavali, a pročelnik je izgubio sudski proces protiv gospođe i novčano je kažnjen.

Prije nekoliko godina, jednom ratnom veteranu koji je prosvjedovao ispred prostorija Grada Zadra na Narodnom trgu 1 iščupao je transparent i odgurnuo ga. Naravno, pročelniku nije pala dlaka s glave. I o tome su pisali lokalni mediji.

Indexova priča: Osuđen je zbog obiteljskog nasilja

U međuvremenu sam, dok sam pisao za Index, 2017. otkrio i objavio kako je pročelnik nepravomoćno u osuđen zbog obiteljskog nasilja. Čak je i na suđenju priznao da je udarao svog nećaka, međutim, pravomoćne presude još uvijek nema. Odluka višeg suda u Zagrebu, kojemu se žalio, još nije donesena.

HDZ-ovci tvrde da ga štiti Kalmeta

I dalje je “ugledni” HDZ-ovac, a Božidar Kalmeta ga se nikad nije odrekao, čak štoviše nagradili su ga. Član je Županijske skupštine (za čije članstvo prima novčanu naknadu) i Gradskog odbora HDZ-a. Član je i Upravnog vijeća u Zračnoj luci Zadar i Lučkoj upravi Zadar i za to prima poveću novčanu naknadu svaki mjesec (za oba članstva u vijećima). Ljudi s kojima pročelnik svakodnevno surađuje, a uglavnom se radi o teškim socijalnim slučajevima se i dalje, gotovo svakodnevno žale na njega.

Neki su vrlo ozbiljno upozoravali i na njegov problem s alkoholom, no unatoč svemu tome, unatoč svim presudama njemu očito nitko ništa ne može. Izvori iz zadarskog HDZ-a rekli su nam kako im je dosta pročelnikovog ponašanja, kako ih je sram kad ih se sve trpa u isti koš, ali kako mu nitko ništa ne može – dok Kalmeta ne odluči suprotno.

Tužite me slobodno

Eto, dragi čitatelji, ja sam ovu priču u obliku nekakve kolumne morao objaviti. Ako zlikovac i glavni lik iz ove priče misli da sam lagao ili da sam mu povrijedio osobnost, može me slobodno tužiti.

Posljednje

Šime Erlić nakon izbora za predsjednika države odlazi iz Ministarstva, HDZ-ovci kažu da ga se na silu "gura" za kandidata za gradonačelnika

Šime Erlić nakon izbora za predsjednika države odlazi iz Ministarstva, HDZ-ovci kažu da ga se na silu "gura" za kandidata za gradonačelnika

"On mora sam sa sobom raščistiti što mu je primarno u životu. Njegov obiteljski život dijelom je i javna stvar jer je nedavo pristupio Katoličkoj organizaciji, tj. "Bratovštini sv. Šime". Dakle, to podrazumijeva vjernost u braku, isključuje opijanje na javnim površinama i noćnim barovima".

Members Public