Zadarski vatrogasci danas su ostavili dušu na Poluotoku u nadi da spase ono što se spasiti da. I u tome su uspjeli. Ono što je iza njih ostalo, ali sigurno ne njihovom krivicom, spaljeni su stanovi i poslovni prostori. Ono što bi iza njih ostalo da nije bilo požrtvovne i brze intervencije, vjerojatno bi bilo puno gore, a upitno je bi li nakon cjelodnevnog gašenja imali ono što danas imamo, a to je nula žrtava.
I zato zadarskim vatrogascima i njihovom zapovjedniku, kao i svima onima koji su se borili s nevjerojatnim buktinjama na Poluotoku treba odati počast. Svi napadi na zadarske vatrogasce kojih danas nažalost ima, sva strančarenja nakon ovakvog incidenta zasigurno nisu potrebni i nisu dobri. Čak štoviše, za svaku su osudu.
U trenutku kada vatrogasac koji kod kuće ima dvoje djece i trudnu suprugu upada s ruševnog krova u stan iz kojega ne zna hoće li izaći živ, u tom trenutku pred njim svi moramo biti tihi ponizni.
Odvojimo danas, barem jednom u životu politiku i politikanstvo od realnosti i katastrofe koja se dogodila, srećom bez ljudskih žrtava. Odvojimo to, ako možemo i priznajmo da smo danas gledali fantastične heroje i hrabre ljude pune požrtvovnosti i empatije. Ljude koji su riskirali vlastite živote da bi spasili tuđe domove.
I zato im hvala. Do neba i natrag.
Zadar može biti ponosan na vas. Hvala vam što postojite.
