Table of Contents
Na poziv uznemirenih građana Gospića prije nekoliko dana posjetili smo prostor nekadašnjeg PPK Velebit u Bilajskoj ulici, jednu od ključnih lokacija najveće ekološke afere koja je posljednjih godina pogodila Liku.
Prizor je teško opisati kao bilo što drugo osim kao ekološki horor. U dvorištu nekadašnjeg silosa nalazi se oko tri tisuće tona mljevenog otpada, dijelom crne boje, koji prema svemu što je dosad poznato ondje ne bi smio biti.
Ali ono što se vidi na površini samo je dio problema.
Iza silosa nalazi se područje na kojem je, prema dosad iznesenim podacima, zakopano više od 33 tisuće tona otpada, na dubinama koje se navode između pet i osam metara.
To nisu vreća, dvije prikolice ili deset kamiona koje bi netko eventualno mogao previdjeti. Govorimo o desecima tisuća tona materijala.
Ako se samo 33 tisuće tona preračuna na kamionske ture od približno 25 tona, dolazimo do reda veličine od više od 1300 punih kamiona.
Tisuću i tristo. Kamion za kamionom. Dan za danom. Mjesec za mjesecom.
I upravo tu počinje priča koju gradonačelnik Gospića Darko Milinović zasad očito ne želi objasniti.
GRAD GOSPIĆ BIO JE VODITELJ OBRADE VIDEONADZORA
Milinović se mjesecima u javnosti pokušava pozicionirati kao čovjek koji s nastankom problema nije imao veze i koji sada od države zahtijeva sanaciju.
No naš obilazak prostora bivšeg PPK Velebit otvorio je pitanje koje više nije moguće zaobići.
Na glavnoj zgradi, pomoćnim objektima i drugim dijelovima kompleksa postavljene su oznake videonadzora. A na njima ne piše ime nekakve privatne zaštitarske tvrtke. Ne piše TIPOS RESURS. Ne piše Šincek.
Piše:
Voditelj obrade: GRAD GOSPIĆ Budačka 55, 53000 Gospić
Naveden je i službeni kontakt Grada Gospića.
A svrha videonadzora? Doslovno: „Zaštita života i zdravlja ljudi, okoliša i imovine te pravodobno uočavanje opasnosti od požara i drugih događaja na lokaciji.“
Teško je pronaći brutalniju ironiju od te rečenice.
Sustav koji je, prema službenoj oznaci, postojao upravo radi zaštite ljudi i okoliša te pravodobnog uočavanja opasnosti, nalazio se na prostoru na koji su istodobno pristizale goleme količine otpada. Oznaka na objektu nije dekoracija.
Kada se Grad Gospić označava kao voditelj obrade, Grad preuzima odgovornost za obradu osobnih podataka putem tog videonadzora. Zato javnost ima pravo dobiti vrlo jednostavne odgovore.
Što su te kamere snimale? Jesu li pokrivale ulaz i izlaz iz kompleksa?
Jesu li zabilježile kamione koji su dovozili otpad?
Tko je u Gradu Gospiću imao pristup snimkama?
Koliko dugo su se snimke čuvale? Na kojem su se uređaju ili serveru pohranjivale?
Postoje li još uvijek arhive ili sigurnosne kopije?
Jesu li snimke predane policiji, DORH-u ili istražiteljima?
I najvažnije, ako je kroz prostor bivšeg PPK Velebit prošlo više od tisuću kamionskih tura otpada – kako baš nitko u sustavu Grada Gospića nije vidio ništa?
MILINOVIĆU SMO POSTAVILI PITANJA. NAJVAŽNIJE JE OSTALO BEZ ODGOVORA
Kako bismo gradonačelniku Darku Milinoviću dali priliku da objasni okolnosti, kontaktirali smo ga. Njegov prvi odgovor bio je kratak:
„Ne dajem izjave do subote oko otpada.“
Naglasili smo mu da je riječ o temi od iznimnog javnog interesa i pitali ga zbog čega otpad koji se nalazi na otvorenom prostoru nije barem fizički prekriven odgovarajućom zaštitom kako bi se umanjio rizik od daljnjeg raznošenja materijala i čestica.
