Table of Contents
Na području Općine Gračac, gdje već postoje 34 vjetroturbine, planira se izgradnja još tri nove vjetroelektrane s ukupno 58 turbina, a u budućnosti čak i dodatnih 71. Prema riječima predsjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušice Radojčić, riječ je o iznimno osjetljivom području koje bi izgradnjom novih vjetroparkova bilo ozbiljno devastirano.
“Takvi su zahvati vrlo negativni za prirodu jer se planiraju na izuzetno vrijednom području, što potvrđuju i Karte osjetljivosti prostora RH na razvoj solarnih i vjetroelektrana, koje je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar. Te su Karte izrađene kako bi se izbjeglo planiranje novih sunčanih i vjetroelektrana na područjima visoke osjetljivosti prirode — kao što je područje na kojem se planiraju tri nove vjetroelektrane”, upozorila je Radojčić na konferenciji za medije pod nazivom “Devastirajuće posljedice izgradnje novih vjetroturbina” održanoj u Gračacu.
U studijama utjecaja na okoliš, kazala je, negativan utjecaj na pojedine prirodne vrijednosti je sustavno podcijenjen, dok predložene mjere “ne uklanjaju niti sprječavaju potencijalni utjecaj na gubitak staništa ciljnih vrsta Ekološke mreže”.
“Ono čemu svjedočimo u posljednje vrijeme je degradacija postupaka procjene utjecaja na okoliš, koji se svode na pravdanje zahvata umjesto da ozbiljno procijene moguće negativne utjecaje”, naglasila je Radojčić, upozorivši da “zelena tranzicija mora biti pravedna — ona lokalnoj zajednici mora nešto donijeti, a ne kao u ovom i drugim recentnim slučajevima, samo otimati”.
“Treba jasno reći — radi se o zelenoj grabeži pod krinkom zelene tranzicije. Interes investitora ne smije biti ispred interesa stanovnika i njihove budućnosti, očuvanja prirode i okoliša, vodotokova, biljnih i životinjskih vrsta.”
Prema dostupnim podacima, studije ne sadrže ni točne lokacije budućih turbina ni njihove nadmorske visine, a dio planiranih agregata nalazi se unutar područja Natura 2000, staništa brojnih ugroženih vrsta flore i faune.
“Za sve tri planirane vjetroelektrane Karta osjetljivosti govori da se radi o području u kojem postoji veća mogućnost značajnog negativnog utjecaja na prirodu, budući da je više elemenata prirode visoko osjetljivo”, naglasila je Radojčić.
Postavila je i službeno pitanje Ministarstvu gospodarstva o kumulativnim utjecajima svih postojećih i planiranih vjetroelektrana, istaknuvši kako “strateška procjena utjecaja nikada nije rađena”.
“Zahvati nisu prihvatljivi ni za prirodu, ni za okoliš, ni za lokalnu zajednicu i zaista se nadam da Ministarstvo neće donositi odluke koje su u suprotnosti s vlastitim dokumentima.”
Na konferenciji su govorile i eko-aktivistkinje Gordana Cuissot Labus i Marijana Jurišić, te predsjednik Udruge Eko Čuvarkuća iz Velike Popine Đorđe Stojsavljević, upozoravajući na “sustavnu nebrigu državnih institucija i pogodovanje investitorima”.
Jurišić je posebno istaknula da Ministarstvo, “unatoč brojnim primjedbama i službenim prigovorima lokalne zajednice, i dalje novinarima odgovara citirajući dijelove studije utjecaja na okoliš koji su puni neistina”.
“U studiji se tvrdi kako na tom području nema nadzemnih vodnih tijela sa stalnim vodnim režimom, iako postoji najmanje osam potoka koji nikad ne presušuju. Iz tih potoka dolaze i dva lokalna vodovoda — jedan star 150 godina, izgrađen još u doba Franje Josipa, a drugi koji su mještani izgradili samodoprinosima prije 40 godina. Autori studije nikako nisu mogli doći na teren i ne vidjeti potoke iz kojih piju vodu mještani i njihovo blago”, rekla je.
Dodala je kako se područje nalazi unutar zaštićenog staništa Natura 2000 u kojem žive “vuk, medvjed, ris, šišmiši, orlovi i zaštićena zmija žutokrug”, dok su sami autori studije priznali “da će gubitak staništa velikih zvijeri biti čak 300 posto veći od dopuštenog, ali su to svejedno ocijenili prihvatljivim”.
“Državne institucije očito ne čitaju ni ne provjeravaju što stoji u studiji. Kada bi Hrvatske vode usporedile studiju sa svojim kartama, jasno bi im bilo da je puna netočnosti”, rekla je Jurišić, najavivši da će se zajednica “boriti svim zakonitim sredstvima, od obraćanja Europskoj komisiji do aktiviranja Aarhuške konvencije, jer ovo nije industrijska zona, nego mjesto gdje ljudi žive u suživotu s prirodom.”
Stojsavljević je upozorio na “mijenjanje prostornih planova iza leđa građana”, dodavši:
“Oko Velike Popine žele izgraditi prsten od 75 turbina. Već je sada život u blizini postojećih gotovo nepodnošljiv zbog buke.”
Gordana Cuissot Labus naglasila je kako su “lokalne zajednice zatečene količinom neregularnosti i izostankom odgovornosti institucija”.
“Ne možemo doći do osnovnih informacija koje bi nam trebale biti dostupne — od Općine do Županije. Državne institucije i javna poduzeća, poput Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda, pripremaju teren za interese investitora, dok će lokalna zajednica snositi posljedice. Kada zbog devastacije ni Zadar više ne bude imao pitku vodu, svi će se pitati što se dogodilo. Od struje koja će se ovdje proizvoditi i izvoziti, lokalna zajednica neće imati ništa osim uništene prirode.”
“Zelena tranzicija” u režiji državnih institucija sve više sliči na operaciju “zabetoniraj i profitiraj”. I dok se u Bruxellesu priča o održivosti i transparentnosti, na hrvatskim brdima se betonira pod okriljem ekologije.
Ako je cilj “spašavanje planeta”, netko bi trebao reći — čijeg planeta i čijim novcem.
