Table of Contents
Devet godina vlasti, a premijer Andrej Plenković i dalje govori kao da je tek došao – pun "snage, energije i entuzijazma". U intervjuu za Hrvatski radio, šef HDZ-a samouvjereno je poručio da je njegova vlada "napravila puno posla", iako, priznaje, "ima još prostora za više".
To “više”, ako je suditi po proteklom desetljeću, uglavnom znači – još više zaduženja, još više afera, još više stranačkog kadroviranja.
Dok Plenković računa postotke i “kumulativne inflacije”, građani računaju koliko im je ostalo do kraja mjeseca. Premijer se hvali rastom plaća od 92 posto, ali prešućuje da su cijene hrane, stanovanja i goriva eksplodirale. Za one koji žive od plaće – taj “realni rast dohotka” zvuči kao šala.
HDZ-ova mantra o “socijalnoj koheziji” pretvorila se u političku floskulu kojom se prikrivaju nejednakosti – dok se elita bogati, mladi bježe, a javni sektor tone u korupciji i klijentelizmu. U devet godina “stabilnosti”, Hrvatska je izgubila gotovo 300 tisuća ljudi, ali je zato HDZ stabilno zadržao sve svoje sinekure.
Plenković se pohvalio da je "intervenirao brzo i moćno" – ali samo kad je trebalo spasiti vlastiti rejting ili poslove bliskih poduzetnika. Kada su poskupjeli plin i struja, “moćne intervencije” osjetili su samo oni s viškom na računu.
I dok je zemlja u raljama inflacije, političke apatije i odljeva mozgova, HDZ-ov vođa govori o “snazi države”. No, ta snaga očito se mjeri prema sposobnosti zataškavanja afera, dok su građani osuđeni na slabosti sustava.
“Pobijedili smo, pobijedili drugi puta, a onda i treći”, samouvjereno zaključuje Plenković, kao da je pobjeda na izborima isto što i uspjeh države.
Za njega – možda jest. Za većinu građana – to je devet godina političke dominacije koja je Hrvatsku zacementirala u mjesto gdje se bolje živi samo ako ste HDZ-ov kadar, rođak, prijatelj ili donator.
