Kolumna Pere Bašića: San ljetne noći
Ime trenera obznanjuje se u osvit ljeta, roster popunjava puno prije Milenijskog skoka, pripreme kreću uoči OLUJE i ALKE, Amerikanci slijeću na aerodrom Zemunik samo tjedan dana nakon Velike Gospe. Na sve ovo vaše se tijelo već polako žari, a vjeđe lagano pote. Kroz omiljenu glazbenu pozadinu, do vas jedva čujno dopiru riječi naratora, na koje napinjete uši ne bi li po tko zna koji put odslušali onu staru dobru priču o prepoznatljivoj Zadarskoj košarci punoj kontri i lakih poena, priču čiji je jedini cilj da još dublje utonete u san koji će vas vratiti u slavnu prošlost i one sretne dane, kada su se osvajali davno zaboravljeni trofeji. No tek tada kao u nekom bunilu shvaćate da se radnja odvija i previše lako da bi postala stvarna, polako vas hvata paničan osjećaj straha pošto slutite da se radi o bajci koja će zasigurno imati tužan kraj. Nervozno se okrećete i rukom rušite budilicu čija vas odvratna zvonjava budi iz sna i vraća u surovu stvarnost.
Dva mjeseca mukotrpnog rada baciti u vjetar i dozvoliti da već nakon prvih utakmica na površinu isplivaju sve nelogične odluke, neke čudne koalicije, sastavljene od mlađahnog trenera naoružanog neiskustvom, i iskusne struke opasane totalno krivim procjenama, možda i je osobina onih odabranih. Pogriješiti upravo tamo gdje su greške najpogubnije, i od kojih se bježalo glavom bez obzira, ne, to izgleda ne može baš svatko. Mjesecima kopati po Američkim antikvarijatima da bi se pronašao motor koji zablokira već pri prvim kilometrima, a tek nakon mjesec dana vožnje, kad je odavno isteklo vrijeme za reklamacije, shvatiti da ne odgovara Hrvatskim standardima, to je već umjetnost koju posjeduju samo oni Bogom dani.
Ali da niti to nije sve, polako se uvjeravamo na poziciji koja iako prebukirana, pokazuje da nam krila kroz godinu dana još uvijek nisu dovoljno narasla za jedan visoki i dugački let, a odveć pretjerana nervoza i želja struke za dovođenjem onog s pravim i velikim, napravit će još veću pomutnju i stvoriti opravdano nezadovoljstvo, pošto su rokovi za zbrinjavanje eventualnog viška odavno istekli, pa će se tako i ove sezone jedna petorka naći svoje mjesto na tribinama.
Što tek reći na mix iskusnih centara koji pate od kroničnog pomanjkanja centimetara, s onim neiskusnim koji ih imaju čak i previše, koji će predstavljat ogroman hendikep u borbi protiv iskusnih, bržih viših i jačih,pa nam prevlast pod koševima i ne bi smjela biti baš neki osobiti ovosezonski forte.
Da se sve ovo događa u vrelini kolovoza možda ne bi bilo niti vrijedno spomena, ali kada do podbacivanja prve lopte i početka lige preostaju samo tri dana, onda vremena za popravak štete i nema na pretek, jer čeka nas ubitačan raspored (kojeg smo i sami zamutili sa promjenom domaćinstva) sa pet gostovanja u prvih sedam kola. Raspored u kojem će svaka pobjeda biti ravna višemilijunskom jack-potu, a borba za ostanak u ligi, stvarnost koja će nas zasigurno pratiti do samoga kraja.
