Table of Contents
U nedjelju je u Providurovoj palači održana izborna skupština Županijskog odbora HDZ-a Zadarske županije. Ili, kako bi to rekao netko tko pamti povijest, redovna sjednica partijskog biroa u kojoj se – kao i uvijek – bira samo ono što je odozgo već odabrano. "Demokratsko ozračje u skladu sa Statutom", kako to vole reći, podsjećajući na vremena kada je i Savez komunista imao statut i kada su izbori također bili "demokratski".
Župan Josip Bilaver, gradonačelnik Šime Erlić i, naravno, vječni predsjednik Božidar Kalmeta – sveti trojac zadarskog HDZ-a – okupili su vjerne podanike u Providurovoj palači.
Kalmeta: Kada dugovječnost podsjeća na doživotno predsjedništvo
Božidar Kalmeta je na čelu zadarskog HDZ-a toliko dugo da bi mu i sam maršal Tito pozavidio na dugovječnosti. Što i ima svoju perverznu logiku – većina onih koji su početkom devedesetih pretrčali iz Saveza komunista upravo je završila u HDZ-u. I njihov vođa, Franjo Tuđman, bio je Titov general prije nego što je postao prvi predsjednik Republike Hrvatske.
Tako da, kada Kalmeta govori o "tranziciji provedenoj u zajedništvu, toleranciji i mudrosti", čovjek se mora zapitati o kakvoj to tranziciji priča – o onoj iz jedne partije u drugu? O onoj iz crvene knjižice u plavu? Iz jednog monopola u drugi? Iz jedne kase u drugu?
"Stvaramo nove ljude, dajemo im prostor", izjavio je Kalmeta s onim svojim karakterističnim samozadovoljnim osmijehom, misleći da nitko neće primijetiti kako "stara garda" HDZ-ovaca cvrči na žeravici. Ne mogu mu oprostiti ni Erlića, ni Bilavera, a kamoli Ćurkovića koji se u maniri pravog "zadarskog Njonje" domogao fotelje, a sada će si dodijeliti i finu plaćicu.
Ali, tko je kriv? Pa sam Kalmeta koji do jučer nije znao koga bi ponudio biračima, nije znao kome bi dao gaće. Pa je u zadnji tren izvukao ono što je izvukao – jer je morao. Jer nitko drugi nije htio biti topovsko meso. I sada se hvali "novim ljudima" kao da je otkrio Ameriku, a ne samo rasporedio figure na šahovskoj ploči kako bi donekle mogao mirno spavati.
Fascinantno je pratiti Kalmetinu politiku prilagođavanja narativa. U konzervativnijim sredinama upozorava na opasnost od homoseksualaca, kao i Novičin mali. U liberalnijima poput Zadra takve se teme ne spominju. Vrhunski manipulator koji za svaki grad ima posebno odabran govor. Sve kako bi bio "onaj iz naroda", onaj koji zna što je za sve najbolje, tata. Kalmeta je tata!
Mada, zanimljivo je kako su im baš homoseksualci smetali, no primjerice strani radnici nisu. No, ukoliko postoji sredina koja je nabrijana na strane radnike, spomenut će Božidar i njih – sve da bude "naš čovik", sve da se ljepilo primi.
No, u ovom paralelnom svemiru u kojem Kalmeta živi, ne želi priznati da mu izmiče tlo pod nogama. Mladi lavovi samo čekaju da ga progutaju. HDZ je "savršeno uhodana mašinerija", kako to vole reći, doduše u posljednje vrijeme sve raštimanija, s nekoliko struja u kojoj svaka pokušava potegnuti na svoju stranu podmetanjima raznih spinova koji kreću, kao i uvijek, upravo iz Medulićeve. "Mala bara, puno krokodila", rekao bi jedan gradski dužnosnik.
