Table of Contents
Šime Erlić, gradonačelnik Zadra, majstor je jedne posebne vrste političkog teatra. Kada je vrijeme za fotografije i medijske istupe, tu je s lopatom u ruci, spreman posaditi stablo ili dva, naravno uz prikladno medijsko praćenje uglavnom onih medija koji se financiraju javnim novcem svih građana Zadra. Osmijeh za kamere, izjava o ekološkoj osviještenosti, nekoliko uljudnih riječi o važnosti zelenila - i gotovo, imidž je sačuvan. Ali što se događa kada kamere odu?
Događa se ono što zadarski građani već dugo znaju, a što sada postaje sve glasnije - sistematsko uništavanje gradskog zelenila.
Nasad: Gradska tvrtka koja pila zdrava stabla dok gradonačelnik sadi
Tvrtka Nasad, u potpunom vlasništvu Grada Zadra, postala je sinonim za brutalnu sječu zdravih stabala koja nekome, eto, smetaju. Pod okriljem noći ili usred bijela dana, nebitno, bez ikakve realne potrebe, pilaju se i uklanjaju hrpe stabala koja su desetljećima davala toplinu, svježinu, hlad, kisik, ali i karakter Zadru. Praksa je toliko raširena da više ne izaziva čuđenje - samo tužnu rezignaciju građana koji gledaju kako njihov grad postaje sve betoniraniji i životno osiromašeniji prostor.
Izvori ZADAR Newsa iz same tvrtke Nasad otkrivaju uznemirujuću činjenicu: ovu praksu s direktorom Nasada Josipom Krnčevićem prešutno odobrava sam gradonačelnik Erlić. Isti onaj Erlić koji u javnosti ne propušta priliku da se predstavi kao "zeleni" i "ekološki osviješteni" gradonačelnik. Ironija je toliko grubo očita da postaje uvredljiva za inteligenciju građana.
Svjedočanstvo s terena: Zdrave crnike završile pod motornom pilom
Čitateljica ZADAR Newsa iznijela je šokantno svjedočanstvo koje savršeno ilustrira apsurdnost situacije: "Ekipa iz Nasada ruši stabla starih crnika pod izgovorom da su smetala stanarima i sakrivala im pogled na more. A navodno su se neka od njih i razbolila! U šoku sam jer su sva stabla zdrava i puna plodova/žireva/što nekom očito smeta pod devizom više betona a manje zelenila. Što reći na ovaj vandalizam i sramotu."
Uz svoju izjavu priložila je i fotografiju koja nedvosmisleno potvrđuje njezine riječi - zdrava stabla posječena su bez ikakvog opravdanog razloga. Pogled na more je, očito, postao vrijedniji od života stabala koja su tu bila desetljećima prije nego što je netko odlučio da mu "smetaju".
Zadar: Grad koji tone u smeću dok gradonačelnik pozira sa sadnicom
Dok Erlić uživa u svojoj "zelenoj" i isključivo osobnoj promociji na račun poreznih obveznika i medija koji se također plaćaju javnim novcem, Zadar se suočava s rekordnom količinom divljih deponija. Svaki kutak grada svjedoči zapuštanju - odbačeni namještaj, građevinski otpad, smeće koje se gomila mjesecima bez sanacije. Grad koji bi trebao biti biser Jadrana pretvara se u zapuštenu rupu koja nikoga iz vladajućih struktura očito ne zanima.
Ali kada treba saditi stablo - naravno, jedino i isključivo uz prisutnost medija koji za to primaju gradski novac - Erlić je tu, u prvom redu, spreman pokazati koliko mu je "stalo do okoliša".
Karakter iza fasade: O čemu zapravo govori Erlićeva ekološka šizofrenija
Ova groteskna praksa - sadnja za kamere, masovna sječa kada kamera nema - otkriva više o karakteru čovjeka koji vodi grad nego bilo koja njegova javna izjava. Govori o gradonačelniku kojem je važniji izgled nego suština, forma nego sadržaj, PR nego stvarna briga za grad i njegove građane.
Govori o političaru koji građane smatra dovoljno naivnima da ne primijete kontradikciju između njegovih riječi i djela njegove gradske tvrtke. Govori o upravljanju gradom koje se svodi na medijsku sliku, dok stvarnost postaje sve gora.
Baš Erlića boli briga za zelenilo i stabla - zanima ga isključivo vlastita promocija
Svako stablo koje Šime Erlić posadi uz nazočnost kamera jest dokaz njegovog PR-a i osobne promocije, a ne želje za zelenijim Zadrom. Svako stablo koje Nasadi otpilaju pod njegovim prešutnim odobrenjem jest spomenik njegovog stvarnog odnosa prema gradu kojim upravlja.
Zadar zaslužuje bolje. Građani zaslužuju gradonačelnika kojem je zelenilo važno ne samo kada je to politički isplativo, već svaki dan. Ne samo pred kamerama, već posebno onda kada ih nema.
Ali dok god Erlić može pozirati sa sadnicom u jednoj ruci i mahati motornom pilom u drugoj - a da mu to nitko ne prigovori - Zadar će ostati grad u kojem je ekologija samo marketinška parola, a betonizacija i propadanje stvarna politika.
