Table of Contents
Zadarski gradonačelnik Šime Erlić okupio je danas u Maloj vijećnici Grada Zadra podobne medije kako bi, očekivano, servirao bajku o boljoj budućnosti Zadra. Proračun za 2026. godinu je, kako kaže, "rekordan, nikad veći" i iznosit će 194,5 milijuna eura, što je porast od 22,7 posto u odnosu na 2025. godinu. U središtu njegova "rekordnog proračuna" našlo se ono što HDZ-ovcima uvijek biva prioritet - vlastiti džepovi.
40 posto sebi, siću umirovljenicima
Erlićeva plaća povećava se za 40 posto, kao i plaća zamjenika Ante Ćurkovića, dok će zaposlenici gradske uprave dobiti 23 posto povećanja. Sve to gradonačelnik ponosno naziva "usklađivanjem" i "profesionalizacijom", prešućujući neugodnu činjenicu da je tek prije tri mjeseca preuzeo dužnost.
Ironija je zaista nenadmašna: gradonačelnik pravda povećanje plaća tvrdnjom da su gradonačelničke plaće u Zadru trenutno među najnižima u Hrvatskoj. Dok istovremeno priča o solidarnosti i brizi za građane koji su u riziku od siromaštva. Ta ista solidarnost koju toliko naglašava očito ima selektivnu prirodu - vrijedi za "profesionalizaciju" vlastite uprave, ali ne i za najugroženije građane.
Dok sebi i zamjeniku povećava plaću za gotovo polovicu, umirovljenicima je, po prijedlogu vijećnika Žuvele i Biloglava, ispregovarao 2 milijuna eura naknade - što doista zvuči impresivno dok se ne podijeli na sve umirovljenike kojima se obećavaju mizerne naknade od 30 do 60 eura. To je sve što HDZ i gradonačelnik Erlić smatraju primjerenom brigom o najugroženijoj skupini građana.
"Zeleni plan" - zeleno samo na papiru
Erlićev hvaljeni Zeleni plan pokazuje se kao još jedna u nizu HDZ-ovskih laži. Obećao je 10.000 stabala tijekom svog mandata. Do kraja godine posađeno je 437 stabala i 77 grmova, biti će ih ukupno 500, a sljedeće godine još 1.000 - što ukupno iznosi tek 15 posto od najavljene brojke za prvu godinu mandata. Jednostavna matematika koju ni najblistaviji HDZ-ov spin ne može prikriti.
Pritom, građani već mjesecima razgovaraju o "čudnoj" praksi sađenja stabala - tamo gdje nisu potrebna, dok se na drugim lokacijama, pogodnim za investitore bliskim HDZ-u, bezobzirno pila što god stoji na putu profita.
Erlić ponosno najavljuje uređenje parkova u Ulici Kažimira Zankija i na Crvenim kućama, kao i nove javne parkove Plovanija i Novi Bokanjac. Razgovara i sa Sveučilištem u Zadru o ozelenjivanju Novog kampusa. Sve to zvuči divno - dok se ne pogleda zbiljska situacija.
Priuštivo stanovanje - za koga?
Kada govori o "priuštivom stanovanju" i izdvajanju od 4 milijuna eura kroz EU fondove, gradonačelnik zaboravlja reći najvažnije - za koga? Iskustvo nas uči da će se takvi stanovi naći u rukama novih vojnika HDZ-a i podobnih simpatizera, dok obični građani mogu i dalje samo sanjati o krovu nad glavom.
Ali pričekati će to i zakonodavni okvir resornog ministarstva - što znači da ni ove godine od toga najvjerojatnije neće biti ništa, osim lijepih najava na konferencijama za medije.
Električni autobusi za kaotični prijevoz
Najavljuje se nabava 13 električnih autobusa, što je zaista pohvalno - da trenutne linije nisu potpuno neusklađene i katastrofalne već desetljećima. Umjesto da prvo riješe problematiku linija i smanje cijenu karata kako bi građani zaista koristili javni prijevoz, Erlić prezentira skupe električne autobuse kao rješenje.
Kao da će novi autobusi magično stvoriti smislenu prometnu mrežu. Biciklističke staze od Poluotoka do Puntamike i natrag zvuče sjajno - ali koliko će vremena proći dok se to realizira, ostaje misterij.
Ceste koje sramote grad
Dok gradonačelnik najavljuje "novosti u prometnoj regulaciji Krešimirovom i Trpimirovom obalom, Putom Dikla, Ulicom dr. Franje Tuđmana i Gundulićevom", građani se pitaju je li ikada zapravo prošao tim ulicama. Dodajte tu i Ivana Meštrovića, Put Petrića, Trpimirovu obalu od Sfinge nadalje, Krešimirovu obalu.
