Table of Contents
Dugogodišnji čelnik Gradske organizacije SDP-a u Zadru Daniel Radeta napustio je prije desetak dana SDP. Ugledni vijećnik u Gradskom vijeću Zadra, poznat po oštrim istupima i upornom oponiranju HDZ-ovoj vlasti, uspješan kandidat za gradonačelnika koji je na prošlim izborima u drugom krugu bio sa Šimom Erlićem i donio SDP-u dosad najveći broj mandata u Gradskom vijeću, odlučio je otići iz stranke.
U intervjuu za Nacional Radeta je objasnio motive koji su ga naveli na taj korak te ukazao na stanje u najjačoj oporbenoj stranci pod vodstvom Siniše Hajdaša Dončića.
“Otišao sam zato što nisam želio izgubiti političku slobodu i vlastiti integritet. Politika koja se boji vlastite sjene i politika bez hrabrosti, za mene prestaje biti politika“, izjavio je Radeta. “SDP je izgubio inicijativu, postao je politički neprepoznatljiv. Građani više ne mogu jasno prepoznati po čemu se SDP razlikuje od drugih jer više nije dovoljno reći da ste protiv HDZ-a. Predsjednik najveće oporbene stranke mora imati stav o svim važnim državnim pitanjima“, smatra Daniel Radeta, koji će u Gradskom vijeću Zadra djelovati kao nezavisni vijećnik. “Hrvatskoj ne trebaju politički sateliti, kukavice i klimavci, već ljudi s kičmom i jasnim idejama”, poručio je Radeta te prošloga tjedna, kao nezavisni vijećnik, otvorio jednu veliku aferu HDZ-ove gradske vlasti iz 2024. godine – onu s pogodovanjem investitoru novog hotela Hyatt, poznatoj turskoj Dogus Grupi. Radeta je javnost obavijestio da je protiv Grada Zadra, tvrtki Dogus Croatia i Zadar Residences – vlasnika hotela Hyatt Regency Zadar – te hrvatskih tvrtki Tenos i D & Z podnesena kaznena prijava zbog sumnje na zlouporabu položaja i ovlasti, trgovanje utjecajem i zločinačko udruživanje. Radeta je otišao i korak dalje. U intervjuu Nacionalu otkrio je sadržaj kupoprodajnog ugovora koji su 2024. godine potpisali bivši gradonačelnik Zadra Branko Dukić i direktori tvrtke Zadar Residences te ga ekskluzivno dao Nacionalu na objavu. „Postojeću i nerazvrstanu Ulicu 9. svibnja 1945., upisanu u Informacijski sustav prostornog uređenja, zadarske gradske vlasti izbrisale su iz evidencije, a potom su od privatnog investitora hotela Hyatt kupili dio njegova zemljišta javnim novcem. Usto su novcem iz gradskog proračuna financirali i infrastrukturu za tu novu ‘prometnicu’, koja ne vodi nikamo osim do hotela kao njegova pristupna cesta. Tako su počinili štetu gradskom proračunu veću od 400.000 eura”, istaknuo je Radeta, temeljeći svoje tvrdnje na dobivenoj dokumentaciji koju se nada da će ispitati nadležni državni organi. Takvo pogodovanje stranom investitoru i šteta nanesena građanima Zadra, smatra Radeta, nisu poznati u hrvatskoj praksi: „Na prostoru nekadašnje nerazvrstane ulice danas se nalazi hotel Hyatt, ona je postala hodnik hotela, a od Grada kupljena čestica služi kao pristupni put hotelu i budućim stambenim zgradama koje isti investitor namjerava graditi iznad hotela.” Ako je Grad imao mogućnost zaštititi javni interes i bez kupnje i ulaganja u to zemljište, “građani imaju pravo znati zašto je potrošeno više od 400.000 eura javnog novca”, naglasio je Daniel Radeta.
NACIONAL: Jeste li odluku o napuštanju SDP-a donijeli odjednom ili je sazrijevala već neko vrijeme? Zašto baš sad?
