Živimo u svijetu postmoderne fragmentacije stvarnosti koja je obilježena redukcionizmom. Bitno je stvoriti neku priču koja će nekom fragmentu omogućiti da godinama ili desetljećima pluta u moru besmisla, a da se to plutanje izvanjski pokazuje kao uspješno, a iznutra kao smisleno. Zadar je grad zarobljen u fragmentu kojega prati ni u čemu utemeljena priča o izvanjskom uspjehu i unutarnjem smislu.
Zadar je grad koji već tri desetljeća nije ostvario identitet sa samim sobom. Za njega se kaže da je utvrda HDZ-a, da je Kalmetin grad, da je Monte Carlo itd. Ništa od toga nije istina, ali se u svemu tome krije, za ovaj grad, tužna i porazna istina – Zadar je prestao biti Zadar, on može biti i jest sve osim Zadra, Zadar je, zapravo, nestala stvarnost.
Zadru nije, dakle, potrebno izgraditi identitet, ovom gradu je potrebno da ostvari identitet, da iz fluidne stvarnosti zarobljenosti u utvrdu, stranku i stranačke osobe, ostvari identitet sa samim sobom i sa svakim svojim građaninom. Utvrda taj identitet nema, utvrda ne postoji da bi bila u funkciji građana, nego da se obrani od građana.
Grad koji ima vlastiti identitet, ujedno se identificira sa svakim svojim građaninom. Takav grad je centar svijeta. Centar svijeta nije utvrda, centar svijeta ne može pripadati nekome i nekima, nego svakome i svima. Utvrda je mjesto isključenja, ona je mjesto društvene, ekonomske, spoznajne, vrijednosne, političke i urbane egzekucije. Zadar – utvrda HDZ-a ili Zadar – Kalmetin grad je mjesto egzekucije urbaniteta Zadra. Kada se prihvati mentalitet branitelja utvrde i egzekucije urbaniteta, onda je sasvim svejedno je li ubijeni grad središte županije ili regije, on može biti i središte države, ali, budući da isključuje vlastite građane iz života grada kako bi namirio stranačke predatorske sklonosti, taj grad je nestali, nesretni i posrnuli grad. On je ništa, a treba biti sve i mogao bi biti sve.
Zadar zato više ne smije biti utvrda HDZ-a, on mora postati centar svijeta, to je njegov potencijal i to mora postati njegova stvarnost. Zbog otuđenog urbaniteta i uslijed socijalnog isključivanja koje traje predugih 30 godina, mnogi građani su postali višak i ostatak. Tako djeluje stranačka utvrda, to je jednostavna zakonitost utvrde. Utvrda je formirana da malobrojne zaštiti, a da se od mnogih štiti. Tragedija Zadra, koji pluta u moru sadašnjeg političkog besmisla, sastoji se u tome što se Zadar-utvrda štiti od građana Zadra koji su građani svijeta. Utvrda ne pripada svijetu, utvrda pripada polusvijetu. Utvrda je ograničena, odmaknuta od stvarnosti, ona je okupirana stranačkom vojskom koja djeluje kao hunta. Ona oduzima institucije i sebi ih prisvaja.
Centar svijeta oslobađa od stranačkih trupa i otvara se prema različitosti. Biti Zadranin, znači pripadati gradu koji ne komunicira tjeskobu otuđenosti, nego radost razvoja u različitosti, biti Zadranin, znači pripadati Republici Hrvatskoj i nadilaziti Hrvatsku, pripadati Europi i nadilaziti je. Biti Zadranin, jednostavno znači sljedeće: u pripadnosti vlastitom gradu otkrivati pripadnost svijetu.
Pripadati svijetu ne mogu stranački ljudi koji nisu u stanju nadići horizont vlastite stranke. Stranački ljudi su potjerali Zadrane iz Zadra-utvrde. Njihova djeca dobivaju specijalizacije u zadarskim zdravstvenim ustanovama, zato što su im očevi članovi uprave tih zdravstvenih ustanova. Kada zaposlite sina ili kćer, a potjerate liječnika, ovaj grad ostaje bez zdravlja. Njihovi sinove i kćeri se zapošljavaju u školskim ustanovama, dok su sinovi i kćeri Zadra proglašeni viškom i ostatkom za koje nema mjesta u gradu. Tako ovaj grad ostaje bez znanja. Njihovi sinovi i kćeri se zapošljavaju u sustavu pravosuđa, dok sinovi i kćeri Zadra odlaze u svijet. Tako ovaj grad ostaje bez pravde.
Naše zdravlje, znanje i pravda su otišli u svijet. Njihovi sinovi i kćeri Zadar-utvrdu doživljavaju kao obiteljski posjed. Zato je ovaj grad ostao bez duše. Zadar je ubijen i mrtav grad. On je takav zato što u njemu nema mjesta za sinove i kćeri Zadra, oni su isključeni iz života grada i potjerani u svijet.
Kada Zadar prestane biti stranačkom utvrdom i postane gradom, Zadar će biti centar svijeta, i to po sinovima i kćerima Zadra koji će biti uključeni u život grada jer bez njih ovog grada nema. Zadar je sada reducirani grad, on je sveden na beživotnu utvrdu i priču o uspjehu očeva i djece koji su iz grada potjerali djecu ovog grada.
Upravo u ovome se krije sva politička tragedija sadašnjeg otuđenog Zadra – iz njega su otjerana djeca ovoga grada! Samo bezdušan čovjek može ostati hladan nad ovom istinom.
