Table of Contents
Sapunica oko HNK Zadra i njegovog igrališta na Stanovima dosegla je svoj apsolutni vrhunac apsurda.
Odvjetnica Ivana Raspović, koja je još prije dvije godine kupila stečajnu imovinu bivšeg NK Zadra, ovih je dana odlučila – povući svoje. I to doslovno. Razmontirala je sjedalice s tribina, odnijela semafor, dresove, opremu i vozila, te ih donirala klubu iz svog rodnog mjesta – Debeljaku.
Kako je još ranije Reno Sinovčić zatvorio klupske prostorije u vlasništvu svoje tvrtke, nogometaši Zadra će već danas dočekati Neretvu u nimalo nogometnim uvjetima: svlačionice su zamijenjene kontejnerima, sjedalice više ne postoje, a i semafor je, po svemu sudeći, otišao put Debeljaka.
Zadar je tako došao u situaciju da ima travnjak i golove – ali nema ni gdje sjesti, ni gdje pogledati rezultat.
Nije da nije bilo upozorenja – tijekom stečajnog postupka više se puta isticalo da bi ovakav rasplet mogao uslijediti. Imovina NK Zadra, u koju su spadali semafor, kamere, vozila, kosilica, ultrazvuk, stare klime, uredska oprema, pa i 3.000 sjedalica, bila je ponuđena na prodaju po početnoj cijeni od 351.497 kuna (manje od 50 tisuća eura).
Na nekoliko dražbi nije bilo interesa – ni od novog kluba, ni od Grada Zadra.
Na posljednju, raspisanu bez početne cijene, javila se jedino Raspović i dala ponudu od 1.500 eura.
Stečajni upravitelj uzalud se žalio da je to manje i od jamčevine koju je uplatila.
Raspović je, prema svemu sudeći, gotovo dvije godine čekala mogući dogovor s HNK Zadrom, no nakon nedavnih izbora za predsjednika Županijskog nogometnog saveza, na kojima je pobijedila struja Rena Sinovčića, odlučila je – preuzeti kupljeno.
Tako su vozila za prijevoz igrača već odvezena u Debeljak, a sada i ostatak opreme, uključujući sjedalice i semafor, seli iz Zadra.
Kako će HNK Zadar uopće funkcionirati u nastavku sezone – nitko ne zna.
Već danas, kada na Stanove stiže Neretva, novi vlasnici bit će primorani kupiti barem nešto – kosilicu za travnjak, rezultat-tablu, možda i plastične stolice s obližnje ugostiteljske terase.
No, ako ništa drugo, Zadrani su i ovu situaciju dočekali – s humorom.
Komentari na društvenim mrežama su urnebesni:
“Brojat ćemo na ruke, stajati na nogama, igrače nositi na rukama… Neretva stiže busom, vratit će se brodom za rasuti teret!”
“Čemu panika? Pa vlasnik HNK Zadra sigurno je posla brodon iz Australije opremu i lovu. Ako brod ne stigne ove godine, stiže dogodine... ili za 5, 10, 15 godina. Vrag odnija prišu.”
“Kako igraju, mogu se i kući obući.”
Jedan je navijač sve sažeo u antologijsku rečenicu:
“To više nisu Stanovi. To je Stadion zvan sprdnja – bez stolica, bez semafora, ali s dozom cinizma koju nitko ne može odnijeti.”
A možda je to i jedino što je od zadarskog nogometa danas ostalo – humor kao obrambeni mehanizam i ironija kao zaštitni znak.
Jer, kada više nemaš ni gdje sjesti, bar se imaš čemu nasmijati. Tuđi "čovik" nikad neće znati...