Nisam čovjek koji odluke donosi preko noći. U SDP-u sam proveo više od petnaest godina. Bio sam predsjednik Gradske organizacije SDP-a u Zadru, predsjednik Kluba vijećnika, kandidat za gradonačelnika i oporbeni vijećnik. To nije bila usputna epizoda u mom životu, nego velik dio mog političkog puta. Ali u jednom trenutku čovjek mora sebi postaviti jednostavno pitanje – jesam li građanima korisniji kao dio političkog okvira u kojem više ne mogu djelovati punim kapacitetom ili kao slobodan čovjek koji nikome ne duguje političku šutnju? Moja odluka je sazrijevala dugo. Presudno je bilo to što sam shvatio da više ne želim vagati svaku rečenicu kroz pitanje hoće li nekome u stranci biti neugodno. Politika koja se boji vlastite sjene i politika bez hrabrosti za mene prestaje biti politika. Nisam u politiku ušao zbog funkcija, markica, privilegija ni klimanja glavom. Moj motiv oduvijek je bio borba za javni interes, otvaranje tema koje drugi guraju pod tepih i govorenje onoga što mnogi misle, ali se plaše reći. Iz SDP-a nisam otišao zato što sam izgubio političku bitku. Otišao sam zato što nisam želio izgubiti političku slobodu i vlastiti integritet. A za mene je to važnije od bilo koje funkcije.
NACIONAL: Jeste li prije odlaska razgovarali sa Sinišom Hajdašem Dončićem ili drugim čelnim ljudima SDP-a? Je li vas itko pokušao odvratiti od odlaska?
Razgovarao sam s ljudima u stranci. Takva se odluka ne donosi ni iz inata ni iz afekta. Ali odluka je bila moja i odgovornost za nju također je moja. Mislim da je puno važnije drugo pitanje. Kako dolazi do toga da čovjek koji je godinama gradio organizaciju, vodio kampanje, ostvario ozbiljan rezultat i bio kandidat za gradonačelnika, zaključi da više ne može djelovati unutar iste stranke? To nije pitanje za prepucavanje, nego za ozbiljnu političku analizu. Svaka stranka koja želi rasti, mora znati čuti i ono što joj nije ugodno, pogotovo kada takva poruka dolazi od ljudi koji su godinama radili na terenu.
Što se tiče Siniše Hajdaša Dončića, nemam potrebu ovo svoditi na osobni odnos. Problem je politički. SDP je izgubio inicijativu. Velika oporbena stranka mora otvarati teme, nuditi rješenja i određivati smjer. Ako građani više ne mogu jasno reći po čemu se SDP razlikuje od drugih, onda problem nije u građanima, nego u SDP-u.
‘Ne želim govoriti o motivima Siniše Hajdaša Dončića da ne komentira sukobe predsjednika i premijera RH. Predsjednik najveće oporbene stranke mora imati stav o svim važnim državnim pitanjima’
NACIONAL: Što konkretno zamjerate politici SDP-a i zašto ste rekli da se niste osjećali kao slobodan čovjek?
Ne mislim da je samo SDP u problemima. Problem ima veliki dio hrvatske politike. Stranke su postale previše zaokupljene sobom, a premalo ljudima. Kada sam rekao da sam se osjećao kao neslobodan čovjek, nisam mislio da mi je netko formalno zabranio govoriti. Politička nesloboda je puno perfidnija. Ona počinje onda kada vam se stalno govori – nije sada trenutak, nemoj baš tu temu, nemoj baš tim riječima, to će nekome smetati, to će poremetiti odnose. E, pa ako istina remeti odnose, onda problem nije u istini, nego u tim odnosima.
Ja u Zadru nisam šutio o Čistoći, Diklu, Vodovodu, gradskim tvrtkama, prostoru, Vruljici, Vitrenjaku, Maraski, Hyattu i javnom novcu. Nisam šutio zato što znam da građani ne biraju vijećnike da bi bili ukras u vijećnici, nego da bi postavljali pitanja koja vlast ne želi čuti.
Politika nije održavanje dobrih odnosa među političarima. Politika je zaštita javnog interesa. Onoga dana kada političar počne više paziti što će reći vrh stranke negoli građani koji su ga izabrali, taj političar izgubio je smisao svog djelovanja.
NACIONAL: Znači li to da je djelovanje vrha SDP-a prvenstveno usmjereno na funkcije i saborske fotelje?
