Table of Contents
Jučerašnjim dizanjem latinskog idra u Foši, u režiji profesora Nikole Vuletića iz udruge Kanata, započeo je program obilježavanja Dana grada Zadra.
Simbolično, baš u Foši — kolijevci maritimne tradicije, gdje se more, povijest i baština još drže dostojanstveno iznad površine — dok na kopnu, iza kulisa, gradonačelnik Šime Erlić priprema teren za ono što naziva „projektom vitalne važnosti modernog Zadra“.
Naravno, riječ je o HDZ - ovom već svima dobro poznatom političko-promotivnom biseru – tzv. Vratima Zadra, urbanističko-građevinskom mastodontu koji bi, kako Erlić tvrdi, trebao „trajnom promjenom vizualnog identiteta grada otvoriti novo poglavlje modernog Zadra“. U prijevodu: još jedna betonizacija obale pod krinkom napretka, još jedan spektakl arhitektonske megalomanije, ovog puta uz obavezne hvalospjeve akademiku Nikoli Bašiću, koji u Erlićevo- Kalmetinoj verziji urbanog raja figurira kao prorok vizualnog spasa, a zapravo – kao umjetnički alibi za već posprdno nazvani Monte Carlo na Jadranu.
Erlić, naravno, ni ovaj put nije propustio priliku za javnu samopromociju. Na društvenim mrežama, s pomno biranim kutem i osmijehom u stilu „Zadar je u sigurnim rukama“, poručio je:
– S idrima u Foši, tradicijom i maritimnom baštinom, započeo je program proslave Dana grada i blagdana sv. Krševana. Pred nama je 17 dana bogatog programa. Ovogodišnja proslava veže se na 20 godina Morskih orgulja, to je posebnost i originalnost našega grada. Akademik Nikola Bašić ove godine dobiva nagradu za životno djelo.
Nagrada Bašiću, dakle, stiže točno u trenutku kada se užurbano priprema teren za „Vrata Zadra“. Kakva slučajnost! Bašić je tako, po Erlićevom scenariju, postao i simbol kontinuiteta – od Kalmete do kapitala, od Orgulja do provizija. Zadar će, prema njihovoj viziji, postati „grad vrata“, ali sve više izgleda kao grad prozora – onih kroz koje građani mogu samo viriti kako im se more pretvara u privatne marine, hoteli niču na javnim prostorima, a politika se šepuri kao da otvara Veneciju, ne javni natječaj.
Profesor Vuletić i udruga Kanata, koji su jučer oživjeli duh starih brodova i latinskih idara, ponudili su ono što je gradu zaista potrebno – autentičnost, zajedništvo i ljubav prema tradiciji. Ironično, dok se oni bore da očuvaju more, Erlić se trudi da ga — proda u kvadratima.
I da ne zaboravimo, gradonačelnik se opet pohvalio da je „ispravio grešku u programu“, gdje je pogrešno pisalo „Svečana sjednica grada Zadra“. Greška u programu? Ne, Šime, greška je u sustavu.
Ako su „Vrata Zadra“ doista simbol novog doba, onda su to vrata kroz koja ulaze investitori – a građani, kao i uvijek, ostaju pred vratima.
U svakom slučaju, čini se da se nova paradigma Erlićeve samodopadne vlasti približava svome kraju. Jer, koliko god betona izlili, more će uvijek pokazati tko pliva, a tko tone.