Milinović nam je odgovorio: „Pitati Vladu, odnosno ministarstvo koje je nadležno.“ Dakle – Vlada. Ministarstvo. Netko drugi.
A onda smo Milinoviću postavili pitanje o kamerama. O onim kamerama uz koje stoji oznaka da je Grad Gospić voditelj obrade. Tu je komunikacija završila. Odgovor nismo dobili.
ALI GRAD JE JOŠ 2023. IMAO INFORMACIJU O OTPADU
Problem za cijelu priču o tome kako „nitko ništa nije znao“ dodatno predstavlja činjenica koja je u međuvremenu već izašla u javnost. Darko Milinović osobno je u kolovozu ove godine potvrdio postojanje dokumenta iz kojeg proizlazi da je 10. listopada 2023. godine Gradu Gospiću poslana informacija da se na toj lokaciji zbrinjavaju deseci tisuća tona otpada.
Milinović je tada rekao da Grad kao institucija jest imao tu informaciju. To dramatično mijenja perspektivu cijelog slučaja.
Dakle, više ne govorimo samo o pitanju:
„Jesu li kamere nešto snimile?“
Sada govorimo o kombinaciji dviju činjenica koje zahtijevaju ozbiljno objašnjenje:
Grad je, prema oznakama na lokaciji, bio voditelj obrade videonadzora.
A institucija Grada imala je još 2023. godine upozorenje o desecima tisuća tona otpada.
Pa tko je onda i što poduzeo?
DOZVOLA JE IZDANA 2022. – I TO ZA NEOPASNI OTPAD
Ni odgovornost Ličko-senjske županije u ovoj priči ne može nestati prebacivanjem odgovornosti s jednog tijela na drugo. Javno dostupna dokumentacija pokazuje da je Ličko-senjska županija 2022. godine društvu TIPOS RESURS d.o.o. izdala dozvolu za gospodarenje otpadom na lokaciji Bilajska 50, odnosno prostoru bivšeg PPK Velebit.
Važan detalj glasi: dozvola se odnosila na NEOPASNI OTPAD.
Još zanimljivije, dokumentacija koja je naknadno izašla u javnost pokazuje da je Državni inspektorat na čijem čelu je bio korumoirani Andrija Mikulić 2024. predložio ukidanje dozvole zbog toga što se nadzirana pravna osoba, prema obrazloženju naknadnog rješenja, nije pridržavala uvjeta dozvole, elaborata i zakonskih odredbi. Ličko-senjska županija potom je dozvolu ukinula.
Zato se danas više ne može raspravljati samo o tome tko će platiti sanaciju.
Mora se utvrditi tko je što znao, kada je znao i što je nakon toga napravio – ili nije napravio.
A GDJE SU DANAS KAMERE?
Pri obilasku lokacije uočili smo još nešto. Dio kamera danas je, prema stanju koje smo zatekli, isključen. Na pojedinim mjestima na kojima su se nalazile kamere više ih nema. I zbog toga otvaramo novu seriju pitanja:
Kada su kamere isključene? Tko je naredio njihovo isključivanje? Kada su pojedine kamere (i koje točno?) uklonjene? Tko ih je uklonio i zašto? Gdje je video sadržaj kamera danas? Je li policija izuzela DVR/NVR uređaje, diskove, servere ili druge nosače podataka?
Jer ako postoji jedan slučaj u kojem videonadzor može predstavljati izuzetno važan dokazni trag, onda je to slučaj u kojem su tijekom duljeg vremenskog razdoblja na istu lokaciju morale dolaziti stotine i stotine teških kamiona.
A kamion nije igla.
Preko rrideset tisuća tona otpada nije nešto što se unese u džepovima. A više od tisuću kamionskih dolazaka nije događaj koji traje pet minuta.
O KAMERAMA TREBA PITATI I KARLA STARČEVIĆA
I bilo bi nepošteno sva pitanja usmjeriti isključivo prema Darku Milinoviću.