Tako je, ali to, nažalost, nije problem samo SDP-a. To je bolest hrvatske politike. Građani razmišljaju kako platiti stan, kako živjeti od plaće, kako upisati dijete u vrtić, kako doći do liječnika i hoće li njihova djeca ostati tu živjeti. A politika se gotovo isključivo bavi funkcijama, listama, kadrovskim križaljkama i time tko će gdje sjesti.
To je potpuno pogrešan redoslijed. Građani političarima ne daju mandat da bi im financirali karijere. Daju im mandate da rješavaju probleme. Mene nikada nisu zanimale političke markice. Zanimali su me rezultati. Zanimalo me je što se događa s gradskim novcem, tko upravlja gradskim tvrtkama, tko dobiva poslove, tko odlučuje o prostoru i zašto se Zadar prečesto tretira kao privatna firma vladajuće strukture.
Politika mora biti služenje javnosti, a ne servisiranje osobnih ambicija. Kad funkcija postane važnija od javnog interesa, politika prestaje biti javna služba i postaje privatni aranžman.
NACIONAL: Rekli ste da „građanima možete biti korisniji kao slobodan čovjek nego kao dio sustava u kojem se više ne prepoznajete”. Spočitavate li SDP-u da je neprepoznatljiv?
Da. Mislim da je SDP izgubio nešto važnije od rejtinga. Izgubio je političku prepoznatljivost. Nekada su ljudi znali što SDP predstavlja. Danas sve češće čujem pitanje: po čemu se SDP zapravo razlikuje od drugih? To je ozbiljan problem za najveću oporbenu stranku. Nije dovoljno reći da ste protiv HDZ-a. To je premalo. Građani žele znati za što ste. Kakvu državu nudite? Kakav grad nudite? Što ćete napraviti s korupcijom, stanovanjem, javnim uslugama, prostorom, zdravstvom, obrazovanjem i novcem poreznih obveznika? Oporba koja samo komentira vlast, a ne nameće teme, ne može biti ozbiljna alternativa. Ona postaje politički komentator vlasti.
Ja želim voditi politiku u kojoj postoji samo jedno pitanje – je li to dobro za građane? Ako jest, onda me ne zanima kome će se u SDP-u, ili u HDZ-u, ili u gradskoj upravi, ili u interesnim krugovima to svidjeti ili neće.
NACIONAL: U kojim situacijama se vidjelo da SDP, njegovo vodstvo i predsjednik Hajdaš Dončić nemaju hrabrosti suprotstaviti se nepravdama? Što mislite kad kažete da “politika bez hrabrosti prestaje biti politika”?
Hrabrost u politici nije kad napišete oštar status pa se vratite u zonu komfora. Hrabrost je kad otvorite temu koja znate da će vas koštati. Te hrabrosti je u SDP-u nedostajalo. U Zadru sam otvarao teme koje nisu bile ugodne nikome tko se navikao da se o gradskom novcu, prostoru i gradskim tvrtkama odlučuje daleko od očiju javnosti. Kad sam otvarao teme Čistoća, Diklo, Vodovod, Vitrenjak, Vruljica, Hyatt, Maraska, gradske tvrtke, javni natječaji, sumnjive odluke, znao sam da to nisu bile teme za skupljanje jeftinih bodova. Nego teme koje diraju u stvarne interese. Zbog takvih tema izlažete se pritiscima, uvredama, prijetnjama, sudovima, prijavama i pokušajima diskreditacije. Ali to je cijena politike ako je shvaćate ozbiljno. Politika bez hrabrosti prestaje biti politika jer se svede na održavanje statusa quo. A status quo u Zadru znači da jedni uvijek odlučuju, drugi uvijek šute, a građani na kraju uvijek plate račun. Ja na takvu politiku ne pristajem. Previše se u SDP-u troši energija na unutarstranačke odnose, sastanke o sastancima, funkcije, odnose, izborne liste, poruke prema unutra, a premalo na stvarnu borbu za građane i njihove probleme. Ljude ne zanima tko je s kim u kojem odnosu u stranci. Zanima ih mogu li živjeti od svog rada, mogu li kupiti ili unajmiti stan, hoće li im dijete imati mjesto u vrtiću i hoće li grad u kojem žive ostati njihov ili će ga preuzeti investitorske i stranačke mreže. Politika se mora vratiti među ljude, ne samo pred izbore, ne samo kada treba skupljati glasove, nego svaki dan.