I u tom krokodilskom gnijezdu Kalmeta bacanjem već ofucanih fraza očajnički pokušava stvoriti privid sloge, zajedništva i uspjeha. Samo što mu to više ne polazi za rukom kao proteklih desetljeća. Previše je grijehova nakupljeno, previše tunela izgubljeno, previše afera zataškano.
Erlić: Mladić koji prodaje stabilnost dok građani vise iz kontejnera
Mladi Šime Erlić, Novičin mali kako ga neki zovu, istaknuo je: "Raste radikalizam, a neki pokušavaju cijelu Hrvatsku gurnuti u okvir ekstremizma. Tuđmanova politika pomirbe i Plenkovićeva politika stabilnosti naša su sidra."
Malo skromnosti ne bi škodilo.
Ne znamo koliko je mali Šime imao godina devedesetih ili je li uopće bio rođen, no Tuđmanova politika svakako nije bila ona pomirbe, a Plenkovićeva je sve samo ne stabilnost. Dok sve više građana visi iz kontejnera pokušavajući ne više samo prikupiti boce da bi si kupili kruh, već pokušavajući naći i nešto hrane. Dok je broj korisnika Caritasovih usluga i Socijalne samoposluge – onih famoznih mjesečnih paketića vrijednosti petnaest eura – sve veći, mali Erlić se usudi propovijedati o politici stabilnosti.
Da, stabilnosti za njih i njihove. Sada kada si poveća plaću koja će za godinu dana biti preko 4000 eura, gotovo kao njegova nekadašnja ministarska za dva sata u uredu (a ostalo na terenu, kako to voli trkeljati njegova pročelnica Ureda gradonačelnika), može "raji", prodavati maglu.
Erlić je ponosno najavio da je GO HDZ-a Zadar u posljednjih godinu dana upisao više od 400 novih članova, "što dokazuje da je riječ o najsnažnijoj organizaciji u državi".
Pa naravno – jadna djeca su shvatila da bez članske iskaznice mogu jedino na gradilište ili u Irsku. Shvatili su da u ovom gradu, u ovoj županiji, u ovoj državi – bez te male plave kartice nema ništa. Nema posla u gradskoj upravi, nema posla u javnim poduzećima, nema ugovora, nema stipendija, nema ničega.
Dragi Božidare, dragi Šime, to je zapravo vaš poraz, ali ste toliko oholi da to tumačite uspjehom. To nije snaga vaše organizacije, to je slabost našeg društva. To nije vaša pobjeda, to je naš poraz – poraz svih nas koji smo dopustili da se Hrvatska pretvori u veliku HDZ-ovsku zadrugu gdje se bez partijske knjižice ne može ni na WC.
Erlić se žalio kako je "prošli mandat bio najzahtjevniji u Gradu Zadru – bez većine, uz pokušaje rušenja HDZ-a i destabilizacije grada". Pokušaji rušenja HDZ-a? Pa ljudi su pokušavali spasiti grad od vas! Ali ne, u HDZ-ovskom rječniku svaki pokušaj kontrole vlasti, svaki pokušaj transparentnosti, svaka kritika – to je "pokušaj destabilizacije".
I onda se mladić usudi reći: "Izdržali smo i dobili povjerenje građana na izborima."
Šime, dragi Šime, dobili ste par posto glasova. To nije povjerenje, to je matematika malih brojeva. To je pobjeda koju slavite kao da ste osvojili zemlju, a zapravo ste jedva izvukli živu glavu. Pirova pobjeda na kojoj gradite narativ o "velikim pobjedama".
Bilaver i lekcija iz poniznosti
Župan Josip Bilaver poručio je: "Građani od nas traže poniznost i primjer, a povjerenje koje smo dobili obvezuje."
Molim?
Poniznost? Što je to, Josipe? Jede li se, pije? Puši li se? Daj malo i nama da probamo, jer očito nije nešto što ste vi ikada probali.
