Table of Contents
Jučer je Škabrnja ponovno postala mjesto tišine, boli i ponosa, kada je oko deset tisuća ljudi sudjelovalo u koloni sjećanja povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i obilježavanja 34. obljetnice zločina nad stanovnicima Škabrnje. Među njima bilo je i izaslanstvo Općine Vir, koje je hod „Korak po korak“ završilo polaganjem vijenca kod Središnjeg križa na groblju svetog Luke.
Virsko izaslanstvo predvodio je načelnik Općine Vir Marino Radović, uz potpredsjednika Općinskog vijeća Rajka Radovića, vijećnike Matu Kapovića, Srđana Liverića i Gorana Vickovića, direktore Darka Bašića (Vir zaštita) i Kristijana Bašića (Vir turizam), općinsku pročelnicu Sanju Čulinu te virskog dragovoljca Domovinskog rata Damira Buškulića. S njima su bili i članovi Županijske skupštine Zadarske županije Antonio Vučetić i Milan Stojanov (Nezavisni), politički predstavnici Mario Skelin i Marin Maroja te otočni gradski vijećnik Denis Barić. U mimohodu je sudjelovala i županijska vijećnica iz Vira Marinela Vištica Ćepulo sa stranačkim kolegama iz županijskog SDP-a, kao i brojni Virani koji su došli odati počast žrtvama.
Uz građane i branitelje, u Škabrnji su bila i državna izaslanstva Predsjednika Republike Hrvatske, Vlade i Sabora, saborski zastupnici, predstavnici županija, gradova i općina, pripadnici Hrvatske vojske sa zastavama ratnih postrojbi, kadeti Policijske akademije, članovi povijesnih postrojbi te obitelji nestalih i poginulih branitelja i civila. Program je započeo misnim slavljem u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, nakon čega je mimohod krenuo prema groblju svetog Luke, gdje su pročitana imena svih žrtava i položeni vijenci.
Škabrnja i Vukovar 18. studenoga ostaju simboli najveće hrvatske tragedije. Samo 18. studenoga 1991. godine u Škabrnji su pripadnici JNA, srpske paravojske SAO Krajine i dobrovoljačkih skupina iz Srbije i BiH ubili 43 civila i 15 slabo naoružanih branitelja. Nakon napada selo je spaljeno, opljačkano i minirano. Oni koji su preživjeli – žene, djeca i stariji – kasnije su predani u Pristegu, dok su muškarci odvedeni u kninske logore. Broj žrtava rastao je sve do konačnog oslobođenja u Oluji 1995., dosegnuvši 86 ubijenih mještana Škabrnje.