Velik dio razdoblja tijekom kojeg se cijela priča odvijala gradonačelnik Gospića bio je Karlo Starčević. Starčević je dužnost preuzeo nakon primopredaje 12. lipnja 2017., a Vlada ga je razriješila 28. ožujka 2024. zbog nedonošenja proračuna. Primopredaja ovlasti Vladinu povjereniku provedena je 8. travnja 2024.
Zato potpuno ista pitanja treba postaviti i njemu.
Je li za vrijeme njegova mandata sustav videonadzora na PPK Velebit bio pod upravljanjem Grada Gospića? Tko je imao pristup? Što se snimalo? Koliko dugo su se snimke čuvale? Je li ikada dobio informaciju da se na lokaciju dovoze neuobičajeno velike količine otpada?
A posebno mora odgovoriti na pitanje upozorenja iz listopada 2023. koje je, prema dokumentu čije je postojanje kasnije potvrdio i Milinović, bilo poslano Gradu Gospiću.
Starčević je ranije osporavao da je takav mail zaprimljen. Sada je vrijeme da se utvrdi gdje je taj mail završio, tko ga je pročitao i što je po njemu učinjeno.
OVO VIŠE NIJE PRIČA O TOME TKO „NIJE ZNAO“
Gospić danas ne treba političko prepucavanje u kojem će Grad pokazivati prstom prema Županiji, Županija prema Ministarstvu, Ministarstvo prema inspekciji, a svi zajedno prema građanima. Građani Gospića trebaju odgovor na puno jednostavnije pitanje: Kako su deseci tisuća tona otpada završili gotovo pred očima institucija, a da danas gotovo svi tvrde da nisu znali što se događa? Ličko-senjska županija izdavala je dozvole.
Grad Gospić dobio je upozorenje. Na objektima stoje oznake prema kojima je upravo Grad Gospić voditelj obrade videonadzora. Kamioni su morali dolaziti. Otpad je morao biti istovaren. Netko je morao otvarati vrata. Netko je morao vidjeti strojeve. Netko je morao vidjeti kamione. Netko je morao vidjeti da količina otpada raste.
Zato priča da baš nitko ništa nije znao svakim novim dokumentom postaje sve teže održiva.
ŠUTNJA O KAMERAMA POSTAJE VIJEST SAMA ZA SEBE
Ako snimke s kamera više ne postoje, a evidentno je da i pojedime kamere više ne postoje – javnost mora znati zašto ne postoje, tko je i kada uklonio kamere, kada su izbrisane snimke i skladu s pravilima čuvanja i tko je upravljao sustavom.
A ako su uređaji uklonjeni – mora se znati kada, po čijem nalogu i gdje se danas nalaze. To nisu politička pitanja. To su pitanja javnog interesa. I pitanja mogućih dokaza.
Na njih odgovor duguju i sadašnji gradonačelnik Darko Milinović i njegov prethodnik Karlo Starčević.
A odgovore duguje i Ličko-senjska županija i notorni župan Ernest Pery. Naime, Ličko - senjska županija je institucija koja je 2022. godine omogućila gospodarenje neopasnim otpadom na toj lokaciji.
Politička odgovornost pritom također ima svoju adresu. Ličko-senjska županija od svog osnutka najveći dio političke povijesti prolazi pod snažnom dominacijom HDZ-a i ljudi koji su iz HDZ-a politički potekli. Darko Milinović sam je 2017. za župana izabran kao kandidat koalicije predvođene HDZ-om, dok danas Županiju ponovno vodi HDZ-ov Ernest Petry.
Zbog svega toga više nije dovoljno građanima govoriti: „Nismo znali.“
Jer nakon tridesetaka tisuća tona opasnog otpada, više od tisuću mogućih kamionskih tura, službenog upozorenja Gradu i kamera za koje je sam Grad naveden kao voditelj obrade, pitanje više nije samo tko je znao.
Live video iz Gospića od prije nekoliko dana možete pogledati ovdje: https://www.facebook.com/share/v/1Hj3tQD921/
