Table of Contents
U rekordnom roku na kojemu bi i Usain Bolt pozavidio, Tržnica Zadar je, vođena Erlićevim svetim smjernicama o transparentnom zapošljavanju, popunila tri radna mjesta. Transparentnost je bila tolika da se o cijelom procesu ne zna apsolutno ništa - osim imena zaposlenih i promatrača koji su za 150 eura po glavi "bdjeli" nad natječajem na kojem se na svako radno mjesto prijavio točno jedan kandidat.
Zadar na 100 posto? Možda. Ali 100 posto čega - to je pitanje koje gradonačelnik Šime Erlić radije ne bi čuo.
Centar Peškarija - jer ribarnica ili peškarija zvuči previše zadarski
Direktor Tržnice Tomislav Letinić, očito oduševljen novom paradigmom koja je gradskom administracijom zavladala poput zarazne bolesti, blagoslovio je novi naziv ribarnice - Peškarija. Centar Peškarija, ako hoćete biti precizni. Jer zašto bi nešto što Zadrani oduvijek zovu ribarnicom ili peškarijom zadržalo svoj lokalni naziv, kada se možemo raspištoljiti i uvesti mondeni termin koji ovdje nitko ne koristi? To je, valjda, dio te nove ere transparentnosti - promijeniti i ono što funkcionira, samo zato što možemo.
Za voditeljicu tog novokrštenog Centra Peškarija imenovana je Lucija Radošević. Za referenta naplate na Veletržnici odabran je Branko Mičić, a za čistača Edvin Hodžić.
Natječaj s jednim kandidatom - čudo transparentnosti
Natječaj je objavljen 15. studenog, s rokom prijave do 21. studenog. Šest dana. Šest dana da se kandidati prijave, provede proces i transparentnost zablista.
I onda se dogodilo čudo: za svako radno mjesto prijavio se točno jedan kandidat. Jedan. Ni više, ni manje. Kao da je netko precizno izmjerio uvjete natječaja da savršeno pristaju jednoj osobi. Slučajnost? Možda. Ali u gradu gdje je Erlićeva transparentnost postala marketinška mantra, slučajnosti imaju čudan način da se ponavljaju.
Vojska promatrača za 450 eura
Ali ok, transparentnost košta. Tržnica Zadar je, sukladno Smjernicama (s velikim S, molim lijepo), angažirala tri promatrača koji su za 150 eura po glavi "promatrali" natječaje na kojima je bio po jedan kandidat: Jadranka Brkić Vejmelka - promatračica za natječaj za voditeljicu Centra Peškarija, Marin Bašić - promatrač za natječaj za referenta naplate na Veletržnici te Maela Blažević - promatračica za natječaj za čistača.
Ukupno 450 eura iz gradskog proračuna - odnosno iz džepova poreznih obveznika - za promatranje... čega točno? Promatranje jednog kandidata koji se prijavio na radno mjesto? To je kao da plaćate suca da broji golove na utakmici gdje igra samo jedna momčad.
Što su promatrači točno promatrali? Je li Lucija Radošević bolja od, hm, Lucije Radošević? Je li Branko Mičić kvalificiraniji od drugog kandidata - koji ne postoji? Možda su promatrali Edvina Hodžića kako se natječe sam sa sobom za poziciju čistača?
Transparentnost koja ništa ne pokazuje
Ishod natječaja je toliko transparentan da se o njemu ne zna apsolutno ništa osim imena odabranih kandidata. Kvalifikacije? Tajne. Ostali kandidati? Nema ih. Kriteriji odabira? Misterija. Ali Odluke o odabiru su objavljene na službenoj stranici Grada Zadra, pa je sve u redu, zar ne?
Za čistača i referenta na Veletržnici plaća će biti minimalnih 970 eura bruto. Voditelj Centra Peškarija, od kojeg se traže razvijene organizacijske i komunikacijske vještine, posjedovanje vozačke dozvole, poznavanje engleskog jezika i minimalno jedna godina radnog iskustva, zaradit će 1.214,81 eura bruto. Uvjeti su, naravno, bili toliko specifični da se samo jedna osoba u cijelom Zadru mogla prijaviti. Puka slučajnost.
Nova paradigma ili stara fora?
Šime Erlić je u kampanji mazao oči biračima pričama o novoj paradigmi, transparentnosti i Zadru na 100 posto. Zadar na 100 posto - krilatica koja je trebala označiti potpunu otvorenost, poštenje i promjene.
Ali kada transparentnost znači natječaje na koje se prijavljuje po jedan kandidat, kada znači plaćanje promatrača da promatraju prazninu, kada znači uvođenje naziva koje lokalno stanovništvo ne koristi - onda je ta transparentnost samo nova folija na staroj škrabotini.
Erlićeva "nova paradigma" pokazuje se onakvom kakva i jest - praznom frazom, marketinškim trikom, dimnom zavjesom iza koje se odvija isto ono što se odvijalo i prije. Samo što sada ima fancy naziv i plaćene promatrače.
Transparentnost bi trebala značiti otvorenost, dostupnost informacija, mogućnost javne kontrole. Ne natječaje s unaprijed poznatim ishodom. Ne plaćanje "promatrača" da glume demokraciju. Ne prazne gestikulacije.
Zadar na 100 posto - ali 100 posto čega?
Gradonačelniče Erliću, ako je ovo vaša verzija transparentnosti, onda Zadar doista jest na 100 posto. Sto posto razočaranje. Sto posto istog. Sto posto praznine umotane u novi papir.
A promatrači? Oni će barem u džepu imati po 150 eura za promatranje ničega. To je možda jedina stvarna transparentnost u cijeloj priči - transparentnost novčanog toka iz gradskog proračuna u džepove podobnih.
