Table of Contents
Dok HDZ-ova uhljebnička tvornica, gradska tvrtka Čistoća gubi i lojalne kadrove zbog maltretiranja, direktor Ivan John Krstičević pronašao je 116.000 eura za dvomjesečni najam bagera. Građani plaćaju četverostruko skuplje odlaganje otpada, a politički podobna firma iz Posedarja slavi blagdane.
Pregovarački postupak ili pregovaranje pogodnosti?
U još jednom potezu koji savršeno ilustrira način upravljanja javnim novcem u HDZ-ovom Zadru, Čistoća je pregovaračkim postupkom - dakako, bez konkurencije koja bi mogla pokvariti uhodanu shemu - dodijelila tvrtki Pandora iz Posedarja ugovor vrijedan 115.840 eura (bez PDV-a!) za dvomjesečni najam bagera s rukovateljem.
Ugovor potpisan 27. listopada, a odluka diskretno objavljena tek 11. studenog na eOJN portalu. Zašto žurba s potpisom, a oklijevanje s objavom? Pitanje je retoričko za sve koji poznaju zadarsku političku scenu.
Obrazloženje dostojno Monty Pythona
Obrazloženje iz Čistoće za ovaj potez je remek-djelo birokratske kreativnosti. Navode se požari na odlagalištu Diklo iz lipnja, srpnja i kolovoza - požari koji su, inače, posljedica katastrofalnog upravljanja deponijom pod budnim okom gradonačelnika Šime Erlića i direktora Krstičevića. Dakle, najprije zapale deponij lošim upravljanjem, a zatim traže 116.000 eura da popravljaju posljedice. Briljantno!
No tu ne prestaje komedija. Čistoća tvrdi da im "trenutni radni strojevi nisu dostatni", dok istovremeno priznaju da komunalni otpad ionako odlazi u Biljane Donje. Zašto onda ne mogu s postojećim strojevima upravljati deponijom koja više nije primarna lokacija za odlaganje?
Posebno je dirljivo obrazloženje o "dotrajalim strojevima koji su učestalo u kvaru" - kao da bi ozbiljna komunalna tvrtka dopustila da joj kritična oprema propadne do neupotrebljivosti. Ali kada je prioritet uhljebljivanje stranačkih podobnih umjesto održavanje infrastrukture, ovo je sasvim logičan ishod.
116.000 eura za ono što su mogli kupiti
Da razjasnimo dimenzije ovog trošenja: za 116.000 eura za samo dva mjeseca najma mogao se u najmanju ruku kupit izvrstan polovni stroj koji bi služio godinama. Umjesto toga, novac odlazi tvrtki iz Posedarja za uslugu koju je "tehnička služba Čistoće istraživala na cijelom tržištu Hrvatske" i - kakvo iznenađenje - zaključila da je upravo ovaj bager "najpovoljnije rješenje".
Najavljuju i dnevne količine od nevjerojatnih 4.000 tona otpada tijekom sezone - brojka koja izaziva sumnju kod svakoga tko zna osnovnu matematiku i poznaje zadarsku regiju. No čemu zabadati nos u statistiku kada treba opravdati šesterostruki iznos?
Građani plaćaju, uhljebljeni uživaju, stručnjaci bježe
Dok se novac raspršuje na sumnjive najmove opreme, građani će od sada plaćati 30 umjesto 7 eura po toni građevinskog otpada - povećanje za više od 300 posto! Transport i preuzimanje otpada u Biljanima također poskupljuju.
I dok Grad Zadar pod vodstvom Šime Erlića i Zadarska županija na čelu s županom Josipom Bilaverom trube o "čudesnom projektu" koji će riješiti problem otpada, stvarnost je daleko mračnija.
Čistoća je odavno postala sinonim za političko uhljebljivanje gdje podobnost nadmašuje kompetenciju, a lojalnost stranci nadmašuje stručnost.
Toliko je maltretiranje u ovoj gradskoj tvrtki postalo nesnošljivo da čak i kadar blizak HDZ-u bježi iz nje. Kada ni oni koji bi trebali biti zaštićeni u sustavu ne mogu izdržati radnu atmosferu, pitanje je što tek prolaze obični radnici bez političkih veza.
Diklo ostaje, sortirnica izostaje
Usred svega ovog rasipanja, ključni problemi ostaju neriješeni. Deponij Diklo nastavlja raditi bez prave sanacije, sortirnica je i dalje daleka budućnost (ako ikada dođe), a jedino što se stvarno rješava je kako što više novca iz gradskog proračuna usmjeriti u "ispravne" džepove.
Direktor Krstičević, gradonačelnik Erlić i župan Bilaver mogu se hvaliti projektima koliko god žele, ali brojke ne lažu: 116.000 eura za dvomjesečni najam bagera, požari na deponiji, višestruko poskupljenje usluga za građane, i sustav uhljebljivanja koji tjera čak i HDZ-ovce u bijeg.
Tko odgovara?
Ovaj slučaj savršeno sažima sve što nije u redu s upravljanjem komunalnim tvrtkama u Hrvatskoj. Pregovarački postupci bez prave konkurencije, obrazloženja koja vrijeđaju inteligenciju građana, katastrofalno upravljanje imovinom, politizacija zapošljavanja i, na kraju, građani koji plaćaju sve skuplje usluge koje su sve lošije.
Hoće li itko od odgovornih odgovarati? U HDZ-ovom sustavu, pitanje je podjednako retoričko kao i odgovor predvidljiv. Ali građani Zadra i Zadarske županije imaju pravo znati kamo odlazi njihov novac - i zašto ga sve više ide u džepove političkih podobnih dok se kvaliteta usluga urušava.
