KOLUMNA PERE BAŠIĆA – Neke se stvari ne mogu kupiti novcem

Konačno je završio još jedan u nizu od nadaleko poznatih Hrvatskih privatizacijskih igrokaza za djecu i mladež, cilj je postignut, klub je napokon dobio titulara, a akteri neviđene farse svojim su nam postupcima uspjeli objasnili zbog čega je u gradu košarke prodano tek dvjestotinjak dionica i zbog čega je moru zaljubljenika u ovaj klub ostao gorak okus u ustima,koji ih je prisilio da ne budu suučesnici košarkaškog genocida.

Napravljeno je sve da se jedna od najpoželjnijih udavača u košarkaškom svijetu na ovim prostorima sakrije od mnoštva bogatih prosaca i političkim zaokretom baci u drhtave ruke već onemoćalog starca samo zbog braka iz interesa.

Način u svijetu zapadnih demokracija još uvijek nepoznat,ali zato isključivo naš, domaći, već pomalo tradicionalan, vrlo učinkovit i prepun ruralno-ritualnog folklora, rađenog po prepoznatljivom modelu koji glasi: Radit ćemo pošteno, pa tko koga zajebe..

U državi koja se bez problema odriče otoka, brda, dolina, rijeka i mora, u kojoj i dan danas možete postati većinski vlasnik bilo čega za uloženu samo jednu jedinu kunu iako ste možda najbogatiji čovjek na svijetu, nikada nećete postati većinski vlasnik pojedinih sportskih klubova. Oni su ostali jedino nacionalno blago koje nije na prodaju. Njima će zauvijek upravljati nevidljivi velemajstori muljaže kojima će služiti kao posljednji bastion opstanka na vlasti.

Nakon što je Nadzorni odbor KK Zadar (čije se sastav znao i puno prije početka privatizacijskog procesa, jer je popunjen u najmanju ruku pod vrlo čudnim okolnostima, zahvaljujući sumnjivim potpisima na osnovu kojih su članovi postajali i oni koji u rukama imaju papir vrijedan čak nevjerojatnih 250 kuna) izabrao one podobne za glavnu izbornu skupštinu šaljući im specijalne pismene pozive ukrašene logotipom kluba na čijim bi minijaturama pozavidio sam Julije Klović. Od ostalih se brižno skrivao datum sazivanja skupštine. Zauzvrat, ali na veliko iznenađenje onih malobrojnih, naivnih i slučajno zalutalih, ti odabrani su u tren potvrdili one koji su ih i pozvali. Ali, ni to nije baš sve. Ničim izazvan Nadzorni odbor odjednom prihvaća prijedlog nekolicine malih dioničara koji su naumili napraviti udrugu napravivši paket od tridesetak dionica vrijednih ogromnih 0,000000000000000000000000000001% temeljnog kapitala društva, i na čelo kluba postavljaju direktora koji u dramatično oštroj konkurenciji između samoga sebe, nadmoćno pobjeđuje! Povijest nas uči da su i najbolji programi i elaborati poput onog iz 2009., ovaj klub doveli na najniže grane od njegovog osnutka. Zato je ovaj put pomno odabran momak s programom kojega nije uspjela vidjeti niti njegova rodbina i najbliži suradnici, a kamoli dioničari. Momak bez radnog iskustva na rukovodećim mjestima što ne zadovoljava minimalne uvjete niti za vođenje treće ligaških momčadi.

Da li zbog panike zato što je danas u modi prepisivanje svega i svačega, od domaćeg rada, listića kladionice, pa sve do diplomskih radova, naš novi direktor zbog straha od mogućeg kopiranja ne dozvoljava nikome da ga vidi, osim navodno jednoj fantomskoj udruzi bez adrese,koja polako preuzima klub postavljajući svoje ljude na najvažnije funkcije, potrošivši za sve to basnoslovnu lovu u vrijednosti jedne šteke cigareta po glavi.

I dok samo 150 kilometara južnije za dionice jednog drugog kluba vlada neviđeni interes jer je im je i kampanja odrađena na Europskoj razini, nama fantomska udruga bez uložene kune na jedan naj seljačkiji način postavlja i Nadzorni odbor i direktora pa i krnju skupštinu. A kad im početkom proljeća bude istjecalo onih stotinjak dana fore koje će vjerojatno tražiti, smatrajući da za njih imaju pravo, dotle će se državno prvenstvo uvelike rasplitati, mi ćemo i dalje biti bez kune u džepu, a južni susjed u totalnom naletu, zato se nemojte iznenaditi kad i dogodine autobus „Igraj Zadre volim te“ poput cirkusa bude putovao sporednim putovima „Lijepe Naše“.