U Zadru sam uvijek vjerovao da se politika ne vodi samo iz vijećnice, već tamo gdje se stvarni problemi događaju.
‘Nekada su ljudi znali što SDP predstavlja. Danas sve češće čujem pitanje: po čemu se SDP razlikuje od drugih? To je ozbiljan problem za najveću oporbenu stranku. Nije dovoljno reći da ste protiv HDZ-a’
NACIONAL: Je li primjer odsustva hrabrosti i odluka Siniše Hajdaša Dončića da ne komentira sukob Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića oko slanja dijela počasne bojne na vojni mimohod u Parizu? Zašto predsjednik SDP-a izbjegava komentirati poteze predsjednika Republike?
Ne želim nagađati o motivima Siniše Hajdaša Dončića. Ali predsjednik najveće oporbene stranke mora imati stav o svim važnim državnim pitanjima. Ne može oporba čekati da vidi kako će se tko pozicionirati pa tek onda odlučiti što misli. To nije vodstvo. To je političko osluškivanje prometa. Građani imaju pravo znati što SDP misli o pitanjima države, vojske, vanjske politike, institucija i odnosa predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Oporba ne postoji da bi stajala sa strane i čekala tko će prvi pogriješiti. Oporba postoji da ponudi smjer.
Najveći problem nije kada se političari ne slažu, nego kada građani više ne mogu prepoznati što najveća oporbena stranka uopće zastupa.
NACIONAL: Jesu li politika SDP-a i Siniše Hajdaša Dončića taoci Zorana Milanovića? Jesu li u pravu oni koji tvrde da dok su lijeve stranke taoci Zorana Milanovića, neće biti progresivne Hrvatske?
Ne bih koristio riječ taoci, ali mislim da je hrvatska ljevica predugo dopuštala da se njezin identitet definira kroz odnos prema Zoranu Milanoviću. Zoran Milanović je predsjednik Republike i političar s velikim utjecajem. To je činjenica. Ali nijedna ozbiljna stranka ne može živjeti od toga je li za Milanovića, protiv Milanovića, blizu Milanovića ili daleko od Milanovića.
Isto vrijedi i za Plenkovića, HDZ ili bilo kojeg pojedinca. Politika koja se gradi oko odnosa prema jednom čovjeku nema vlastiti temelj. Građane ne zanima tko je kome bliži. Zanima ih što nudite, kako ćete urediti državu, kako ćete zaustaviti korupciju i vratiti povjerenje u institucije te zaštititi javni prostor i javni novac.
Hrvatskoj ne trebaju politički sateliti, kukavice i klimavci. Trebaju joj ljudi s kičmom, jasne ideje i politika koja se ne skriva iza tuđe popularnosti.
NACIONAL: Kako komentirate anketu prema kojoj bi eventualna lista Zorana Milanovića mogla osvojiti velik broj mandata i mogući savez Milanovića, SDP-a i Možemo? Je li realno da Siniša Hajdaš Dončić postane predsjednik Vlade?
Ankete su fotografija trenutka, a izbori su test povjerenja. To nije isto. Ne želim se baviti političkom kombinatorikom tko bi s kime mogao, tko bi kome bio premijer, tko bi kome držao ljestve. Hrvatska se predugo bavi političkim križaljkama, a premalo sadržajem. Oporba neće pobijediti HDZ samo zato što je protiv HDZ-a. To je premalo. Mora dokazati da zna bolje, poštenije i učinkovitije upravljati državom. Građani više ne žele glasati samo protiv nekoga. Žele glasati za nešto. Za bolju državu, red u institucijama, za javni novac koji se ne dijeli po stranačkoj iskaznici, za politiku koja ne tretira državu kao plijen.
Tko to uvjerljivo ponudi, imat će šansu. Tko misli da će pobijediti samo zato što je drugima dosta HDZ-a, taj ništa nije razumio.
NACIONAL: Kako gledate na najave SDP-a i Možemo! da će sigurno pobijediti HDZ na sljedećim izborima?
