Table of Contents
Dok država tone u kaos, a građani se pitaju hoće li preživjeti do kraja mjeseca, HDZ se sprema za svoj tradicionalni godišnji ritual samohvale u uzurpiranoj Providurovoj palači. Jer što bi bolje pristajalo stranci koja se raspada na dvadeset frakcija nego glamurozna palača u kojoj će se međusobno tapšati po ramenima i uvjeravati da su nikad jači?
Mala bara puna krokodila, kako ju mnogi zovu, sprema se za svoj veliki spektakl. A stigle su i nove snage - mlade, žedne, gladne za komadom kolača koji mora svima doći do usta. Treba to sve nekako namiriti.
Procedura kao švicarski sat
Po ustaljenoj proceduri, prvi će vjerojatno na pozornicu gradonačelnik Šime Erlić, ujedno i predsjednik GO HDZ-a. On će, kao i svake godine, papagajski nabrajati razvojne projekte, rast turističkog prometa i smanjenje nezaposlenosti. Pohvalit će po tko zna koji put kontinuiranu "par posto" izbornu pobjedu, kritizirati oporbene stranke zbog destruktivnih politika - ovaj put s posebnim osmijehom jer su kupili žetončiće koji će im držati leđa u Gradskom vijeću.
Naravno, neće zaboraviti upozoriti na opstrukcije "zločestih" nepodobnih novinara. Ništa novo, ništa revolucionarno za Šimu. Napamet naučena špranca s njegovog tableta. Vjerujemo da neće zaboraviti ni svoj Zeleni plan i stabla - samo se nadamo da umjesto s tabletom za govornicu neće doći s motikom. Motorka bi pak čak i za njega bila previše.
Bilaver i revolucija saniteta
Župan Josip Bilaver imat će pretpostavljamo čast podsjetiti na trnovit put stranke u Zadru te naglasiti povijesnu važnost programa nacionalne pomirbe. Možda će se pohvaliti i s par vozila sanitetskog prijevoza u Zadarskoj županiji - kako se pacijenti više ne bi morali bolesni i mokri voziti kao vreće krumpira u dotrajalim vozilima. Revolucionarno! Kao da je time riješio sve probleme u zdravstvu.
Pošto je to popularno na partijskim skupovima, Bilaver će moguće biti baš ta karika koja neće poštedjeti aktualnog hrvatskog predsjednika - Zorana Milanovića se mora prozvati. Ali zato će pohvaliti korumpiranu Vladu Andreja Plenkovića kao Mesiju novog doba, od stoljeća sedmog.
Možda će pokušati užicati i kojeg dužnosnika s nacionalne razine da pokuša osvjetlati blijedi obraz lokalne partije, no ako ne uspiju, u rukavu uvijek imaju saborske zastupnike Nikolu Baradić i Antu Babića. Ili bar pokušati stabilizirati Vladimira Šeksa i dovući ga iz Petrčana. Jer bez njih ne može.
Grand finale: Kalmeta na sceni
A onda dolazi on - posljednji kako to priliči najbitnijem među njima, barem još neko vrijeme. Veliki Božidar Kalmeta, otac nove generacije, onaj koji ih je naučio svemu što treba: farbati tunele i farbati ljude.
Njegova govorancija bit će grand finale. Još jednom će po ustaljenoj špranci zahvaliti nikad manjem broju birača na povjerenju i prisjetiti se bitnih trenutaka u povijesti stranke. Pokušat će stvoriti privid stabilnosti u stranci koja tone kao Titanik.
A stranački mu prijatelji će pljeskati, tapšati po ramenima, malo pojesti, možda i zapjevati. Ali u glavama? U glavama smišljati paklene planove kako se domoći jegove pozicije i poslati ga u ropotarnicu povijesti. Mladi lavovi ga ionako jedva čekaju pregaziti da bi uzeli svoj dio kolača i osigurali nekoliko generacija svoje obitelji.
Autosugestija kao spas
Tako će, autosugestijom, pokušati uvjeriti sebe i preostale simpatizere kako su stvarali ovu državu, kako je stranka nikad jača i stabilnija. Doduše s dvadeset frakcija unutar nje. Doduše dok se država raspada. Doduše dok životi građana - onih bez plave članske iskaznice - postaju sve teži.
Ali to nije važno. Važno je da se održi dernek u Providurovoj palači. Važno je da se još jednom međusobno pohvale. Važno je dati vjetar u već polomljena leđa depresivnom članstvu.
I tako će biti dok god ima palača za uzurpaciju i mikrofona za govorancije. A ostatak? Ostatak će čekati svoj red u redu za bolje sutra koje nikako da stigne.
