Umirovljeni saborski zastupnik Vice Profaca poslao je zadarskom nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću otvoreno pismo, kao reakciju na dio njegova intervjua objavljenog u Zadarskom listu 2. veljače ove godine.
“Poštovani gospodine nadbiskupe!
Vrlo sam neugodno iznenađen Vašom tvrdnjom da status Zadarske nadbiskupije nije neki “gorući problem Crkve”. Držim da većina hrvatskih građana misli da je to gorući problem hrvatske crkve. Kao što i sami kažete u spomenutom intervjuu: “Bilo bi normalnije da Zadarska nadbiskupija bude u sastavu neke metropolije ili da i sama bude metropolija kao što je to u prošlosti bila”.
Inicijativa intelektualaca i umjetnika
Ako me pamćenje dobro služi mislim da Vam je na početku Vašeg mandata 2010. godine. skupina hrvatskih intelektualaca i umjetnika (Luko Paljetak, Marija Ujević i dr.) bila uputila pitanje što ćete učiniti u pogledu statusa Zadarske nadbiskupije. Vi ste tada odgovorili da ste Vi novi na tom mjestu i da nije vrijeme da se išta poduzima u tom pogledu. Sada vidim da i na svršetku treće godine mandata nema nikakvih novosti i da se vaš stav nije uopće promijenio. Držim da to nije dobro i da biste sada trebali pokrenuti rješavanje tog problema, tim više što ste pored zadarskog nadbiskupa i predsjednik HBK.
Da bi se ovaj problem potpuno razumio, držim da je potrebno pojasniti prilike koje su se događale u Zadarskoj nadbiskupiji tijekom 20. stoljeća. U tom je razdoblju Zadarskom nadbiskupijom rukovodilo nekoliko vrlo značajnih biskupa. Najprije Petar Dujam Maupas (1862. – 1903.) najprije šibenski biskup, a potom zadarski. Njega je naslijedio Splićanin Mate Dujam Dvornik (1905. – 10.), koji je bio poznat kao čovjek jasnih hrvatskih nacionalnih načela, dakle hrvatski domoljub, te je zbog toga bio često u nemilosti tadašnje politike. Za njegova je nasljednika papa Pio X. imenovao Vinka Pulišića, rodom s otoka Oliba, a dotadašnjeg šibenskog biskupa. On je na dužnost zadarskog nadbiskupa svečano ustoličen 30. listopada 1910. godine. Iako je svoju dužnost obavljao na opće zadovoljstvo, nakon Rapalskog ugovora 1920. godine, kada je Zadar predan Italiji, kao hrvatski domoljub bio je prisiljen dati ostavku i vratiti se na rodni otok Olib.
Dolazak talijanaša
U tim novim izmijenjenim političkim prilikama u Zadar je za nadbiskupa postavljen Petar Dujam Munzani, sklon talijanskoj okupaciji grada Zadra. Pod njegovu je jurisdikciju spadao dio Zadarske nadbiskupije koji je pripadao kraljevini Italiji. Ostali dio zadarske nadbiskupije povjeren je šibenskom biskupu kao apostolskom administratoru. Na tom dijelu koji je pripadao Kraljevini Jugoslaviji, neki su hrvatski svećenici pokušali obnoviti Ninsku biskupiju, ali bez uspjeha. Poslije toga su bulom Pastorale munus od 22. srpnja 1932. g. određene nove granice Zadarske nadbiskupije i ukinuta je metropolija u Zadru, a Zadarska je nadbiskupija izravno podređena Svetoj Stolici. Takav je status Zadarske nadbiskupije i danas. Dakle, to je posljedica Rapalskog ugovora, koji odavna nije na snazi.
Stoga se postavlja ozbiljno pitanje – priznaju li oni koji podržavaju takav status Zadarske nadbiskupije još uvijek Rapalski ugovor? Ujedno se pitam komu je to danas još uvijek potrebno?
Najbolja prilika da se taj problem riješi bila je krajem 20. stoljeća kada se radilo na uspostavi Gospićko-senjske biskupije. Naime, Gospićko-senjska biskupija osnovana je da bi se popunio veliki prostor između Zagreba i Zadra, te Rijeke i Banje Luke. Budući da se taj prostor nalazi neposredno u zaleđu Zadra, logično je bilo da se novo osnovana biskupija priključi Zadarskoj nadbiskupiji. Moje je mišljenje da do toga nije došlo zato što u Zadarskoj nadbiskupiji jednostavno nije bilo sluha, uz sva nastojanja koja su tada postojala u vrhu države Hrvatske. Stoga bih molio da se to pokuša objasniti i dati odgovor – zašto Zadar danas nema metropoliju? Gospodine nadbiskupe molio bih Vas da ovo objasnite hrvatskom vjerničkom puku i ostalim građanima države Hrvatske.
Zadarsku nadbiskupiju učiniti hrvatskom
Poštovani gospodine nadbiskupe ovo Vam pišem kao građanin grada Zadra i države Hrvatske, koji Vam želi pomoći u rješavanju spomenutih problema. Kada sam i ranije postavljao slična pitanja jedan moj stariji kolega me upozorio: “Vi profesore postavljate vrlo teška pitanja na koja nije lako dati odgovore.” Dopuštam i takvu mogućnost, ali onda molim da se bar pokuša ublažiti problem. Najgore bi bilo ako je to neka neshvatljiva domaća lakomislenost.
Poštovani gospodine nadbiskupe, držim da je Vaša obveza i dužnost pokrenuti rješavanje problema koji pred nadbiskupijom postoje, a to su učiniti Zadarsku nadbiskupiju hrvatskom i vratiti metropoliju. Nemojte dopustiti da Vam mandat prođe samo u rješavanju tekućih problema!
Držim da u hrvatskoj povijesti imate dovoljno svijetlih primjera, odlučnih i hrabrih ljudi, koji su dali veliki doprinos boljitku hrvatskoga naroda. Takvih imate mnogo i u crkvenoj povijesti. Najbolji primjer za to je veliki Grgur Ninski, koji još u 10. st. zahtijeva da Bogom govori na svom hrvatskom jeziku.
Gospodine nadbiskupe, nemojte biti poput Vladimira Bakarića, dugovječnoga, hrvatskog komunističkog vođe, koji u 40 godina nije poduzeo niti jedan vlastiti potez osim što je služio Titu i Partiji, pa su ga zato prozvali “Mrtvac”. Od tog i takvog političkog vođe nije ostalo gotovo ništa. Molim Vas gospodine nadbiskupe, da izbjegnete takvu sudbinu. Nemojte šutjeti. U šutnji jest sigurnost, ali ne prosperitet i boljitak, stoji u otvorenom pismu što ga potpisuje Profaca.
-
-
-
-