U politici ne postoje unaprijed upisane pobjede. Tko najavljuje sigurnu pobjedu, obično nije dovoljno ozbiljno shvatio građane. HDZ će jednoga dana izgubiti vlast. Nije pitanje hoće li, nego kada. Ali važnije je pitanje tko će tada biti spreman preuzeti odgovornost. Jer nije dovoljno maknuti HDZ ako će se nakon toga nastaviti isti obrasci, samo s drugim imenima. Građani ne žele zamjenu dekoracije. Žele promjenu modela. Žele državu u kojoj zakon vrijedi jednako za sve, gradove u kojima prostor nije roba za političko-trgovačke aranžmane i institucije koje ne služe vladajućima nego građanima.
Pobijedit će onaj tko vrati vjeru da politika može biti pošten posao. To se ne dokazuje sloganima, nego djelima.
NACIONAL: U čemu je bit kaznene prijave u slučaju hotela Hyatt Regency Zadar i Ulice 9. svibnja 1945., čiji ste sadržaj objavili? Kako je, po vašem mišljenju, došlo do pogodovanja investitoru?
Najprije želim jasno reći da nisam protiv investicija. Zadar treba razvoj, radna mjesta, hotele i ulaganja. Ali nisam za to da se pod krinkom razvoja javni interes pretvara u hotelski hodnik. Bit ovog slučaja vrlo je jednostavna. Ulica 9. svibnja 1945. bila je javni prostor, to jest, cesta upisana u Informacijskom sustavu prostornog uređenja kojom su se građani godinama slobodno koristili. Svoje ime ta je ulica dobila 2010. godine odlukom Gradskog vijeća Zadra. Umjesto da, sukladno Zakonu o cestama, cestu upiše kao svoje vlasništvo, Grad Zadar izbrisao ju je iz evidencije. Potom je Grad Zadar od privatnog investitora koji je izgradio hotel Hyatt, turske Dogus Grupe, kupio dio njihova zemljišta za više od 175.000 eura bez PDV-a, da bi istovremeno javnim novcem financirao i infrastrukturu za novu „prometnicu“ koja nikamo ne vodi osim do hotela Hyatt. Ukupan trošak za građane Zadra, a u korist privatne investicije, premašio je 400.000 eura. Danas se na prostoru nekadašnje nerazvrstane ceste Ulice 9. svibnja 1945. godine, nalazi hotel Hyatt, a kupljena čestica zemlje 3509/12 nova je „cesta“ koja služi kao pristupni put prema hotelu i budućim stambenim zgradama istog investitora koje će se graditi iznad hotela. Anonimna kaznena prijava do koje sam došao i kao nezavisni vijećnik je objavio, podnesena protiv nekoliko aktera ovog slučaja, prije svega Grada Zadra i tvrtke Zadar Residences d.o.o., društva koje je investitor i vlasnik hotela Hyatt Regency Zadar, u sastavu tvrtke Dogus Croatia, dijela velike turske turističke investicijske grupe, danas upozorava na pitanje kako je moguće da je Grad Zadar platio taj iznos kako bi pogodovao jedino i isključivo stranim investitorima, odnosno, napravio „privatnu prometnicu“ za Hyatt i budući stambeni blok koji će graditi Zadar Residences. Javno pitam: kako je moguće da je javna ulica završila u funkciji privatne investicije i zašto su građani za to platili račun?
Ako privatnom hotelu treba pristup, onda građani Zadra imaju pravo pitati zašto taj pristup nisu platili investitori. Ako se gradi javna cesta, onda ona mora služiti javnosti. Ako ta cesta u praksi vodi prema privatnom projektu i služi njegovoj vrijednosti, onda to više nije samo prometno pitanje. To je pitanje pogodovanja. Pogodovanje ne mora uvijek izgledati kao kuverta ispod stola. Ponekad je puno sofisticiranije. Donesete nekoliko odluka, kupite zemljište, uložite javni novac, promijenite funkciju prostora i na kraju privatni projekt dobije ono što mu treba, a građani dobiju račun.
‘Kao nezavisni vijećnik imam ono što mi je u politici najvažnije – slobodu govoriti ono što mislim i da ne moram pitati nikoga za dopuštenje kada branim javni interes. Neću biti dio politike koja šuti’
NACIONAL: Imate i kupoprodajni ugovor, koji ekskluzivno stavljate na raspolaganje Nacionalu. Što se navodi u tom ugovoru?