Cijeli zapadni, takozvani "turistički dio grada" podsjeća na poligon razornosti, s cestama punim rupa i ulegnutih šahtova.
Transparentnost nakon namještenih natječaja?
Najsramotnija je možda upornost s kojom Erlić govori o "transparentnom zapošljavanju" i "profesionalizaciji". Tvrdi kako je kontaktirao druge gradonačelnike i kako su svi dizali plaće, pa stoga i on mora. Klasična HDZ-ovska logika: ako drugi kradu, zašto ne bismo i mi?
To dolazi iz usta čovjeka čija je stranka godinama poznata po namještenim natječajima i podobničkom zapošljavanju. Ali očito su sada, odjednom, svi postali privrženi najvišim standardima transparentnosti - baš u trenutku kada je potrebno opravdati 40-postotno povećanje vlastitih plaća.
Milijuni za vrtiće, škole i sport - ili samo bajke za medije?
Erlić najavljuje ulaganja u sedam vrtića vrijedna 17,8 milijuna eura i ulaganja u škole Crvene kuće, Bili Brig, Plovanija i Arbanasi, za što će se izdvojiti 32,2 milijuna eura. Zvuči impresivno, zar ne?
Ali ovo su isti ti projekti koji se godinama najavljuju i prebacuju s proračuna na proračun, dok djeca čekaju u redovima za vrtiće, a škole propadaju. Koliko će od ovih najava zaista biti realizirano, pokazat će vrijeme - a iskustvo nas uči da budemo skeptični.
Sportska infrastruktura također je na udaru velikih obećanja - otvoreni olimpijski bazen "samo što nije krenuo", gradit će se Bagatovo igralište, ulagati u stadion Stanovi, obnavljati dvorane Mocire i Jazine, te deset kvartovskih igrališta.
Posebno je zanimljiva formulacija da olimpijski bazen "samo što nije krenuo" - držimo fige da će ova "samo što nije" konstrukcija biti realizirana prije nego što Erlić "samo što nije" otišao s funkcije.
Makroekonomija kao izgovor za podizanje plaća
Erlić ističe povoljnu makroekonomsku situaciju, porast zaposlenosti s 42.000 zaposlenih (porast od 5,9 posto), rekordnu turističku sezonu s 1 posto više dolazaka i noćenja. Sve to koristi kao opravdanje za podizanje plaća.
Ali zaboravlja spomenuti onaj drugi dio priče - masovno siromaštvo, probleme s kojim se građani svakodnevno suočavaju, propadajuću infrastrukturu. Makroekonomski pokazatelji su dobri? Prekrasno - ali zašto se ti dobri rezultati odražavaju samo na plaće HDZ-ovaca, a ne na živote običnih građana?
Pauk-služba i parkiranje - rješenja koja izostaju
Najavljuje se izmještanje pauk-službe s Ravnica, s ciljem da se one urede kao Park'n'Ride sustav. Razgovara se i o parkiralištu oko prostora kod Pastoralnog centra na Voštarnici. Sve to zvuči dobro - na papiru.
Ali koliko će vremena proći dok se to realizira? I hoće li uopće? Ili će to biti još jedna u nizu najava koje se ponavljaju iz godine u godinu, dok građani i dalje trpe kaos u prometu i nemogućnost pronalaženja parkinga?
Konačni račun za građane
Konačni račun za građane ostaje isti: HDZ-ovci se brinu za vlastite džepove, dok siromašnima daju pusta obećanja i sitne naknade koje se gube u statistikama. Transparentnost koju Erlić propovijeda vrijedi očito samo kada je riječ o povećanju plaća partijskih kadrova, dok sve ostalo ostaje u maglovitom području obećanja i nedovršenih projekata.
Erlić može uzvikivati o rekordnom proračunu koliko god želi - činjenica je da građani Zadra nisu osjetili nikakvo poboljšanje. Ceste su razrušene, javni prijevoz je kaos, stabla se sade tamo gdje nisu potrebna, a umirovljenici dobivaju 30 do 60 eura dok se gradonačelničke plaće dižu za 40 posto.
To nije "profesionalizacija" - to je klasična HDZ-ovska bahatost i briga isključivo o vlastitim interesima. A građani? Oni mogu pričekati. Kako su i navikli.
FOTO: GRAD ZADAR
