Villa Atillia je napravljena 1901. godine a projektirao ju je sam Smirich i posvetio svojoj supruzi koja je po njegovim vlastitim riječima bila “inspiracija njegove umjetnosti, tješiteljica u trenucima klonuća i pratilja cijelog njegovog života”. Smirich je umro 1929.g desetak godina nakon svoje supruge, nakon čije je smrti napravio sfingu s obzirom da je sa svojom suprugom dijelio neoklasicističko umjetničko oprijedeljenje, a sfinga je sa svojim egipatskim znamenjem u ono doba simbolizirala ranija umjetnička razdoblja, daleka i egzotična.
Priče koje su godinama kolale po Zadru širene uglavnom od strane neobrazovanih i dokonih ljudi, o tome da je u sfinzi sakriveno blago, da je u njoj grob umjetnika pa sve do najnovije budalaštine – da mu je suprugu pred kućom pojeo morski pas, osim što su neutemeljene skreću pažnju na jedan puno ozbiljniji problem. Radi se naime o tome da je grad Zadar sustavno i desetljećima zanemarivao lik i djelo ovoga uglednog građanina i umjetnika, kako u doba “jednoumlja” tako i u današnjoj “demokraciji”, a trebalo je čekati da učenici i profesori jedne srednje i osnovne zadarske škole samoinicijativno očiste išaranu sfingu koja je tako unakažena najbolje svjedočila o tome kakvi ljudi danas žive oko nas. Smirich nema ni svoju ulicu, ni školu, a čak ni spomen obilježje na svojoj vili Atilliji koju danas svi pogrešno zovu “ambulanta Sfinga” čime dodatno ignoriraju život i rad ovog zaslužnog Zadranina.
Iz gradske uprave kažu: „Sfinga nije pod zaštitom, niti stalno, niti preventivno, tako da nema uvjeta za obnovu. Pročelnik za kulturu kaže kako nije siguran da li je park u kojemu je smještena u vlasništvu Grada ili privatnom. Obzirom na sve te okolnosti, ne postoji inicijativa za njezinu obnovu.“ – kaže Ivana Dadić, glasnogovornica Gradske uprave. Na komentar smo upitali i gsp. Rubešu Predsjednika MO Brodarica koji nam je rekao kako su oni iz MO Brodarica u više navrata pričali s gradskom vlasti o sanaciji samog parka ali do danas nisu dobili konkretan odgovor. “Nekoliko puta smo podnosili zahtjeve za sanaciju, pa čak i napravili idejni projekt za tematski dječji park ali svaki put smo došli pred zid, (Čitaj: glavu) iz gradske uprave koje sve to prolongiraju za neka bolja vremena. Znamo da to tako ide ali mi se ne predajemo i nadamo se da će uskoro doći neki novi ljudi koji neće biti tako ograničeni mogućnostima i htjenjem da se sačuva povijesno nasljeđe”.
R.I.
-
-
-
-