Ugovor sam odlučio objaviti jer ne želim da mi građani vjeruju na riječ. Neka sami vide dokument i sami zaključe. Ugovor nisam dobio od Grada iako sam ga kao gradski vijećnik službeno zatražio. Iz Kupoprodajnog ugovora vidljivo je da je Grad Zadar, koji je zastupao tadašnji gradonačelnik Branko Dukić, kao kupac, 24. studenoga 2024. godine doista od tvrtke Zadar Residences, koju su zastupali direktori Cem Ecevit i Burak Baykan, kupio nekretnine u obuhvatu buduće nove javne prometnice i za predmetne čestice doista platio značajan iznos javnog novca. Kad se tome dodaju i gradska ulaganja u tu prometnicu, dolazimo do ozbiljnog troška za građane. Ključno je pitanje: što su građani dobili za tih 400.000 eura uloženog gradskog novca? Ako su dobili javnu cestu koja im služi, neka Grad to objasni, jer postojeće stanje govori drugačije. Ako su dobili pristupni put hotelu i budućim objektima istog investitora, onda je jasno zašto govorim o štetnom ugovoru i štetnom modelu. No neka se time bave državne institucije. Za mene javni novac nije bankomat za privatne projekte. Gradska uprava nije tu da investitorima rješava ono što bi oni sami trebali riješiti niti da radi na štetu građana. Zanimaju me ugovori, odluke, procjene, pravna osnova i odgovor na jedno pitanje – zašto je Grad napravio to što je, prema mom mišljenju, mogao i trebao riješiti drugačije, zakonitije i povoljnije za građane? I za što bi netko morao odgovarati!
NACIONAL: Zašto tvrdite da se radi o privatnoj investiciji Grada Zadra? Tko je odgovoran?
Ne tvrdim da je Grad Zadar gradio hotel. Tvrdim da je Grad donosio štetne odluke i trošio javni novac tako da je izravno pomogao privatnom projektu. To je pogodovanje i zlouporaba položaja i ovlasti na štetu svih. Ako privatni investitor dobije hotel, buduće stanove, bolju prometnu dostupnost i veću vrijednost projekta, a građani dobiju račun, onda se to zove privatna korist i javni trošak. Odgovorni su oni koji su takve odluke pripremali, predlagali, potpisivali i izglasavali. Prije svega gradska vlast. Hoće li tu postojati kaznena ili druga pravna odgovornost, to trebaju utvrditi nadležne institucije. Ali politička odgovornost već postoji. Zadar nije nečija privatna firma. Nije ni HDZ-ova, ni investitorska, ni bilo čija. Zadar pripada građanima.
NACIONAL: Što odgovarate gradonačelniku Šimi Erliću, koji je vaše tvrdnje nazvao neutemeljenim i politički motiviranim?
To je očekivano. Kada vlast nema odgovor na dokumente, onda počne govoriti o motivima onoga tko postavlja pitanja. Ali građane ne zanimaju moji motivi. Građane zanima kamo je otišao njihov novac. Ako moje tvrdnje nisu utemeljene, rješenje je jednostavno. Neka Grad Zadar objavi sve dokumente i pokaže javnosti da je sve bilo zakonito, opravdano i u interesu građana. Nadzor nad izvršnom vlasti nije politički napad. To je moj posao kao gradskog vijećnika. Problem nije što ja postavljam pitanja. Problem je ako vlast na ta pitanja ne može odgovoriti.
NACIONAL: Kako ćete djelovati dalje kao nezavisni vijećnik?
Upravo ovako. Objava ovog ugovora nije kraj, nego početak. Nastavit ću tražiti dokumente, otvarati teme, postavljati pitanja i inzistirati na odgovornosti. Kao nezavisni vijećnik imam ono što mi je u politici najvažnije – slobodu govoriti ono što mislim i da ne moram pitati nikoga za dopuštenje kada branim javni interes. Neću se baviti politikom koja šuti da se ne bi nekome zamjerila. Neću biti dio politike koja se pravi da ne vidi ono što svi vide. I neću pristati na to da Zadar vode i odluke donose za iste ljude, istim metodama, uvijek na račun građana.
