Table of Contents
Kako piše Index, tri nova zakona koja se odnose na prostorno uređenje, gradnju i energetsku učinkovitost, a iza kojih stoji HDZ-ov potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić, od samog su predstavljanja izazvala snažne reakcije. Prvo je reagirala struka, a zatim i oporba. Unatoč kritikama, Vlada i ministar Bačić od zakonskog paketa ne odustaju.
Zakone Vlada predstavlja kao veliki reformski iskorak koji bi trebao donijeti potpuno digitaliziran, učinkovit i održiv sustav prostornog planiranja i gradnje, uz naglasak na zaštitu prostora, priuštivo stanovanje i energetsku samodostatnost. No, kako navodi Index, brojni stručnjaci upozoravaju da se iza ambicioznih ciljeva kriju ozbiljni problemi koji bi mogli imati dugoročne posljedice.
Zakon o prostornom uređenju: reforma ili put u kaos?
Ministarstvo novi Zakon o prostornom uređenju opisuje kao „revolucionaran“, ističući digitalizaciju postupaka, kraće rokove i veću transparentnost. Produžuju se rokovi za izradu klasičnih prostornih planova, dok se za planove „nove generacije“ predviđaju kraći rokovi. Vlada ističe i uvođenje strateške komponente razvoja prostora te zaštitu poljoprivrednog zemljišta.
Ministar Bačić pritom poručuje:
„Na zemljištu na kojem se primarno obavlja poljoprivredna proizvodnja nema gradnje nijedne druge građevine osim one koja služi toj djelatnosti.“
No, prema pisanju Indexa, najviše kritika izazvao je članak 208. koji omogućuje zaobilaženje lokalnih urbanističkih planova. Ako grad ili općina u roku od tri godine ne donese urbanistički plan uređenja, investitor može zatražiti građevinsku dozvolu izravno od Ministarstva.
Arhitekti i urbanisti upozoravaju da je nerealno očekivati da sve jedinice lokalne samouprave u tom roku izrade složene planove, dok oporba tvrdi da se time otvara prostor investitorima za gradnju mimo interesa lokalne zajednice.
Posebno sporno je i ukidanje svih važećih prostornih planova, kao i onih u izradi. Struka upozorava da je gotovo nemoguće donijeti više od 3.500 novih planova u roku od pet godina, što bi moglo dovesti do pravnog vakuuma i potpune nesigurnosti.
Treća problematična odredba omogućuje gradnju sunčanih elektrana i projekata priuštivog stanovanja neposredno temeljem zakona, čak i ako su u suprotnosti s važećim prostornim planovima. Urbanisti upozoravaju da se time otvara prostor za stihijsku i netransparentnu gradnju te da zakon ne štiti prostor kao ustavnu vrijednost.
Zakon o gradnji: brže dozvole, slabiji nadzor?
Zakon o gradnji Vlada predstavlja kao alat za ubrzavanje izdavanja građevinskih i uporabnih dozvola. Uvodi se potpuna digitalizacija kroz sustav eDozvola, pojednostavljuju se procedure za obiteljske kuće i manje zgrade, a investitorima bi se, prema Vladi, trebali smanjiti troškovi.
No, struka upozorava da se skraćivanjem rokova i pojednostavljenjem procedura slabi nadzor nad gradnjom. Sporne su i relativno blage kazne za bespravnu gradnju, kao i pitanje infrastrukture u novim naseljima. Ako lokalna jedinica ne izradi plan infrastrukture, dozvolu će, prema zakonu, svejedno izdati Ministarstvo.
Stručnjaci upozoravaju da bi to moglo dovesti do širenja naselja bez osnovne komunalne i društvene infrastrukture – cesta, vrtića, škola i drugih javnih sadržaja, osobito u financijski slabijim općinama.
Energetska učinkovitost: zelena tranzicija na teret najslabijih?
Treći zakon odnosi se na energetsku učinkovitost u zgradarstvu i usklađivanje s europskim klimatskim ciljevima. Predviđa obvezu postavljanja solarnih sustava na nove javne i veće nestambene zgrade, pri čemu bi do kraja 2026. sve nove javne zgrade veće od 250 četvornih metara morale imati solarne panele.
Vlada tvrdi da će se time smanjiti potrošnja energije i potaknuti razvoj tržišta energetskih usluga. No, prema pisanju Indexa, struka upozorava na ključne nejasnoće: nije jasno tko će financirati energetsku obnovu postojećih zgrada niti kako će se zaštititi najsiromašniji građani od rasta troškova. Kritičari upozoravaju da bi trošak zelene tranzicije mogao pasti upravo na one koji je najmanje mogu priuštiti.
Stručnjaci podijeljeni, motivi pod upitnikom
Ministar Bačić tvrdi da zakoni „dižu zaštitu prostora za četiri do pet skalina“, no dio stručnjaka to vidi posve drugačije. Pravnik Zelene akcije Enes Ćerimagić, smatra da je riječ o najopasnijem zakonu koji HDZ predlaže.
„Znamo da stručni argumenti i potrebe nisu razlog donošenja zakona jer je struka na neki način prevarena, s obzirom na to da je nacrt zakona radnoj skupini predstavljen kad je već bio gotov“, izjavio je Ćerimagić za Index, dodajući da se o stvarnoj motivaciji može samo nagađati.
Kao moguće razloge navodi traženje novog zamaha ekonomiji kroz snažno poticanje građevinskog sektora zbog očekivanog smanjenja europskih sredstava, ali i centralizaciju moći u rukama ministra.
„Drugo je centralizacija moći u rukama Branka Bačića s ciljem orkestriranja toga tko, gdje i za koje novce gradi, a što se od tih aktera može vratiti kao zahvalnost stranci na vlasti. Jedno ne isključuje drugo“, ističe Ćerimagić.
S druge strane, splitska arhitektica Mariana Bucat smatra da zakoni nisu idealni, ali ni onoliko loši kako ih oporba i dio medija prikazuju. Posebno pozdravlja ograničenja etažiranja u turističkim zonama.
„Do sada je to bilo carstvo lovopera. Ograničenje širenja građevinskog područja uz more samo uz potpunu komunalnu opremljenost – odlično“, navodi Bucat, dodajući da su dalmatinske jedinice lokalne samouprave presiromašne da bi masovno širile građevinske zone uz obalu.
Ipak, upozorava na problem planiranja linijske infrastrukture te ističe da bi ovaj zakonodavni okvir mogao biti „zadnja šansa da iduće, malobrojne generacije Dalmatinaca ne budu beskućnici“.
Ćerimagić, međutim, upozorava da je u slučaju usvajanja zakona u ovom obliku devastacija prostora neminovna te da se zakon jasno svrstava na stranu kapitala, zanemarujući socijalnu i društvenu infrastrukturu.
„Gradit će se tamo gdje se može izvući ekstra profit, bez obzira na potrebe i interese onih za koje se navodno gradi“, zaključuje Ćerimagić, kako prenosi Index.