Poniznost bi bila da priznate koliko ste projekata zabrljali. Poniznost bi bila da priznate koliko je novca nestalo u tunelima ... Poniznost bi bila da priznate da vodite županiju kao svoj feud, a ne kao dio demokratske države. Poniznost bi bila da shvatite kako većina građana vas ne voli – nego voli ono što im vi možete dati ili oduzeti.
Bilaver je naglasio da je "današnja Skupština ŽO HDZ-a snažnija i brojnija od bilo koje koju može okupiti ijedna druga stranka u državi".
Naravno da je brojnija – gdje god postoji fotelja, tamo je i HDZ. Gdje god postoji posao, plaća, ugovor – tamo su oni. Gdje god postoji mogućnost za uhljebljivanje sina, kćeri, kuma, brata, susjedovog sina – tamo ćete naći HDZ-ovca s onim prepoznatljivim osmijehom i rukom na srcu.
Plješću, urlaju "pobjeda, pobjeda", kao sitni kokošari iz neke pripi..ine u zaleđu. I pjevat će, i plesati, i klicati – dok god je posao siguran. Ruka na srcu, nitko od njih ne vjeruje u ove gluposti koje Kalmeta, Erlić i Bilaver prodaju. Ali mora se. Jer bez toga – bauštela ili Irska.
Bilaver je dodatno istaknuo pobjedu Šime Erlića na lokalnim izborima: "U Zadru je vođena jedna od najtežih političkih utakmica u Hrvatskoj – i pobijedili smo."
Josipe, prestani. Molim te. Ovo je sramotno. "Jedna od najtežih političkih utakmica" je bila zato što ste toliko zabrljali stvar da su vas čak i vaši birači jedva prepoznali. "Pobijedili smo" s rezultatom koji je bio bliži porazu nego pobjedi. Ali dobro, u HDZ-ovskom rječniku i to je "velika pobjeda". Kao što je i svaki dan na slobodi velika pobjeda kada ste dio pravomoćno osuđene zločinačke organizacije.
Pirova pobjeda i ofucane fraze
Ponesen na krilima "Pirove" pobjede s par posto glasova s proteklih lokalnih izbora, Kalmeta prosipa fraze u koje vjeruju još uvijek samo oni "okraći" ili oni koji moraju. No, to mu više ne polazi za rukom kao proteklih desetljeća.
Kalmeta upozorava kako "neki pokušavaju stvoriti narativ da je sve što je dobro napravio netko drugi, a sve što nije dobro – HDZ".
Pa dragi Božidare, nitko ne pokušava stvoriti iskrivljeni narativ. HDZ je prosto odgovoran za sve loše što se događa u ovoj zemlji već trideset godina. I nema riječi kojima biste to uspjeli opravdati, izokrenuti, ofarbati narodu oči – kao one, famozne tunele.
Tuđman vas je, kažete, "postavio u desni centar", a Plenković je to "učvrstio". Desni centar? Molim? Vi ste desni centar kao što je Staljin bio demokrat. Vi ste centar kao što je Zemlja ravna ploča. Vi ste desno od svega što je normalno, zdravo i ljudsko – vi ste stranka koja je pretvorila Hrvatsku u rodbinski vođenu korporaciju gdje je HDZ-ovska iskaznica važnija od diplome, iskustva ili poštenja.
I ne možete pobjeći od činjenice da ste član pravomoćno osuđene zločinačke organizacije. Ali to, naravno, u Providurovoj palači nitko ne spominje. To je tabu tema. To se ne priča. Kao što se ne priča ni o tunelima, ni o aferama, ni o uhićenjima, ni o kriminalu koji se gura pod tepih.
Kalmeta je poručio: "Razvoj Zadra ne postoji bez razvoja zaleđa i otoka. To je jedan prostor, jedno tijelo."
Aha. Jedno tijelo koje vi parazitski sisate već tri desetljeća. Jedno tijelo koje kasapitr dok se vi tovite. Jedno tijelo koje umire dok se vi rekreirate.
