Table of Contents
Umjesto otvorene komunikacije i demokratske rasprave, Gradska organizacija SDP-a Zadar svojim članovima poručuje da prije javnih istupa i izjava medijima moraju obaviti konzultacije s predsjednikom Gradske organizacije.
Interni dopis članovima potpisala je tajnica Marina Milivojević Pinto, a ne novoizabrani predsjednik Erol Gaši, što dodatno otvara pitanje njegove političke odgovornosti i spremnosti da osobno stane iza odluka koje se donose u stranci.
Gradska organizacija SDP-a Zadar, sudeći prema internom e-mailu upućenom članstvu, odlučila je uvesti strožu kontrolu javnih istupa svojih članova.
Gaši nema hrabrosti stati iza dopisa
U dopisu koji je članovima poslala tajnica Gradske organizacije SDP-a Zadar Marina Milivojević Pinto navodi se kako se na sjednicama Predsjedništva i Gradskog odbora SDP-a Grada Zadra, održanima 7. svibnja 2026. godine, raspravljalo o točki dnevnog reda pod nazivom “Suradnja s medijima”.
Nakon rasprave, prema navodima iz dopisa, donesena je odluka da istaknute članice i članovi SDP-a Zadar prije javnih istupa i davanja izjava medijima moraju obaviti konzultacije s predsjednikom Gradske organizacije.
Drugim riječima, članovi stranke prije nego što nešto javno kažu, komentiraju ili upozore na određene nepravilnosti, najprije bi trebali proći kroz svojevrsni stranački filter.
Interni dopis otkriva: SDP-ovci neargumentirano tračali nepućudne novinare i medije
U dopisu se takva odluka pokušava prikazati kao uobičajena praksa “koordinacije komunikacije”, no sadržaj poruke ostavlja sasvim drugačiji dojam. Naime, pod krinkom organizirane komunikacije zapravo se otvara prostor za potpunu kontrolu nad time što članovi SDP-a Zadar smiju, mogu ili trebaju iznositi u javnost.
Posebno je zanimljivo da ovaj interni dopis članovima nije potpisao novoizabrani predsjednik Gradske organizacije SDP-a Zadar Erol Gaši, nego tajnica Marina Milivojević Pinto. Time se dodatno nameće pitanje zašto Gaši, kao predsjednik organizacije, nije osobno stao iza odluke koja se izravno odnosi na političku komunikaciju, javne istupe i odnos stranke prema medijima.
Takav potez može se tumačiti i kao izbjegavanje osobne političke odgovornosti. Ako predsjednik Gradske organizacije stoji iza odluke, onda bi bilo očekivano da je upravo on potpiše i obrazloži članstvu.
Ovako se stječe dojam da Gaši želi kontrolu, ali bez izravnog preuzimanja odgovornosti za odluke koje se provode pod njegovim vodstvom.
Gašija godinama podržava sam vrh HDZ-a
Dodatnu političku težinu cijeloj priči daje činjenica da su istaknuti zadarski HDZ-ovci, među kojima i gradonačelnik Zadra Šime Erlić, uoči izbora za predsjednika zadarskog SDP-a javno podržavali Erola Gašija kao najboljeg kandidata.
Upravo zbog toga danas se otvara legitimno političko pitanje: pokušava li se ovakvom kontrolom javnih istupa zapravo ograničiti što članovi SDP-a smiju iznositi u javnost, i to na način koji bi odgovarao vladajućem HDZ-u?
Drugim riječima, ako je Gaši u unutarstranačkoj utrci imao simpatije i javnu podršku dijela zadarskog HDZ-a, postavlja se pitanje kontrolira li HDZ preko njega, izravno ili neizravno, što iz zadarskog SDP-a smije, a što ne smije izaći u javnost. Posebno kada se zna da su upravo oporbeni vijećnici i članovi stranaka često ti koji bi trebali javno ukazivati na nepravilnosti, pogodovanja, političke dogovore i klijentelističke obrasce vlasti.
U dopisu se također izravno problematizira izvještavanje “dijela medija”, uz tvrdnju da se izjave članova nerijetko pogrešno interpretiraju i izvlače iz konteksta. Time su, bez navođenja konkretnih primjera, napadnuti neimenovani novinari i očito nepoćudni mediji. Umjesto da se eventualne netočnosti demantiraju javno, argumentirano i transparentno, vodstvo zadarskog SDP-a odlučilo se za model unutarnje kontrole vlastitih članova.
HDZ preko Gašija želi kontrolirati što će izlaziti u javnost?
Takva praksa teško se može smatrati demokratskom. Osobito je problematična ako se odnosi na osobe koje su izabrane u predstavnička tijela, primjerice u Gradsko vijeće ili Županijsku skupštinu.
Izabrani vijećnici nisu samo članovi stranke. Oni su i javni predstavnici građana te imaju obvezu djelovati u javnom interesu.
Ako vijećnik mora prije svakog javnog komentara, ukazivanja na nepravilnosti ili davanja izjave medijima proći kroz stranačke “cenzorske škare”, onda se postavlja pitanje kome zapravo odgovara: građanima koji su ga izabrali ili predsjedniku gradske stranačke organizacije.
Gradski i Županijski vijećnici birani su od građana da se zalažu za teme od javnog interesa
Posebno je zanimljiv i politički kontekst samog Erola Gašija. Njegova vidljivost u javnosti i na društvenim mrežama zasad je vrlo skromna. Njegove objave na Facebooku najčešće bilježe tek desetak do dvadesetak lajkova, uz povremene iznimke kada brojka bude nešto veća. To ga u političkom smislu čini gotovo nevidljivim i široj javnosti slabo prepoznatljivim. Upravo zato pokušaj kontrole javnih istupa drugih članova SDP-a Zadar djeluje još nelogičnije: umjesto da se potiče veća prisutnost, rasprava i otvorenost, stranka očito ide prema zatvaranju i discipliniranju vlastitog članstva.
SDP se godinama predstavlja kao stranka demokratskih vrijednosti, slobode govora, transparentnosti i javnog interesa. Međutim, ovakav interni dopis zadarske organizacije ide u suprotnom smjeru. Njime se šalje poruka da javni istupi nisu poželjni ako nisu prethodno usklađeni s vrhom gradske organizacije.
U konačnici, ovakvo ponašanje vodstva SDP-a u Zadru nije veliko iznenađenje nakon izbora Erola Gašija za predsjednika Gradske organizacije. Umjesto otvaranja stranke prema javnosti, članstvu i medijima, prvi ozbiljniji potezi upućuju na zatvaranje redova, kontrolu komunikacije i pokušaj upravljanja time tko smije govoriti, kada smije govoriti i što smije iznositi u javnost.
Gaši je u medijima i na društvenim mrežama gotovo nevidljiv
A kada se svemu doda i činjenica da je Gaši prije izbora imao javne simpatije dijela zadarskog HDZ-a, onda ovakva odluka više ne izgleda samo kao unutarnja stranačka disciplina, nego kao politički problem koji zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu.
Jer oporba koja se boji vlastitih članova, neugodnih pitanja i neovisnih medija teško može uvjerljivo glumiti alternativu vlasti.
