Table of Contents
Naoružan perajama, dječjom daskom od striropora i nadasve dobrom voljom i smjelošću Valerij Vladimirovič Polehšuk (50), Bjelorus s njemačkom putovnicom, jučer prijepodne se sa zadarske plaže u Diklu zaputio preplivati zadarski kanal i dotaknuti obalu otoka Ugljana. Nisam uopće mislio da je toliko daleko do druge strane, pa sam zaplivao i stigao na obalu, kaže dan kasnije dobro raspoloženi Valerij.
Za ostvarenje svoga lanjskoga sna, da prepliva kanal, trebalo mu je oko dva sata ali ga je i koštalo tisuću kuna kazne, jer je prekršio pomorske zakone. Policija ga je zaustavila na povratku samo dva kilometra od Zadra. U prvi mah mi se uopće nije učinilo da je policijski brod, jer su mnogi na jedrilicama prolazili pokraj mene i pitali trebam li pomoć. Na kraju sam ipak morao ući u policijski brod i platiti kaznu, kaže Valerij.
Čitavo to vrijeme supruga Lina, koja nije znala za njegov pustolovni naum strahovala je i alarmirala policiju. Mislila sam da se utopio. Nisam mogla povjerovati da je uspio preplivati do otoka. Mislila sam da je mrtav i da ga nikada više neću vidjeti, dodaje Lina, inače Njemica koja je do raspada SSSR-a živjela u poduralskom dijelu Rusije.
A Valerij, živ i zdrav, na kraju kaže kako je svoj san ispunio, doduše uznemirivši obitelj i spasilačke službe, pa mu slične avanture više neće padati na pamet.
Piše: HRT, Hrvatski radio Zadar
Naoružan perajama, dječjom daskom od striropora i nadasve dobrom voljom i smjelošću Valerij Vladimirovič Polehšuk (50), Bjelorus s njemačkom putovnicom, jučer prijepodne se sa zadarske plaže u Diklu zaputio preplivati zadarski kanal i dotaknuti obalu otoka Ugljana. Nisam uopće mislio da je toliko daleko do druge strane, pa sam zaplivao i stigao na obalu, kaže dan kasnije dobro raspoloženi Valerij.
Za ostvarenje svoga lanjskoga sna, da prepliva kanal, trebalo mu je oko dva sata ali ga je i koštalo tisuću kuna kazne, jer je prekršio pomorske zakone. Policija ga je zaustavila na povratku samo dva kilometra od Zadra. U prvi mah mi se uopće nije učinilo da je policijski brod, jer su mnogi na jedrilicama prolazili pokraj mene i pitali trebam li pomoć. Na kraju sam ipak morao ući u policijski brod i platiti kaznu, kaže Valerij.
Čitavo to vrijeme supruga Lina, koja nije znala za njegov pustolovni naum strahovala je i alarmirala policiju. Mislila sam da se utopio. Nisam mogla povjerovati da je uspio preplivati do otoka. Mislila sam da je mrtav i da ga nikada više neću vidjeti, dodaje Lina, inače Njemica koja je do raspada SSSR-a živjela u poduralskom dijelu Rusije.
A Valerij, živ i zdrav, na kraju kaže kako je svoj san ispunio, doduše uznemirivši obitelj i spasilačke službe, pa mu slične avanture više neće padati na pamet.