"Ostanimo jedinstveni jer smo upravo radi toga najjača organizacija u Hrvatskoj!", poručio je Kalmeta.
Da, ostanite jedinstveni. Molim vas. Ostanite svi na okupu, svi na jednom mjestu. Tako će biti lakše kada jednom – a doći će taj dan, Božidare – svi odgovarate za ono što ste napravili ovoj županiji, ovom gradu, ovoj državi.
Brojanje stolica i članova: Kvantiteta umjesto kvalitete
"Suverenizam danas znači najveći broj zaposlenih u povijesti RH", rekao je Kalmeta.
Da, Božidare. Najveći broj zaposlenih u javnoj upravi, u javnim poduzećima, u raznim agencijama i odborima. Najveći broj uhljeba ikad. Najveći broj onih koji ne rade ništa, ali primaju plaću. Najveći broj onih koji su zaposleni ne zato što znaju nešto raditi, već zato što znaju koga.
"Snažnu vojsku, policiju, gospodarstvo i nikad veći međunarodni ugled koji Hrvatska ima danas", nastavio je.
Snažnu vojsku koju ste godinama razoružavali i prodavali oružje preko noći. Policiju koja je postala vaša privatna zaštita. Gospodarstvo koje se temelji na turizmu i EU fondovima. I međunarodni ugled? Pa Hrvatska je u očima Europe postala sinonim za korupciju, nepotizam i kriminal u vlasti.
"To provodi HDZ", zaključio je Kalmeta.
Da, Božidare. To provodi HDZ. Sve to provodi HDZ. I to je problem.
Trideset godina kasnije, sve je isto
U nedjelju je u Providurovoj palači HDZ "uspješno završio unutarstranački izborni proces". Sve je bilo demokratski, sve po statutu. Novoizabrani članovi Županijskog odbora – Matea Bakmaz, Stipana Banić, Martin Baričević, Gašpar Begonja i svi ostali čija će imena biti zaboravljena čim prestanu biti korisna – aplaudirali su, obećali vjernost, obnovili zavjete.
Ništa novo, dakle. Ista priča, iste fotelje, isti ljudi. Trideset godina kasnije, sve je isto. Samo su tuneli duži, magle gušće, a laži sve bezobraznije.
Božidar Kalmeta, zadarskog maršala koji već desetljećima vlada kao da je položaj doživotan, okružen je mladim lavovima koji jedva čekaju da ga progutaju. Ali on nastavlja s istim frazama, istim narativima, istim pričama. Jer što drugo može? Priznati istinu? Pa to bi bilo političko samoubojstvo.
Šime Erlić, mladić koji prodaje stabilnost narodu koji gleda u prazne tanjure. Priča o pomirbi dok se grad cijedi. Hvali se plaćom koja je veća od prosjeka triju hrvatskih obitelji dok građani kopaju po kontejnerima.
Josip Bilaver propovijeda poniznost iz svog županijskog ureda, zaboravljajući da je poniznost vrlina koju njegovi birači poznaju bolje nego on.
A ispod ove svete trojice – 400 novih članova. Četiri stotine mladih ljudi koji su shvatili kako sistem funkcionira. Četiri stotine novih karti za igru. Četiri stotine novih razloga za zabrinutost.
U Providurovoj palači u nedjelju je slavljen "najveći uspjeh". Aplauzi su odzvanjali, šampanjac je lijevan, ruke su se tresle u čestitkama.
A negdje u zaleđu, u nekom selu, netko je gledao kroz prozor i pitao se kada će doći red i na njega. Kada će i on dobiti posao. Kada će i on moći prestati brinuti hoće li imati za kruh.
I odgovor je bio isti kao i prije trideset godina: Kada učlaniš se u HDZ.
Jer drugačije, dragi naši, ne ide.
FOTO: HDZ ZADAR/Facebook
